Robbie Williams trenutno je jedna od najvećih, možda i jedina prava pop zvijezda na svijetu.
A tom se svijetu prvi put predstavio u prvoj polovici ’90-tih kao član boy benda Take That, no veći komercijalni uspjeh ipak je ostvario kao solo izvođač. Prošlo je nešto manje od 20 godina kako je napustio Take That, a paralelno s glazbenim vijestima punio je novinske stupce i s izvanglazbenim temama: depresija, problemi s alkoholom, kilogramima i drogama, promiskuitetno ponašanje i štošta drugo pratili su ga dugi niz godina.
Glazbeni uspjeh ipak nije izostajao, a za njega – i sam će to naglasiti u našem intervju – najviše može biti zahvalan pjesmi “Angels” koja je oslobodila ‘zvijer iz kaveza’. Rušio je rekorde u prodaji albuma, u broju dobivenih nagrada, a 2006. upisao se i u Guinnessovu knjigu rekorda prodavši za svoju turneju “Close Encounters” milijun i 600 tisuća ulaznica u jednom jedinom danu.
Bližiš se četrdesetoj godini, doživljavaš li se više pop zvijezdom ili si sad već pjevač?
Uvijek ću biti pop zvijezda! Godine mogu teći i dalje, ali uvijek ću biti 24-godišnja pop zvijezda.
Danas si obiteljski čovjek. Stvara li karijera određene poteškoće u privatnom životu?
Ni najmanje, to je jedan simbiotski odnos koji briljantno funkcionira.
Gledano iz današnje perspektive, bi li nešto u svom životu napravio drugačije?
Svakako ne bih popio supruginu šalicu kave. Zabunom sam popio njezinu, upravo je ušla u sobu i značajno me pogledala. Ali da, napravio bih neke stvari drugačije. Ne bih objavio neke singlove, ne bih se družio s nekim ljudima, uvijek ima stvari koje bih ili ne bih napravio drugačije, ali tako je u svačijem životu.
Imaš li i danas potrebu za dokazivanjem nečega nekome?
Nisam siguran da bih to još uvijek nazvao dokazivanjem. Pišem pjesme koje se meni sviđaju i jednako tako želim da se svide ljudima koji će ih poslušati. Mislim da se to neće nikada promijeniti. Sumnjam da postoji puno ljudi koji su u poziciji sličnoj mojoj, a da nemaju neki natjecateljski duh. Ne vjerujem da bi rekli “A dobro, novi se album prodao u upola manjoj nakladi od prethodnog, nema veze, sve je u redu…” Da, imam potrebu dokazati se svaki put kad objavim novi album i kad se popnem na pozornicu jer želim da mi se publika zabavi kao nikada do sada, a to ovisi isključivo o meni. Da nemam potrebu za dokazivanjem, moji bi koncerti izgledali znatno drugačije.
Mnogi glazbenici znaju reći da više ‘ne doživljavaju’ neke svoje stare pjesme. Kako gledaš na to? Je li se nešto promijenilo?
Jest, danas mi se sviđaju više nego prije. Neke danas jednostavno obožavam, a prije sam imao strašno kompliciran odnos s njima i to od onog trenutka kada bi album postao ‘javan’. Još uvijek sam ispunjen ponosom svaki put kad zapjevam “Angels” pred publikom i kad nakon toga pomislim “Ovo je nevjerojatno, hvala vam…“. Mislim da sam danas ponosniji na svoje pjesme nego što sam to bio prije.
Kada bi trebao izabrati jednu svoju pjesmu koja bi te najbolje opisala, koja bi to bila?
Vjerojatno baš “Angels”, moja najveća i najprepoznatljivija pjesma. Bio sam angažiran i oko pisanja i traženja načina kako da pronađe put do srca slušatelja. Nekako je uspjela srušiti sve brane i to je nešto na čemu trebam biti zahvalan.
Kako izgledaju pripreme za nastup?
Prije izlaska na pozornicu znam optrčati oko stadiona, nekad odradim vježbe istezanja i obavezno dobijem masažu. Zatim pod tuš, srede mi frizuru i make-up, onda zagrijavam glasnice i posljednji se put prije nastupa nađem s bendom da dogovorimo sve detalje. I to je to, spreman sam za koncert.
Kako se bolje osjećaš, solo ili si više timski igrač? Je li ti lakše danas ili ti je bilo lakše kada si bio član Take Thata?
(duboki uzdah i duga pauza) Rekao bih da želim biti timski igrač… (opet duboki uzdah i duga pauza) Ne, ne… Mogu biti oboje, ne znam… Možda da nam je svima u Take Thatu bend bio na prvom mjestu, možda bih tada mogao biti timski igrač… Ali nećemo nikada znati.
Jedan od tvojih susjeda u Londonu je i Noel Gallagher. Kako se danas slažete? Jesu li odnosi dobrosusjedski?
Sve je u redu. Mislim da je zadivljujuće što je uspio napraviti s Noel Gallagher’s High Flying Birds. Uzmemo li u obzir da ga nisu često puštali na radiju i na televiziji, album je ostvario sjajan uspjeh. Skidam mu kapu, talentiran je i izuzetno ga cijenim kao glazbenika i kao figuru u glazbenoj industriji.
Tko ti je draži: Freddie Mercury ili Prince?
Freddie. Ali i Freddie i Prince su ista kategorija.
Na kakve koncerte voliš otići? Tko su ti omiljeni izvođači, što voliš poslušati?
Ne idem na koncerte, ne volim ih i nikada ih nisam shvaćao. A trenutno najčešće slušam Johna Granta.
Imaš li planova za budućnost? Neki duet, božićni album, izlet na kazališne daske ili filmsko platno?
Sve je moguće, siguran sam da će biti još svega. Imam svoj ormar spektakla i zabave, otvorit ću ga, pa ćemo vidjeti što će iz njega ispasti.
Prvi put dolaziš u Hrvatsku, kakva su ti očekivanja?
Da publika bude puna energije, puna dobre ‘vibre’ i jako, jako glasna. I jedva čekam vidjeti vašu obalu.