Punčke: “Pritisak i velika očekivanja su poželjna jer te tjeraju da napreduješ i budeš bolji”

Naš najpoznatiji ženski indie rock sasta u subotu 18. travnja imat će svoj najveći solo koncert u dosadašnjoj karijeri u Velikom pogonu zagrebačke Tvornice kulture.

Za koncert Punčke spremaju iznenađenja tako da nema druge nego doći i vidjeti, a cure uskoro spremaju i novi album.

Prvi su ispromovirale diljem Hrvatske, regije, a i šire, stekle razna iskustva i upoznale zanimljive ljude, družile se s QOTSA, svirale i prije Pipsa, a s obzirom da je prošlo dosta vremena od zadnjeg intervjua, o svim tim iskustvima u međuvremenu pričali smo s frontgirl Lucijom.

Kako ste Punčke?
Ruby radi, Anja studira, ja pišem diplomski i radim. U slobodno vrijeme smo u prostoriji za probe, vježbamo, eksperimentiramo i radimo na novom albumu. Malo smo usporile tempo, pritajile se i stale na loptu s koncertima, intervjuima i gostovanjima. Ali super nam je.Imate veliki broj koncerata iza sebe, kako inače uspijevate uskladiti sve obaveze i nastupe?
Sad smo malo stale na loptu sa svim, ali inače sve dosta unaprijed dogovaramo jer drukčije ne bi bilo moguće uskladiti tri različita načina života i obaveze. Nekad je teško jer s pozornice odmah idemo kući jer nas sutradan čeka posao ili fakultet, ali postaneš ovisan o tim lijepim trenucima u kojima makar na pola dana možeš zaboraviti na neke obaveze i prepustiti se.Nastupale ste i u inozemstvu, koja je razlika svirati vani i kod nas? Kako vas je strana publika prihvatila?
Svirati vani i to u razvijenim i većim zemljama je puno bolje jer ljudi tamo imaju kulturu dolaženja na koncerte. Nije im problem doći vidjeti mladi bend za koji nikad nisu čuli i koji još k tome pjeva na hrvatskom(!?) i platiti upad. Otvoreniji su i bez predrasuda; ako im se sviđa, to će pokazati, reći i vjerojatno kupiti tvoj merch. Ali mi smo bolji domaćini! Nigdje ne jedemo bolje nego kad dođemo u Sinj, Skopje, Beograd ili Ankaran.Odakle nosite najljepše uspomene?
Otvaranje za QOTSA na Križankama u Ljubljani. Najljepši dan u mom životu i najljepših pola sata na pozornici. Sve je bilo na svom mjestu, popele smo se na pozornicu i dočekao nas je pljesak od 3500 ljudi i odmah smo znale da sve što radimo, radimo dobro i s pravim razlogom.

Koliko vam je to pomoglo u karijeri? Upoznale ste članove QOTSA, družile se s njima… Kakvo je to iskustvo bilo?
To su bila moja dva najbolja dana u 2014. godini. Otvarati za takav bend, upoznati ih i provoditi vrijeme s njima i to dva dana zaredom je iskustvo koje se ne zaboravlja. Divni su ljudi, ali i prave životinje kada se radi o sviranju. Podržali su nas, pratili tonsku, savjetovali, gledali koncert i komentirali. Nudili su nam puno tekile i pozvali nas u Ameriku. Možda se nešto i dogodi u budućnosti, radimo na tome.

Bile ste predgrupa i Pipsima u Domu sportova. Kako vam je tamo bilo i je li taj nastup donio što posebno?
Malo smo se uplašile Doma sportova jer je ipak to ogromna dvorana koja te lako može ‘pojesti’. Bio je to veliki izazov i dale smo sve od sebe da se to ne dogodi i uz to opet naučile nešto novo o zvuku na kojem radimo još uvijek. Ali bilo nam je divno jer publika nas je podržala kao i sami Pipsi, a nakon toga smo imale priliku vidjeti kako to radi bend uz koji smo odrasle.

Koja se priča krije iza snimanja videa za novu pjesmu, “Ocean“?
Pritisak koji si stvoriš sam, ali i koji ti nabijaju drugi, dovodi do preispitivanja, nesigurnosti i manjka samopouzdanja u najmanju ruku. Utjecaj okoline je ogroman, barem na mene kao izvođača i nekog tko iznosi svoje najiskrenije osjećaje kroz pjesme. Kad obratiš pozornost na pojedine komentare i kritike vidiš da nikome nije ni stalo do toga da te čuje, a kamoli shvati. Objekt si i tu si da te se kritizira, komentira, podcjenjuje, ismijava: na milosti si i nemilosti javnosti. Forma je sve, samo se na nju pažnja obraća. Sadržaj i pozadina rijetko koga zanima. I onda kad u tim okolnostima želiš dalje raditi, rasti i stvarati, više ništa nije isto, rijetko kad nešto valja, teško je izravnati se (barem meni) i tuđe ponašanje počne uvjetovati tvoje ponašanje i osjećaje. I tako sam napravila “Ocean”. Bez obzira na sve to, pritisak i velika očekivanja su poželjna jer te tjeraju da napreduješ i budeš bolji.

Kako ste se odlučile predgrupu u Tvornici?
Dečki iz ### su naši (sad već) dugogodišnji prijatelji koji su otvarali za nas u Močvari i u Vinkovcima u sklopu promocije prvog albuma. Mi volimo njihov glazbu, oni vole našu, skupa pijemo, idemo na koncerte, slavimo rođendane i diplome, stoga nismo morale ni puno razmišljati prilikom odabira supporta za Tvornicu.

Kako se osjećate glede velikog Velikog pogona, jeste li spremne?
Nervozne smo. Trema je kod mene već sad sveprisutna, svakim danom postaje sve snažnija i vjerojatno na dan koncerta neću progovoriti nijednu riječ dok se ne popnem na pozornicu. Ali bez obzira na to, vježbamo, radimo na novom materijalu i pripremamo mala iznenađenja koja vam neću otkriti, već morate doći na koncert i sami to vidjeti i čuti.

Kako novi album napreduje? Kakav će biti i kad da ga očekujemo?
Na pola smo puta. Jedan dio je snimljen, drugi čeka snimanje, treći je u izradi. Ne žurimo se, ali plan je izbaciti ga krajem ove ili početkom sljedeće godine. I dalje su to Punčke kakve ste dosad imali priliku upoznati, možda samo malo čvršće, sigurnije i mračnije.

Daljni planovi, želje i pozdravi?
Čeka nas dvadesetak koncerata do kraja godine i puno puno proba i snimanja. Žrtvovale smo svirke zbog albuma, ali nije nam žao jer želimo da bude bolji od prvog. I nadamo se da će tako i biti. A pozdravljamo sve one koji nas vole, podupiru i poštuju!