Zašto ovakav naslov? Prije neka dva mjeseca izašao je album “Zagreb Calling: Generacija bez refrena“. Kompilacija snimana u KSET-u za cilj je imala dokazati da Hrvatska ima nikad jaču, raznovrsniju i talentiraniju alternativnu scenu, što bi njezini izvođači trebali još dodatno potvrditi kroz nove koncertne nastupe. Tako je jučer (5. lipnja) koncertima troje izvođača s kompilacije “Zagreb Calling: Generacija bez refrena” – Klinike Denisa Kataneca, Ivana Grobenskog i ŽEN – započeo ovogodišnji program Ljeto u MSU. Osvrnem li se na sinoćnji odaziv i reakcije publike, rekla bih da, iako se tako ne čini, nove generacije ipak imaju refrene. Osim toga, čini mi se da je svaki od tri izvođača sinoć nešto uspio dokazati. No, idemo redom.
Ivan Grobenski – dokaz da etno glazba može biti popularna
Koncert je započeo Ivan Grobenski koji iza sebe ima tri samostalna albuma (“Lessons in Life and Love”, “On Death & Other Problems” i “Siromahi & Lazari”). Ako se na varam, jučer je uz svoju uvijek nestalnu postavu benda odsvirao posljednji album “Siromahi i Lazari”, što znači da su odsvirali stvari kao “Črna Megla”, “Fčera Nesmo Nikaj Jeli” i “Kmica Kmici Grize Repa”, od koji je potonja uvrštena kao zvuk naše generacije na spomenutoj kompilaciji. Grobenski i ekipa su imali tu nesretnu dužnost prvog izvođača večeri koji najčešće izvuče deblji kraj, no ne i sinoć: prostor MSU-a se već gotovo pa popunio i uživao u mračnom podravskom zvuku Grobenskog i benda. Povratak Grobenskog u daleku prošlost međimurske i podravske glazbe bio je riskantan, ali isplatio se: mistifikacija Podravine na vlastitom dijalektu funkcionira uživo jednako dobro koliko i na albumu. Ukratko: Grobenski je sinoć dokazao da i etno glazba može biti popularna.
Klinika Denisa Kataneca: dokaz da i nove generacije imaju svoje refrene
Denis Katanec, Brane Norac, Karlo Cmrk i Vinko Vujec su psihodelični avant folk bend koji je od malog alternativnog benda predvođenog jednim od najneobičnijih vokala ovog desetljeća prerastao u bend koji, izgleda, ima groupieje koje urlaju tekstove njihovih pjesama. Ne znam kad se točno ovaj prijelaz dogodio, ali ovo sam primjetila i tijekom njihovog posljednjeg koncerta u Medici. Ovo je sigurno dokaz da je publika Klinike Denisa Kataneca, nedvojbeno zasluženo, šira nego ikad dosad – čini mi se da je i većina ljudi sinoć došla u MSU upravo zbog njih. Uglavnom su svirali stvari s posljednja dva albuma, “Rode” i “Jada Jada” , pri čemu su predstavili i najnoviji singl “Mala Snaga II”. S obzirom na to da su oba albuma objavljena u posljedne dvije godine, što stvarno nije dugi vremenski period, činjenica da im publika pjevuši pjesme definitvno potvrđuje da je ovo jedan od bendova čiji su refreni obilježili nove generacije.
ŽEN: Dokaz da shoegaze uživo ne mora biti zijevalica
Kao jedan od poznatijih bendova regije, ne čudi da je i Žen bio dobar dovoljno dobar poziv za alternativnu scenu Zagreba da ih posluša u MSU. Bend koji se može pohvaliti gigovima od Balkana do Baltika, od Atlantika do Visle je nedavno (nakon duge četiri godine) objavio je novi singl “Uroni me u san”, što označava njihov povratak na scenu. U moru dream pop i post rock bendova koji su se rodili tijekom posljednjeg desetljeća teško je istaknuti se, no Ženu je to ipak pošlo za rukom. Žanr kojem zvuk daje Žen nezahvalan je iz razloga što ne može napaliti publiku kao što to primjerice nabrijana rock svirka može, dapače, ovakav tip glazbe mnogi ograničavaju za slušanje unutar svoja četiri zida. Ipak, trio je sinoć dokazao da se i to nepisano pravilo može prekršiti te da muzika u shoegaze điru ne mora biti zijevalica – pogotovo ako se zna predstaviti kroz žanrovski kaos kao što to Žen zna.
View this post on Instagram
