Cijela priča o Soundgarden (i onome što će tek postati Soundgarden) seže u daleku 1981. Te, daleke godine, kada se dosta ljudi kojima su njihovi albumi prošli kroz ruke, nije ni rodilo, dva prijatelja Kim Thayil i Hiro Yamamoto sviruckala su po mnogim bendovima iz susjedstva.
Jednog dana, devetnaestogodišnji Chris Cornell pridružio im se kao bubnjar, te je u vrlo kratkom vremenu u sebi osjetio želju i potrebu da bude puno veća ličnost od ‘tamo nekog klinje što svira iza svih i ne sudjeluje u pisanju pjesama’.
Godine 1984. prvi put oformljuju nešto što će se, skroz do kraja ’90. zvati Soundgarden. Ime su smislili u parku u Seattleu slušajući skulpturu koja na vjetru proizvodi zvukove. Dvije godine kasnije pridružuje im se i Matt Cameron na bubnjevima i svirajući po mnogim gradskim klubovima vijest o nečemu dobrom brzo se širila, te 1987. i 1988. snimaju svoja dva EP-ja “Screaming Life” i “FOPP” koji im donose veliku pažnju nekoliko izdavačkih kuća i naklonost underground poklonika.
Još iste, 1988. izdaju prvi pravi album nazvan “Ultramega OK” koji nailazi na jako dobre kritike alternativnih i metal krugova, ali tek 1989. potpisuju ugovor s velikim A&M Records te snimaju “Louder Than Love” (originalno nazvan “Louder Than Fuck“). Upravo kada je prva velika turneja bila na pomolu, Hiro Yamamoto napušta bend i vraća se na svoje glazbeno školovanje i izbor novog basista pao je na lokalnog poznanika Ben Shepherda, koji je ispunio sve uvjete osim poznavanja Soundgarden pjesama, pa se strpio do kraja turneje koju je odradio Jason Everman (bio član rane faze Nirvane). Nakon toga, godina 1991. bila je velika prekretnica u njihovoj karijeri, te im je donijela ono o čemu svaki bend sanja.
Gubitkom svog bliskog prijatelja Andy Wooda (pjevača začetnika scene Mother Love Bone), Chris je, zajedno s velikanima iz budućeg Pearl Jama snimio album posvećen njemu i priča o velikom Seattle pokretu nazvanom grunge dobila je čvrste temelje. Album je nazvan “Temple Of The Dog”, a pjesma “Hunger Strike” i danas se smatra velikim hitom toga doba. Kasnije iste godine, Soundgarden je s Terry Dateom (radio s Panterom i Deftonesima) snimio svoj treći album “Badmotorfinger” i, iako zasjenjen ogromnim albumom “Nevermind” Nirvane, postigao veliki uspjeh lansiravši bend u orbitu velikih iznenađenja u cjelokupnoj rock glazbi.
Hitovi kao što su “Outshined“, “Jesus Christ Pose” i “Rusty Cage” priskrbili su im mjesto u heavy metal svijetu kao rock-blues nasljednici Led Zeppelin sa sporim i žestokim rifovima Black Sabbath. Uslijedile su velike turneje s Guns N’ Roses, Skid Row, Monster Magnet, Red Hot Chili Peppers i Pearl Jam, igranje s radovima na soundtracku za film “Singles“, te povratak u studio i snimanje svoje najkomercijalne uspješnice.
Proljeće 1994. donijelo je jedan od najvećih albuma grunge pokreta i alternativnog rocka, te najbolji album godine, koji je ubrzo zasjeo na 1. mjesto Billboarda, osvojio 2 Grammyja i prodao se u više od 3 milijuna primjeraka. Album se zvao “Superunknown” i priuštio nam himne kao što su “Fell On Black Days“, “Spoonman“, “The Day I Tried To Live“, te udarni MTV hit “Black Hole Sun” koji je osvojio brojne nagrade. Turneja se produžila, te je čak i prekidana zbog iscprljenosti i problema s Chrisovim grlom.
Godine 1996., nakon kratkog odmora, opet ulaze u studio i snimaju “Down On The Upside“, koji je tešku ulogu “Superunknown” nasljednika samo djelomično ispunio, hitovima kao “Pretty Noose“, “Blow Up The Outside World” i “Burden In My Hand“. Još jedna turneja i koncerti s Metallicom i The Ramonesima ipak nisu mogli spriječiti pad popularnosti grunge pokreta, pa su se i glasine o nesuglasicama u bendu obistinile mirnim i ljudskim razlazom 9. travnja 1997.
Thayil i Sheperd vratili su se svojim projektima, Cameron se pridružio Pearl Jamu, a Cornell se nakon solo karijere zabavlja i snima albume s dečkima iz Rage Against The Machine u novooformljenom Audioslaveu. U svakom slučaju, kada se sve zbroji, simpatična četvorka ostavila nam je puno nota u kojima možemo uživati.
Diskogafija:
1988. “Ultramega OK”
1990. “Screaming Life” / “FOPP”
1990. “Louder Than Love”
1991. “Badmotorfinger”
1994. “Superunknown”
1996. “Down On The Upside”
1997. “A-Sides” (best of)
