Porin se prošle subote (5. lipnja) održao na otvorenom, ali još uvijek za manje-više zatvoreni krug ljudi, zbog čega je fešta na svježem zraku jedina veća promjena (uz simpatičan kipić koji ove godine nosi masku, aj). Na moju sreću, u subotu navečer kada je krenulo 28. izdanje Porina imala sam izbor između toga da upalim HRT1 ili odlaska na prvu večer Ljeta u MSU slušat one koji teško da su i da će ikad primirisat Porinima – ipak su to mahom bendovi koje ne gura jaka diskografska kuća, a možda su i dovoljno pametni da im nije ni stalo do nagrade koja je davnih dana izgubila svoj sjaj. Na moju nesreću, vrag mi – kao ni sve ove godine dosad – nije dao mira, pa sam jučer ipak, uz česta premotavanja dosadnijih dijelova, odgledala novo Porin(uće). Nakon nedjeljne reprize dojmovi su se slegli, a prsti svrbe da napišem par komentara.
View this post on Instagram
Svake godine isto s*anje – drugo pakovanje
Teško mi je bilo odrediti odakle krenuti, ali evo, odlučila sam se za imena koja uvijek dominiraju nominacijama. Pogledamo li isključivo imena glazbenika nominiranih za ovogodišnje Porine: Urban, Bare, Elemental, Pavel koji su i skupili najviše kipića – mogli bi bez problema zaključiti da je riječ o Porinima s početka ’10 – ih, ako ne i nultih, zbog čega bi čovjek pomislio da se u 10, 20 godina ništa na sceni nije značajno promijenilo – sudeći po žiriju Porina ni nije. Nakon pustih odgledanih Porina (možda najviše zbog genijalnih i suptilnih uboda nekadašnje voditeljice Danijele Trbović) još mi uvijek nije jasno kako glasovanje i nominacije zapravo funkcioniraju, no čini mi se da se to manje-više svodi na jednostavan recept: veliko ime + diskografska kuća = Porin. I šta se onda dogodi? Zaokruživanje imena kao što su Ivan Dečak ,Vanna ili Pavel metodom neupućenih – “bili su jaki nekad, pa ću bubnit i valjda neću puno falit’. Drugim riječima: svake godine isto s*anje, drugo pakovanje jer se nagrade dijele za minule zasluge umjesto za aktualan rad. Mislim da se tu i tamo (najviše igrom slučaja) ubode neko starije ime da je zaista zaslužilo Porina za recentni rad, tako da slika na kraju bude koliko toliko okej.
Realno, stara garda još uvijek vlada
Osim Mrakovčića, u izbor su ušla još neka nova imena, a za divno čudo su skupili i Porine: riječ je o Albini te Vinku Ćemerašu i Talvi Tuuli koje veže natjecanje u The Voiceu. Netko bi rekao da, eto, nije da baš u svemu Porini kaskaju. Možda bih se i složila, ali 2, 3 novija imena na njih tridesetak šta žive na staroj slavi ni slučajon ne bi smio biti dovoljno dobar omjer. Uostalom, to provlačenje jednog ili dva mlađa izvođača u staru gardu koja je, čast iznimkama, iz godine u godinu tu na temelju uspjeha iz prošlosti me podsjeća na kopiranje tuđe domaće zadaće s par preinaka – čisto da ne bude presumnjivo.
View this post on Instagram
Još jedna propuštena šansa za isticanje novijih imena sa scene
E sad, već sam spomenula da, sudeći po listi nominacija, najveće šanse za Porin imaju oni koji su pod diskografskom kućom. Zanimljiv je po tome studij slučaja J.R. Augusta, koji je prošle godine osvojio Porina za najboljeg novog izvođača. Naime, J.R. je u tom trenutku iza sebe imao već 4 EP izdanja i karijeru koja je već dobrano prerasla onu ‘novog izvođača’ – punio je sve koncertne prostore u kojima se pojavljivao i ostvario je pohvalne strane suradnje među kojima je i Coldplay. Prethodne godine je potpisao za Croatia Records, izbacio studijski album i bum – eto ti nominacije za najboljeg novog izvođača nakon godina ignoriranja. Rekla bi moja mama – “nema veze s vezom”.
S druge strane, ovo su dobre vijesti za bendove koji su postali svjesni da je dobar dio diskografskih kuća jedna velika papilova koja je bitna možda jedino za Porine, ako i to. Pogledamo li neke glazbene relevantne medije, bit će jasno da su neki od glazbenika o kojima se najviše pričalo (svi s novim izdanjima) Bluvinil, Bore Balboa, z ++, Klinika Denisa Kataneca, Mark Mrakovčić… Brojni su se, s labelom i li ne, mogli bez problema kvalificirati za rock ili hip-hop album, neki za novog izvođača, a od svih je u nominacije ukliznuo samo Mrakovčić koji ipak nije imao šanse kraj jednog Rundeka. Ali nećemo još pisat kući propalo: možda dobiju priznanje za par godina kao i August.
Na kraju mogu zaključiti da su moguća tri scenarija: ili žiri svjesno zatvara oči na promjene i nove klince na sceni, ili diskografske kuće vrše prevelik pritisak, ili su novi muzičari dovoljno mudri da ni ne troše vrijeme na prijavu za Porin. Ako je u pitanju posljednji scenarij – skidam kapu.
Ima li nade ili je Porinuće neizbježno?
Porin iz godine u godinu malo zagrebe po površini nove scene, ali tu i stane. To nije dovoljno dobro za jednu tobože najviše cijenjenu nagradu u hrvatskoj glazbenoj industriji. Da se stvari promijene, potrebno je više slušati kako muzička scena diše, a manje prisluškivati kako je zvučala u prošlosti. Nagrada je davnih dana izgubila važnost koju je njegovala u ranim godinama zbog toga što je u tim istim ranim godinama i zapela. Da se poslužim klišejom – “na mladima svijet ostaje” a mlade je, čini mi se, sve manje briga za Porin. Nije kasno, no ne iščupa li se Porin iz svog besmisla koji je postao – slijedi porinuće.
