Pregled 2020.: Autorske liste Muzika.hr redakcije

It’s that time of the year again: kratki osvrt na godinu koja se bliži kraju. Što reći osim da je čitava 2020. godina bila Black Mirror epizoda we never signed up for (ali barem je inspirirala specijal Black Mirrora prikladno nazvan “Death to 2020” koji se sprema za 2021.)? Počevši od pandemije i lockdowna pa do potresa i poplava – sve što se moglo dogoditi, dogodilo se.

Mog uobičajenog trčkaranja po koncertima na ruti kuća-pos’o-faks-koncert-birtija bilo je manje nego ikad (a bogme i birtija), ali ipak se do ožujka uhvatilo štošta, mada je uglavnom riječ o domaćim/regionalnim imenima. Zapravo je zadnji strani koncert kojeg sam uhvatila prije nesretnog ožujka i prvog lockdowna bio bjeloruski Molchat Doma koji su u rasprodani KSET taman uletjeli kao jedan anksiozni ples za kraj.

Nositi se s 2020. unutar svoja četiri zida bilo je sve samo ne lako, ali zato se skupilo fino društvo glazbenih izdanja koje je izolaciji dalo okus, miris i boju. Iako se mainstream pop rijetko nađe na mojim playlistama, ova godina je s Duom Lipom i njezinim albumom “Future Nostalgia” i to promijenila. Druga dva izvođača koji su olakšali novonormalnu stvarnost su Fiona Apple čiji je novi album došao kao prijeko potreban podsjetnik i na neke njene nepravedno zaboravljene starije stvari i The Strokes, u čiji sam album abnormalno zaljubljena, počevši od inteligentnih i relatable tekstova, skoka u osamdesete s potpisom 2020. i dobrog starog Casablancasa, prave dive alternativne scene.

Kad smo već kod skoka u osamdesete, važno je reći da su i u 2020. revivali u điru, poglavito oni pop-punka, synth popa i soul/funk zvuka. Ovo je dobra stvar jer se razbija ta barijera između boomera, milenijalaca i Gen Z generacije: nove muzičare pratimo svi, bilo to zbog nostalgičnih razloga ili otkrivanja ‘novog starog’ zvuka.

Ukratko rečeno, u godini obilježenoj izostankom koncerata inspiracije za stvaranje nije nedostajalo, zbog čega smo obogaćeni velikim brojem izdanja koja će, osim godinu na izmaku, obilježiti i novo desetljeće.

Top strani albumi:

Fiona Apple – “Fetch The Bolt Cutters”
The Strokes – “The New Abnormal”
Dua Lipa – “Future Nostalgia”
Tame Impala – “Slow Rush”
Bright Eyes – “Down in the Weeds, Where the World Once Was”
Phoebe Bridgers – “Punisher”
Thundercat – “It Is What It Is”
Flaming Lips – “American Head”
Slift – “ummon”
Yves Tumor – “Heaven To A Totured Mind”

Top domaći albumi:

Repetitor- “Prazan prostor među nama koji može i da ne postoji”
Fran Vasilić – “Retrovizor”
Valentino Bošković – “Velika praska”
Mark Mrakovčić – “Breeding Black Sheep”
Irena Žilić – “Small Hours”
Klinika Denisa Kataneca – “Jada Jada”
Čao Portorož – “Pop”
Them Moose Rush – “Ray’s Dancing Maze”
Elemental – “Ilica”
nemanja – “Cosmic Disco”

Bez obzira na stanje u svijetu i kronični manjak koncerata, ova je godina po pitanju albuma bila jako dobra. Možda ne kao neke prethodne, ali svejedno vrijedna slušanja mnogih albuma koje mi je jako teško bilo raspodijeliti na one najbolje. Ipak, za prvo mjesto prevelike dvojbe nije bilo. Armored Saint na sceni je još od ranih 80-ih godina, a da još uvijek sjajno radi svoj posao pokazali su albumom “Punching the Sky”. Stvorili su most između metala i hard rocka, s jakim riffovima i pjevnim refrenima, gdje podsjećaju na bendove poput Alter Bridgea.

U koji žanr svrstati Poppy i njen album “I Disagree?” Od laganog, melodičnog popa i akustike preko electronice i rocka do solo gitarskih dionica i breakdownova karakterističnijih za nešto ekstremniju metal glazbu. Poppy ima sve pa i visoko mjesto za ovu godinu. Nešto drugačiji album od većine ostalih na listi definitivno je onaj sjajnog tekstopisca Jasona Isbella koji je još jednom stvorio priče i ocrtao likove na sebi svojstven način – daškom optimizma i malo većom dozom realnosti. “Reunions” je njegov sedmi samostalan album, još jedan u nizu na kojem nije razočarao. Ozzy Osbourne ponovno je dokazao kako ulaskom u osmo desetljeće života ima odličan glas i itekako što za pokazati. Na albumu su gostovali Elton John i Post Malone, dok su sudjelovali i Chad Smith, Duff McKagan, Tom Morello, Slash te Charlie Puth. Ipak, za nešto višu poziciju nedostajala je gitara Zakka Wyldea. Nakon albuma pristupačnijeg široj publici, Bring Me The Horizon vraća se svojim nešto žešćim stvarima, što je pokazao još krajem prošle godine pjesmom Ludens. “Post Human: Survival Horror” prvi je od četiri planirana izdanja, a visokom plasmanu na ovoj ljestvici doprinijele su suradnje s Yungbludom, Babymetalom, Novom Twins i Amy Lee. Do šestog mjesta stigao je dobri stari AC/DC sa svojim novim albumom. Angus Young, Brian Johnson i ostatak društva (nažalost bez preminulog Malcolma Younga) vratili su se jači nego ikada te dokazali kako bend i nakon 40 godina može izbaciti dobar album. Fanovi australskih rockera došli su još jednom na svoje. Sedmo i osmo mjesto pripada dvama pop punk albumima. Machine Gun Kelly zaključio je uspješnu transformaciju u punk rockera s odličnim “Tickets To My Downfall”, dok je Neck Deep nastavio gdje je stao sa svojim prethodnim izdanjima – biti jedna od perjanica žanra posljednjih nekoliko godina. Code Orange i njegov “Underneath” jedan je od boljih metal albuma ove godine. Ono što mi je Donnie Darko u filmskom svijetu, to mi je i ovaj uradak u glazbenom. Psihološki, klaustrofobični horor, sjajan spoj instrumenata i odličnih vokala. Na trenutke željan prekinuti slušanje, ali kao magnet nešto je novo uvijek povuklo natrag.

Listu ipak zaključujem u drugom žanru. Denzel Curry surađivao je s producentom Kennyjem Beatsom i rezultat toga je album “Unlocked”. Kvalitetan uradak i jedina zamjerka, ako ju možemo nazvati zamjerkom, jest kratkoća, svega 17 minuta i 47 sekundi.

Top strani albumi:

1. 1. 1. Armored Saint – “Punching the Sky”
      2. Poppy – “I Disagree”
      3.  Jason Isbell and The 400 Unit – “Reunions”
      4. Ozzy Osbourne – “Ordinary Man”
      5. Bring Me The Horizon – “Post Human: Survival Horror” (EP)
      6. AC/DC – “Power Up”
      7. Machine Gun Kelly – “Tickets To My Downfall”
      8. Neck Deep – “All Distortions Are Intentional”
      9. Code Orange – “Underneath”
      10. Denzel Curry – “Unlocked”

Top strani albumi:

1. 1. 1. Chris Stapleton – “Starting Over”
      2. Fiona Apple – “Fetch the Bolt Cutters”
      3. Jason Isbell & The 400 Unit – “Reunions”
      4. Phoebe Bridgers – “Punisher”
      5. Angel Olsen – “Whole New Mess”
      6. Laura Marling – “Song For Our Daughter”
      7. Courtney Marie Andrews – “Old Flowers”
      8. Matt Berninger – “Serpentine Prison”
      9. Emma Ruth Rundle & Thou – “May Our Chambers Be Full”
      10. Nathaniel Rateliff  ̶  “And It’s Still Alright”
      11. Bright Eyes – “Down In the Weeds, Where The World Once Was”
      12. Einstürzende Neubauten – “Alles In Allem”
      13. Margo Price – “That’s How Rumors Get Started”
      14. Jaye Jayle – “Prisyn”
      15. Anna von Hausswolff – “All Thoughts Fly”

Reći da je 2020. bila čudna godina valjda je understatement kakvog nema. Otkad su stvari krenule na loše i kod nas, tamo negdje od ožujka pa nadalje, svi smo se morali priviknuti na nekakav vrlo ograničen životni stil, odnosno, životarenje s nadom da će se stvari ubrzo popraviti. Na površinu su isplivala svakakva sranja, ne zato što ih prije nije bilo, nego zato što sranja imaju tendenciju isplivati upravo u kriznim situacijama. Tako smo, osim što smo godinu proveli brinući se za zdravlje svojih bližnjih i svoje, mogli biti i svjedoci toga kako nam (ne) funkcionira vlada, zdravstvo, ekonomija, školstvo, sudstvo, pa praktički ništa. Proveli smo neobično mnogo vremena, čak i za današnje standarde, pred raznoraznim ekranima, na kojima su se pred nama izlagale razne luđačke teorije, i postali zemlja u kojoj se 4 milijuna nogometnih izbornika brzo prekvalificiralo u 4 milijuna epidemiologa, nakon samo nekoliko ubrzanih YouTube tečajeva. Tako da i sada, na kraju godine, kad je rješenje praktički pred vratima, ostaje otvoreno pitanje hoćemo li ga htjeti prihvatiti. O tome direktno ovisi i kakva će sljedeća godina biti po pitanju glazbene industrije, pa sam morala zagnjaviti na početku.

Tako je, da sve bude u skladu s ovogodišnjim trendovima, billoboard.com u studenome objavio da Ticketmaster razvija sustav kojim će pratiti jesu li ljudi koji dolaze na koncerte cijepljeni ili negativno testirani na koronavirus, da bi se samo dan nakon te objave pokazalo da to baš i nije tako. Naime, Ticketmaster je vijest demantirao, tvrdeći da nemaju ovlasti postavljati takve zahtjeve za ulaz, već da to ostaje na organizatoru, pa kako oni odluče. Usto, gubitci koncertne industrije procjenjuju se na preko 30 milijardi dolara globalno, a godinu nerada nisu uspjele preživjeti mnoge koncertne lokacije, posebno one manje i orijentirane na nezavisnu glazbu. Kako će izgledati prvi postpandemijski koncerti i kad će se to dogoditi, ostaje velika nepoznanica. Ono što je sigurno – to će biti posljednja stvar koja će se pokrenuti, budući da valjda nema rizičnijeg događaja. Kao što pokazuju ovogodišnji više ili manje simpatični pokušaji da se osmisli alternativa, alternative zapravo nema – ljudi ne žele slušati live streamove sami u sobi sa slušalicama, ne žele sjediti 5 metara od sljedećeg najbližeg slušatelja, ne žele biti na svom balkonu hotela, ne žele biti u plastičnim balonima, ne žele sjediti u autima. Ljudi žele biti u gužvi dok glazba trešti, derati se na sav glas, derati se nekome u uho i pritom ga vjerojatno pošteno popljuvati, skakati, gurati se u mosh pit i jedan drugome udarati po bubrezima, crowdsurfati, žvaliti se na neku dobru stvari i što sve ne, i dok to ne bude moguće, sumnjam da će live glazba biti ponovno interesantna. Svaka uspomena koju imate s nekog koncerta vjerojatno je vezana uz neku vrstu ponašanja koje se u pandemijsko vrijeme smatra rizičnim.

Osobno, užasno su mi nedostajali koncerti, jer sam, kao i mnogi drugi, izgubila jedan od najdražih načina da se pošteno ispucam. Što se tiče ostalog, velike njuške se uvijek nekako snađu. Tako me austrijski oeticket ljubazno obavijestio da se mojih 100 eura plaćenih za karte pretvara u vaučer kojeg mogu iskoristiti za neki drugi događaj, iako drugih događaja u planu nema, te da, u suprotnome, novac mogu dobiti natrag 2023. Isto tako, airbnb mi je vratio samo pola uplaćenog novca, a za drugu polovicu me uputio domaćici. Iako sam objasnila da su granice zatvorene i da ne mogu, baš ne mogu nikako doći, ona mi ljubazno uopće nije ni odgovorila.

Sve drugo funkcioniralo je normalno – osim nekih odgađanja i kašnjenja izlazaka albuma, godina je bila izrazito diskografski bogata i našla se tu hrpetina dobrih albuma. To ne začuđuje, budući da, bez obzira na sve, zaista živimo u vremenima u kojima je glazba iz cijelog svijeta dostupna jednim klikom, i u kojima samo o vama ovisi čemu želite pokloniti svoje vrijeme, pažnju, emocionalni angažman. Pa, birajte mudro.

Također, streaming servisi su, čini mi se, konačno zaživjeli i kod nas, budući da su ljudi shvatili da 6 eura mjesečno zaista nije previše za pristup kompletnim, često i remasteriranim, diskografijama svih mogućih izvođača. Konačno sam izbrisala gigabajte i gigabajte glazbe prikupljane desetljećima, jer je tako jednostavno samo klikati na Spotifyju, ali se i zapitala kako ću sada pamtiti te neke odlične albume koji mi mnogo znače i što će me podsjetiti na njih ako to nije kopanje po vlastitoj arhivi. Ali, nešto uvijek iskrsne – u glavi svakog glazbenog obožavatelja postoje bezbrojne asocijacije između glazbe i određenog perioda u životu, određenog događaja, određene osobe, određenog osjećaja. I, naravno, postoji i vinil za ono što ti je najviše priraslo srcu. Iako rijetko zavrtim nešto na gramofonu, volim se podsjetiti na vremena u kojima su ljudi više emocionalno investirali u glazbu, držali te ploče u rukama, iglom gađali omiljenu pjesmu, okretali na stranu B, čitali tekstove, proučavali cover do najmanjeg detalja. Već 15. godinu zaredom, prodaja vinila raste, a izum 19. stoljeća drži vodu jer nudi kvalitetu i nudi opipljivu, fizičku prisutnost.

Pa, ako baš moram sumirati godinu u glazbi, morat ću posegnuti za Dua Lipom, koja me ova godine iznenadila i podsjetila koliko volim besramni, ispolirani, eskapistički, sunčani pop, iako su mi njeni prijašnji radovi bili dosadnjikavi: “Let’s get physical!”.

Top strani albumi:

1. 1. 1. Sufjan Stevens – “The Ascension”
      2. Waxahatchee – “Saint Cloud”
      3. Fiona Apple – “Fetch The Bolt Cutters”
      4. Phoebe Bridgers – “Punisher”
      5. Perfume Genius – “Set My Heart On Fire Immediately”
      6. Taylor Swift – “folklore”
      7. Haim – “Women In Music Pt. III”
      8. Tame Impala – “The Slow Rush”
      9. Dua Lipa – “Future Nostalgia”
      10. Destroyer – “Have We Met”

Prva godina novog desetljeća nažalost nije krenula dobrim smjerom! Pored svih prirodnih, epidemioloških i osobnih nesreća možda najveće razočaranje bila je spoznaja o kolektivnoj ljudskoj gluposti – neprestano suočavanje s istim postalo gotovo nepodnošljivo. Upravo zato trebamo biti zahvalni svakom umjetniku/izvođaču najdražih nam medija na obavljenom radu – glazba, filmovi, likovna umjetnost otvorili su ono malo prostora potrebno za mir (odmak od problema).

S isključivo kreativne strane, 2020. bilo je izuzetno razdoblje za muziku – Abel je izdao možda najbolji album karijere, Run The Jewels saželi su manjkavosti zapadnjačkog društva u jednu ploču, a Jay Electronica vratio se iz mrtvih. Nadalje, pop je samo nastavio s genijalnim, ponekad morbidnim, ali uvijek zanimljivim preobrazbama. Osobe poput Doriana Electre, Charli XCX, Rine Sawayame, Arce i Poppy dodatno su ojačale kredibilnost eksperimentalnih niša, a mainstream dugo nije bio ovoliko uvjerljiv (ponajviše zahvaljujući Dua Lipi, Jessie Ware, Lady Gagi i Taylor Swift). Stoga me rastužuju uvjerenja (čak i s ovog portala) da sfera gubi na ambiciji i autentičnosti.

Kako je i bilo za očekivati, period je pružio pokoji atraktivan promašaj (Nav, Green Day, Goca R.I.P., Tekashi 69…), no dobra glazba ih je eventualno izrezala iz sjećanja. Phoebe Bridgers otvorila je dušu na predivnom “Punisher“, Fiona Apple igrala se kompozicijom, strukturom na inovativnom “Fetch The Bolt Cutters“, dok su Freddie Gibbs & The Alchemist (“Alfredo“), Denzel Curry & Kenny Beats (UNLOCKED) te 21 Savage & Metro Boomin (“SAVAGE MODE II“) predstavili sjajne kolaborativne projekte. 2020.-ta je također preusmjerila zasluženu pažnju na mlade (Roddy Rich, Megan Thee Stallion…), potaknula povratak veterana (Nas, The Strokes…), omogućila potreban oproštaj od Maca Millera (“Circles“) i Pop Smoke-a (“Shoot For The Stars, Aim For The Moon“) te momentalno zaključala “Man On The Moon“ trilogiju (Kid Cudi).

Prošle godine osvrt sam zaključio rečenicom: “I dok nam trenutno stanje govori kako ne znamo pola onoga što smo mislili da znamo, postoji nada da će novo desetljeće donijeti svjetliji dan“. Iako suviše optimistična, misao možda jače odzvanja danas nego jučer. Eto, pravimo se da tada nisam ništa rekao, stavimo lijepe ružičaste naočale i krenimo glavom u zid. Možda 2021. bude čak ok!

Top strani albumi:

1. 1. 1. Run The Jewels – “RTJ4”
      2. The Weeknd – “After Hours”
      3. Dua Lipa – “Future Nostalgia”
      4. Dorian Electra – “My Agenda”
      5. Phoebe Bridgers – “Punisher”
      6. Charli XCX – “how i’m feeling now”
      7. Denzel Curry & Kenny Beats – “UNLOCKED”
      8. Freddie Gibbs & The Alchemist – “Alfredo”
      9. Gorillaz – “Song Machine, Season One: Strange Timez”
      10. Grimes – “Miss Anthropocene”
      11. Kid Cudi – “Man On The Moon III: The Chosen”
      12. Mac Miller – “Circles”
      13. Rina Sawayama – “SAWAYAMA”
      14. Stormzy – “Heavy Is The Head”
      15. The Strokes – “The New Abnormal”

Honourable Mentions

1. 1. • 070 Shake – “Modus Vivendi”
      • 21 Savage & Metro Boomin – “Savage Mode II”
      • 100 gecs – “1000 gecs and The Tree of Clues”
      • Arca – “KiCk I”
      • Deftones – “Ohms”
      • Fiona Apple – “Fetch The Bolt Cutters”
      • Haim – “Women In Music Pt. III”
      • Hayley Williams – “Petals For Armor”
      • Jay Electronica – “A Written Testimony”
      • Jessie Ware – “What’s Your Pleasure?”
      • Kali Uchis – “Sin Miedo (del Amor y Otros Demonios) ∞”
      • Lady Gaga – “Chromatica”
      • Poppy – “I Disagree”
      • Rico Nasty – “Nightmare Vacation”
      • Taylor Swift – “folklore / evermore”

Jasno nam je svima da je 2020. godina postala sinonim za konfuzno stanje uma, neizvjesnost, ali i velike ekonomske gubitke glede svih područja i zanimanja. Velik trag ostavila je ova godina i na umjetnike pa smo tako u proteklih deset mjeseci ostali zakinuti za stotine i tisuće koncerata kojima smo se nadali, a glazbenici nažalost praznih džepova. No ipak mi se čini da su glazbeni studiji imali posla, a bome i recenzenti jer iako nije bilo koncerata, izašao je poveći broj kvalitetnih albuma s nekoliko (pokušaja) comebackova na koje bih se najviše osvrnula. Tako su sad već stariji glazbenici učvrstili svoje mjesto na tronu svjetske glazbene scene dok su nam neki otkrili da su možda ipak za penziju.

Prvenstveno nas je početkom godine dočekao Eminemov „album iznenađenja“ Music to be murdered by, koji je publiku i kritičare vidno podijelio. Njegovu važnost evo deset mjeseci od izlaska već možemo uvidjeti, obzirom da su ga u međuvremenu zasjenili albumi mlađih kolega. Potom Marylin Manson i We are chaos, u kojemu je ostao dosljedan glavnoj preokupaciji u svojim pjesmama – kritici društva koja je danas možda potrebnija više nego ikada do sada, no ipak nedovoljno intenzivna s obzirom na beskrupulozan opaki stil na kojeg smo inače naviknuli kod Masona. Groove Armada je također nakon deset godina izdala novi album Edge of the horizont, flashback na osamdesete koji je unatoč dobroj produkciji i stvarno dobrim pjesmama ostao nezapažen među publikom. Bit će da su predugo čekali i odigrali na rizik kojeg mlada publika nije shvatila – osamdesete u punom smislu riječi ne prolaze, eventualno njihova modifikacija i prilagođenost današnjem vremenu koje je očigledno pregazilo Armadovce. Oh da, tu nam je i System of a Down koji je izbacio dvije nove stvari Protect the land i Genocidal Humanoidz, a kako se čini, na tome će sve još neko vrijeme i ostati. Čini mi se da nema prostora za objavljivanje novog albuma, na štetu nas vjernih fanova.

No, za kraj bih ostavila prema meni, poslasticu comebackova u 2020-oj godini, a to je Bob Dylan i njegov Rough and Rowdy Ways. Dylan je nakon osam godina stanke slušateljima priuštio prekrasan sedamdesetminutni put prožet upečatljivim tekstovima, referencama na prošlost, lijepim melodijama i jakom porukom – da nije sve samo crno-bijelo, da sve ima svoj smisao i kakva god ova čudnovata godina i vrijeme bili, ipak su na svoj način vrijedni i što je najvažnije – naši.

Stoga u Novu godinu ulazimo optimistični kako prema sebi, tako i prema drugima, a što se glazbene scene 2021-e tiče, očekujem, barem u drugom dijelu godine, nadoknadu koncerata te puno pjevanja, plesanja i zabave svima!

Top strani albumi:

1. The Weeknd – “After Hours”
2. Mac Miller – “Circles”
3. Tame Impala – “The Slow Rush”
4. Dorian Electra – “My Agenda”
5. Dua Lipa – “Future Nostalgia”
6. Groove Armada – “Edge of the horizon”
7. Phoebe Bridgers, “Punisher”
8. The Cribs – “Night network”
9. Charli XCX – “how i’m feeling now”
10. Marylin Manson – “We are chaos”

Top regionalni albumi:

1. Detmeć – “Na rubu”
2. Repetitor – “Prazan prostor među nama koji može i da ne postoji”
3. z++ – “zauvijek”
4. Maer – “Žuti bog”
5. Fran Vasilić – “Retrovizor”
6. Valentino Bošković – “Velika Praska”
7. Pavel – “Ennui”
8. Čao Portorož – “Pop”
9. Svemirko – “Skalamerija”
10. 6IXVILLE – “6 dana”

Godina 2020a bila je sve osim dobra, no ipak svojim apokaliptičnim sadržajima svakako je zaslužna za nepresušnu inspiraciju u stvaranju sjajnih albuma u svim glazbenim žanrovima, pa je tako i moja top lista šarolika.

Godino 2021., veselimo ti se. Nadam se da ćemo imati prilike posjetiti hrpu dobrih koncerata…treba sve ove albume osluhnuti i uživo.

Top strani albumi:

1. 1. 1. Jessie Ware – “What’s Your Pleasure?”
      2. The Weeknd – “After Hours”
      3. Kelly Lee Owens – “Inner Song”
      4. Rina Sawayama – “Sawayama”
      5. Bob Dylan – “Rough and Rowdy Ways”
      6. Angel Olsen – “Whole New Mess”
      7. Blaze of Perdition – “The Harrowing of Hearts”
      8. Stormzy – “Heavy is the Head”
      9. Gorillaz – “Song Machine”
      10. Lady Gaga – “Chromatica”

Top domaći albumi:

1. 1. 1. Božo Vrećo i Edin Karamazov – “Lachrimae”
      2. Repetitor – “Prazan prostor među nama koji može i da ne postoji”
      3. Quasarborn – “A Pill Hard to Swallow”
      4. Mud Factory – “The Sins of Our Fathers”
      5. z++ – “zauvijek”
      6. Fran Vasilić – “Retrovizor”
      7. Irena Žilić – “Small Hours”
      8. Rundek & Ekipa – “Brisan prostor”
      9. Čao Portorož – “Pop”
      10. Svemirko – “Skalamerija”

Bez laganja i pretjerivanja, najbolnija autorska lista do sada. Autorske liste su subjektivne, tako da će ova biti najsubjektivnija lista bilo čega do sad. S glazbom sam imala love/hate odnos od početka ovog kaosa jer je bilo jasno što nas čeka i na žalost još uvijek ne vidimo kraj ili novi početak. Čini mi se da je Španjolska nedavno imala pokušaj “novog početka” s koncertom kojem je prethodilo brzo antigensko testiranje. Bilo je neizbježno indirektno spomenuti sve što nam je obilježilo godinu, ne želim direktno – korištenjem najomraženijih riječi 2020. godine jer biram živjeti u svom balonu optimizma i dobre energije. Love/hate odnos s glazbom dogodio se jer sam izgubila najvažniju neopipljivu stvar u životu a to su koncerti. Dvorane i klubovi su bili moj hram i moja crkva, koncerti uživo moja gospodarska, društvena, socijalna, psihološka, mentalna i kakva god potreba. Sad kad sam skrenula s teme, vraćam se na godišnje liste sa zaključkom da sam pažnju najviše posvećivala pop i mainstream izvođačima. Postoji epidemiološki razlog i za to. Od kad znam za sebe, volim uvažavam, istražujem i obožavam veliku većinu glazbenih žanrova. Pop glazba je uvijek bila bijeg u sigurnu zonu svakodnevice i povezanosti s većinom svijeta. Kao kad si usamljen pa nećeš kavu piti doma, nego u kafiću. Svi ostali, “posebni” žanrovi vrte se kad se želim izdvojiti od ostatka svijeta i provesti vrijeme u svom. S obzirom na to da je iza nas najusamljenija godina, jasno je zašto sam ju provela pretežno u društvu pop i mainstream izvođača.

Složila sam popis 15 stranih albuma 2020. godine koje sam najviše preslušavala, ali da budem iskrena živjela sam dosta i na prošlogodišnjim izdanjima. Kako je ova godina išla iz jedne krajnosti u drugu, tako su očito i moje playliste. Domaću i regionalnu scenu sam na žalost potpuno zanemarila, ali predosjećam veliki comeback života u sljedećoj godini pa ću se potruditi da je isti slučaj s mojom aktivnošću u glazbi. #optimizam

Top strani albumi:

1. 1. 1. Mac Miller – Circles
      2. Tame Impala – The Slow Rush
      3. The Weeknd – After Hours
      4. Halsey – Manic
      5. Taylor Swift – Evermore
      6. Haim – Women In Music Pt. III
      7. Awolnation – Angel Miners & the Lightning Riders
      8. Taylor Swift – Folklore
      9. Ariana Grande – Positions
      10. Oh Wonder – No One Else Can Wear Your Crown
      11. Dua Lipa – Future Nostalgia
      12. The Strokes – The New Abnormal
      13. Lady Gaga – Chromatica
      14. Phoebe Bridgers – Punisher
      15. The Streets – None of Us Are Getting Out of This Life Alive

Svi će reći ‘koronaška godina’ bila je loša, ali ja se s time ne bih nikako složio. Meni je ova godina ponudila veću mogućnost slušanja, a samim time i otkrivanja nove glazbe. Od početka ožujka radim od kuće, a rezultat ćete vidjeti u narednim redovima i listama… Da mi ne bude skroz dosadno, zadao sam si zanimljiv zadatak u travnju ‘jedna recka dnevno’.

Za početak domaća glazba… Uz 2017., za mene je ovo bila najjača godina. Mnogi veliki izvođači su preskočili ovu godinu, pa nisu objavljivali albume (u tu kategoriju bih posebno istaknuo da mi je žao što Overflow nisu objavili dugoočekivani album), zbog čega su opet iskočili mnogi nezavisni i još jednom dokazali koliko imamo kvalitetnu scenu. Sredina godine je nekako bila najplodonosnija, ali dobri albumi su se fino rasporedili, pa mi je bio pravi užitak slušati svu tu domaću glazbu.

S druge strane, nekako sam dojma da je ostatak regije malo ‘zaostao’ za tim trendom. Često do mene dolazi hrpetina odličnih regionalnih albuma, ali ove je godine sve bilo siromašnije po tom pitanju. Ipak, ova je godina u kojoj se zaključuje olimpijski ciklus, što u prijevodu znači novi album Repetitora. Da su samo oni izdali album, bila bi još jedna vrlo uspješna godina, ali, na moju sreću, bilo je tu još mnogo glazbe vrijedne novih slušanja.

Najviše tog vremena za preslušavanje je otišlo, naravno, na strane albume. Koliko god se netko trudi preslušati što je više moguće, jasno je da je to tek dijelić onoga što se godišnje objavi. Matematika je egzaktna znanost, pa što se više presluša, može se i više toga izdvojiti na listi, zbog čega sam po prvi put odlučio složiti listu od stotinu albuma (na kraju sam ju morao i malo kratiti). Iznenađujeće za ovu godinu jest da su mnogi veliki izvođači odgađali svoje albume, a još veće mi je iznenađenje da su mnogi izabrali prosinac za ‘release date’, iako je već ustaljeno da od sredine studenog većinom izlaze božićni albumi, kompilacije i slično… Korona se i u to umješala.

Ako je povećano slušanje glazbe bila pozitivna stvar u ovoj godini, tako je manjak putovanja i koncerata svakako bila negativna. Ipak, i u takvoj sušnoj godini oduševili su me Francuzi Slift na MENT-u, dok od domaćih koncerata bih svakako izdvojio koprivnički spektakl benda Ogenj. Za ostalo, očito ćemo trebati pričekati neku drugu godinu…

Top strani albumi:

1. 1. 1. Slift – “ummon”
      2. Mystery Jets – “A Billion Heartbeats”
      3. The Flaming Lips – “American Head”
      4. Black Lips – “Sing In A World That’s Falling Apart”
      5. Bart Budwig – “Another Burn on the Astroturf”
      6. The Smith Street Band – “Don’t Waste Your Anger”
      7. Songhoy Blues – “Optimisme”
      8. Victor Wainwright & The Train – “Memphis Loud”
      9. Spectres – “Nostalgia”
      10. Caspian – “On Circles”
      11. Sparks – “A Steady Drip, Drip, Drip”
      12. The Strokes – “The New Abnormal”
      13. Rina Sawayama – “SAWAYAMA”
      14. The Cribs – “Night Network”
      15. Smokescreens – “A Strange Dream”
      16. Spice – “Spice”
      17. Clavicule – “Garage Is Dead”
      18. bdrmm – “Bedroom”
      19. Chubby And The Gang – “Speed Kills”
      20. Chris Stapleton – “Starting Over”
      21. Hamilton Leithauser – “The Loves of Your Life”
      22. American Aquarium – “Lamentations”
      23. Laura Marling – “Song For Our Daughter”
      24. Psychic Markers – “Psychic Markers”
      25. Brian Fallon – “Local Honey”
      26. Gerry Cinnamon – “The Bonny”
      27. Phoebe Bridgers – “Punisher”
      28. JFDR – “New Dreams”
      29. Dream Wife – “So When You Gonna…”
      30. Kestrels – “Dream Or Don’t Dream”
      31. Old 97’s – “Twelfth”
      32. Summer Camp – “Romantic Comedy”
      33. Katy J Pearson – “Return”
      34. Charley Crockett – “Welcome To Hard Times”
      35. Runaway Nuns – “Spit”
      36. Acid Moon And The Pregnant Sun – “Speakin’ Of The Devil”
      37. Tennessee Jet – “The Country”
      38. Joshua Ray Walker – “Glad You Made It”
      39. Supersuckers – “Play That Rock N’ Roll”
      40. Steve Von Till – “No Wilderness Deep Enough”
      41. Zephaniah OHora – “Listening to the Music”
      42. Mondo Cozmo – “New Medicine”
      43. Courtney Marie Andrews – “Old Flowers”
      44. Jim White – “Misfit’s Jubilee”
      45. Bruce Springsteen – “Letter to You”
      46. Isobel Campbell – “There Is No Other…”
      47. The Warlocks – “The Chain”
      48. The Lemon Twigs – “Songs For The General Public”
      49. White Denim – “World As A Waiting Room”
      50. Greg Dulli – “Random Desire”
      51. Cable Ties – “Far Enough”
      52. Final Days Society – “Firestarter”
      53. Babeheaven – “Home For Now”
      54. Sports Team – “Deep Down Happy”
      55. The Killers – “Imploding The Mirage”
      56. Ketoret – “Ketoret”
      57. The National Parks – “Wildflower”
      58. The Parson Red Heads – “Lifetime Of Comedy”
      59. The Pack A.D. – “It Was Fun While It Lasted”
      60. Floral Tattoo – “You Can Never Have A Long Enough Head Start”
      61. Waxahatchee – “Saint Cloud”
      62. Kiwi jr. – “Football Money”
      63. Hala – “Red Herring”
      64. Jason Isbell and the 400 Unit – “Reunions”
      65. Skylar Gudasz – “Cinema”
      66. The Chats – “High Risk Behaviour”
      67. Seazoo – “Joy”
      68. Chuck Prophet – “The Land That Time Forgot”
      69. Bob Mould – “Blue Hearts”
      70. Outsider – “Karma Of Youth”
      71. The Fratellis – “Half Drunk Under A Full Moon”
      72. The Lone Bellow – “Half Moon Light”
      73. Maserati – “Enter The Mirror”
      74. Emma Ruth Rundle And Thou – “May Our Chambers Be Full”
      75. Savak – “Rotting Teeth In The Horse’s Mouth”
      76. Delta Spirit – “What Is There”
      77. Ist Ist – “Architecture”
      78. Hiki – “A Trip to the Sea”
      79. The Jayhawks – “XOXO”
      80. Perfume Genius – “Set My Heart On Fire Immediately”
      81. The Flytraps – “Wild Card”
      82. Jerry Joseph – “The Beautiful Madness”
      83. Jont – “Thank You For The Medicine”
      84. Halsey – “Manic”
      85. Rvg – “Feral”
      86. The Guru Guru – “Point Fingers”
      87. Jonathan Bree – “After The Curtains Close”
      88. The Slow Readers Club – “The Joy Of The Return”
      89. Flat Worms – “Antarctica”
      90. Cloud Nothings – “The Black Hole Understands”
      91. Ttrruuces – “Ttrruuces”
      92. Richard Davies & The Dissidents – “Human Traffic”
      93. Yukon Blonde – “Vindicator”
      94. Ian Skelly – “Drifters Skyline”
      95. Sparta – “Trust The River”
      96. Red City Radio – “Paradise”
      97. Good Wilson – “Good Wilson”
      98. True Body – “Heavenly Rhythms For The Uninitiated”
      99. Kacy & Clayton and Marlon Williams – “Plastic Bouquet”
      100. Thurston Moore – “By The Fire”

Top domaći albumi:

1. 1. 1. Klinika Denisa Kataneca – “Jada Jada”
      2. Garage in July – “Swamp ‘n’ Roll” EP
      3. Ogenj – “Si kak jen”
      4. Mark Mrakovčić – “Breeding Black Sheep”
      5. Afion – “Treći bilbil”
      6. Moskau – “Love Supreme”
      7. Seed Holden – “Soldier On”
      8. Mašinko – “Danas ću, sutra ću”
      9. One possible option – “No King”
      10. Miroslav i Gordana Evačić – “Dan i noć”
      11. delapse – “OMENS”
      12. Them Moose Rush – “Dancing Maze”
      13. Irena Žilić – “Small Hours EP”
      14. Pavel – “Ennui”
      15. Kevlar Bikini – “OPT-OUTism”
      16. Sunnysiders – “The Bridges”
      17. Daliborovo Granje – “Hainin”
      18. BUNU – “Walk the Path”
      19. Bluvinil – “Apaši”
      20. nemanja – “Cosmic Disco”
      21. Valentino Bošković – “Velika Praska”
      22. Jenisej – “Uzgred”
      23. She Loves Pablo – “Death Threats From Future Self”
      24. porn music video – “MIRROR STAGES”
      25. Vinko Ćemeraš & Talvi Tuuli – “Na putu”

Top regionalni albumi:

1. 1. 1. Repetitor – “Prazan prostor među nama koji može i da ne postoji”
      2. Balans – “Sam Pravm”
      3. 21 vek – “2LP”
      4. Jufkamental – “Jufkamental”
      5. Rebel Star – “Demoni”
      6. Dogs in Kavala – “Zubi”
      7. Brainswitch – “Sun Worship Kingdom”
      8. Čao Portorož – “Pop”
      9. Eyecontact – “Still Here”
      10. Gazorpazorp – “Od vazduha i sunca”

Umjesto da pišem o svojih top 10 ili više albuma, projekata i pjesama u ovoj godini i rangiram ih, odlučila sam izdvojiti njih nekoliko koji više-manje daju sliku ukusa i ostalih albuma, projekata i pjesama koje ovom autorskom listom nisam obuhvatila. Zanimljivo, (skoro) svi su na engleskom jeziku i sve autorski potpisuju žene koje su ove godine na svim razinama doslovno ubile. O samoj godini ne treba puno pisati – sve se zna. Bili smo doma i nismo išli na koncerte. Ja sam izbjegavala i one virtualne jer mi to jednostavno nije to. Neću duljiti ni o stanju u samoj industriji jer je i tu sve poznato. Ono što ipak hoću je poželjeti nam svima koncertno bolju iduću godinu uz više zagrljaja, osmijeha i pozitive. I uz još više sjajne glazbe, naravno…

Krenimo s domaćim albumom godine. Meni je to novi autorski projekt Željke Veverec, Je Veux i njen album “I Glow”. Jednostavno zato što zvuči svjetski i jasan je odmak od onoga što inače radi u bendu Mangroove. Ima tu finu dozu elektronike prožetu s funk i jazz ritmovima u omjeru koji nije previše, a opet nije ni premalo. Već izlizano zvuči ona fraza ‘svjetski, a naše’ ali u nedostatku bolje upravo ona opisuje i sam album koji osim Željke nose sjajni glazbenici i suradnici koje je okupila oko sebe. I kad sve to zbrojiš i staviš na hrpu dobiješ jednu ovakvu smislenu i ‘sjajnu’ cjelinu – album “I Glow”.

Druga žena s jednim od top albuma godine je Irena Žilić i njen “Small Hours”. Ovdje moram istaknuti da je zajednički nazivnik svih ovdje navedenih žena u većoj ili manjoj mjeri fina elektronika pomiješana s indie popom, a njena melankolična glazba bila je i još uvijek je idealna glazbena podloga za baš sva ‘stanja’ i/ili radnje kroz dan. Vjerujem da je pred njom velika glazbena budućnost za koju je već dokazala da može i preko granica Lijepe naše. Morcheeba ju je prepoznala, a uvjerena sam da neće stati samo na tome. Srećom i u ovom izdanju ostala je vjerna ‘živim’ instrumentima, a nama ostaje čuti čime će nas počastiti u nekom od idućih.

Zadnji album s ove englesko-ženske liste zapravo nije album nego pjesma. I to pjesma ‘Gone Back’ Barbare Munjas koja je – prema našoj velikoj anketi pobjednički singl godine. Glavna glazbena okosnica njen je na trenutke čak pomalo Björkasti vokal i jaka bass linija. Osim toga progovara o depresiji – sveprisutnoj temi o kojoj se ne govori dovoljno često ni dovoljno glasno. Barbara je pjesmu snimala i producirala sama što su svakako dodatni plus bodovi.

Na kraju bi istaknula još jednu ženu koja doduše pjeva na hrvatskom i (još!) nema album ali je tijekom ove godine izbacila četiri singla i poneki remix koji su baš dobri! Ona je Ida Prester, a singlovi o kojima pričam su “Šansa” (iz 2019. godine), “Minuta”, “Dodir”, “Kvar” i “Luda”. Samostalna karijera dobro joj stoji, a nekako je i logičan slijed nakon čak 15 godina koje je provela u raznim glazbenim projektima. Možemo slobodno reći da je glazbeno stasala u punom i pravom smislu riječi, a s njom smo stasali i svi mi koji je pratimo još od Lollobrigide. Naravno, veselimo se i albumu. Kad će?

Strani album godine definitivno je i bez imalo razmišljanja Róisín Murphy i njen “Róisín Machine”. Ovo maestralno zapakirano izdanje od kad je početkom listopada izašlo ne staje s promocijom i izvedbama koje nam Róisín servira iz svog dnevnog boravka u akustičnoj verziji, pa s virtualnog koncerta pa s ceste… Dakle, nema čime nas nije počastila. Posebno je ponosna na vizualni izgled cijelog albuma koji je također njoj svojstveni spektakl! Sve stvari – počevši sa “Simulation”, prvom po redu pjesmom na albumu koja je izašla davne 2012. pa sve do “Something More” – zadnjeg objavljenog singla, priča su za sebe. Elektronika, pop i nu-disco par excellence. Pa vinili u boji, pa merch… Sve u svemu album i popratni proizvodi nešto su u što sam se zaljubila u prvu… Ali moj novčanik, na žalost, nije. Jedino što mogu dodati za kraj je:  Róisín, dođi nam u Hrvatsku opet brzo!

Inače, otkriće godine (i osobni dokaz da nisam baš toliko stara) mi je z++: eto i jednog muškarca blaženog među ženama. Jer on to zaslužuje!

Album definitivno daje jedan zaokruženiji uvid, kompleksniji je i time vrijedniji, no promjenom načina slušanja, odnosno – streaming i društveni mediji – koji traže kontinuitet – singlovi su preuzeli primat.

Prvo idem sa albumima koje sam najviše slušao.

1. 1. 1. The Weeknd – “After Hours”
      2. Mac Miller – “Circles”
      3. Run The Jewels – “RTJ4”
      4. 070 Shake – “Modus Vivendi”
      5. Lianne La Havas – “Liane La Havas”
      6. Stormzy – “Heavy Is The Head”
      7. Parcels – “Live vol.1”
      8. Tame Impala – “Slow Rush”
      9. Bore Balboa – “Mercedes City” (domaći)
      10. Halsey – “Manic”

Onda je bitno izdvojiti domaće/regionalne albume (osim Bore koji je gore):

1. 1. 1. Repetitor- “Prazan prostor među nama koji može i da ne postoji”
      2. Valentino Bošković – “Velika praska”
      3. Mark Mrakovčić – “Breeding Black Sheep”
      4. nemanja – “Cosmic Disco”
      5. Fran Vasilić – “Retrovizor”

A obzirom da su singlovi preuzeli prioritet, napravio sam i playlistu sa singlovima koji su su mi bili ili najdraži ili su na neki način bili bitni da se to zabilježi.