Premda Björk u svojoj diskografiji već ima soundtrack za film (“Dancing In The Dark” – Lars Von Trier), suradnja sa redateljem Matthewom Barneyjem je totalno drugačije prirode, jer ipak su njih dvoje partneri u privatnom životu, stoga je soundtrack “Drawing Restraint 9” puno osobniji i dublji od ‘prethodnika’.
Kroz glazbu Björk pokušava spariti moderno i klasično; organsko i tehnološko – teme kojima se bavila još iz vremena albuma “Medulla”. Inpiraciju za glazbu Björk je pronašla u ceremoniji ispijanja čaja, šintoističkoj odjeći za vjenčanja i japanskoj kulturi življenja na brodovima. Sam film bavi se odnosom smrti, života, žrtvovanja i preobrazbe. “Drawning Restraint 9” prati radnju koja se odvija na brodu usidrenom kod Nagasakija gdje se dvoje Zapadnjaka sklonilo od oluje.
Soundtrack otvara pjesma “Gratitude” u kojoj se pojavljuje vokal Willa Oldhama, dječji zbor i harfistica Leena Parkins. Svi su oni tu kako bi što bolje oživjeli događaje iz 1946. kad japanski građani pišu pismo zahvale generalu MacArthuru.
Ljubitelji vokalnih eksibicija sa “Medulle” doći će na svoje u kompozicijama “Bath” i “Celacea” dok je gotovo 40 minuta soundtracka posvećeno fascinaciji starim japanskim žičanim instrumentom sho-u tom kontekstu posebno se izdvajaju pjesme “Shimenawa” i “Antarctic Return” (izvodi ih sho virtuoz Mayumi Miyata).
Premda je “Drawning Restraint 9” skuplji i abstraktniji projekt od albuma “Medulla”, taj soundtrack na isti način istražuje odnose i određuje u kojem pravcu će se razvijati daljnja suradnja Björk/Barney.
