Stigli smo i do druge polufinalne večeri za Eurosong 2021. čije će se finale održati sutra, 22. svibnja. Kao što sam rekla u prethodnom članku o prvoj polufinalnoj večeri: ovo je inače samo za hardcore fanove koji čitaju sve fusnote Eurosonga. Ipak, čini mi se da se ove godine povećala gledanost i polufinalnih večeri: valjda je to jer smo svi željni nekog spektakla i osjećaja zajedništva, pa makar u obliku Eurosonga.
Apsurd nije izostao ni u drugoj polufinalnoj večeri, a nagrada za najveći “wtf” ide San Marinu kojeg je na pozornici predstavila Senhit uz američkog FLo-Ridu. Pretpostavit ću da je San Marinu cilj bio da slabu stvar ‘digne’ suradnjom s otrcanim reperom iz nultih čija je karijera manje više već krenula silaznom putanjom nakon što je snimio soundtrack za “Step Up”, ali postigli su suprotno – nekako je sve ispalo još gore.
Da ne ispadne sve prehejterski, na Eurosong znaju upasti i zaista dobre pjesme, zbog čega ga i gledamo i komentiramo – ne bi bilo fer da se natjecanje odbacuje kao čisti kič a priori. Osim toga – prva priznajem da mi trashy stvari griju srce. Zbog ovoga smo prespavali, sažvakali materiju i napravili istu stvar kao i prve večeri: ovo su naši komentari (Edo Plovanić i Andrea Basić) na najveće highlightove sinoćnjih pjesama koje su ušle u finale.
Bugarska
Edo: Bugarska, ok, može se usporediti isti feeling koji donosi Billie Eilish i da je to sigurno utjecaj, ali nije kopija. Izvrsna mi je i pjesma, i vokal, i scenski nastup. Na prvu je sjela.
Andrea: Definitivno Billie Eilish vibra, ali realno – svaka druga pjesma Eurosonga ‘pokupi’ zvuk nekog aktualnog izvođača. Fina pjesma i kako kaže Edo, sjeda na prvu, ali nije mi materijal za pobjednika. Doduše, predviđam da ulazi u top 5.
Švicarska
Edo: Švicarska je moderna, i kvalitetna. Mislim da neće konkurirati za sam vrh u finalu, ali kao ozbiljan akt u budućnosti ima svoju publiku.
Andrea: Švicarska je jedan od favorita, ali mene nije baš impresionirala. Ako gledamo laganije pjesme/balade Eurosonga, bugarska predstavnica mi bez dvojbe gazi švicarsku. Čula i vidila stoput dosad. Neću bit preljuta ako izgubi, ali ni oduševljena ako dobije. Neutralna sam kao i država.
Island
Edo: Island sa svojim “Minecraft” vizualima, veselim, pomalo trol nastupom su oduševili. Specifičan su akt u skladu s digitalnim vremenom. Ne djeluje ozbiljno, ali zato mi je odlično.
Andrea: Island ima jake šanse. Uz Weeknda, Dua Lipu i druge mainstream izvođače, synth-pop žanr jedan je popularnijih zvukova posljednje dvije godine, a ova stvar je pravi kognitivni svrbež (čitaj: earworm). Pametan izbor za Island.
Finska
Edo: Finska (uz Italiju) je rokerima sigurno najveći favorit, ali mislim i da su to odradili sjajno. Opet je to referenca na poznato, odnosno, podsjećaju na Linkin Park, HIM, i emo rock početka 2000-ih, ali ima malo modernih detalja, dva su vokala, Eurosongasti su, dobro je sjelo.
Andrea: E, ovo sam čekala. Usporedimo li Italiju i Finsku, Finsku bih izabrala 30 puta prije nego Italiju i još uvijek ne kužim čemu toliki hajp na talijanski Maneskin. Generična rock pjesma. U finskoj pjesmi uzori su, naravno, preočiti. Međutim, kao i Island, ušli su u Eurosong promišljeno: punk i emo rock nultih su u điru, a pucanje na nostalgiju milenijalaca je zakucavanje.
Srbija
Edo: Ono šta najviše zanima naše su – ok, ali kako su prošli naši (regija)? Odnosno, ovaj put je to su Hurricane kojima jako dobro stoji ime. Tri predivna uragana koja ostave snažan dojam. Sama pjesma je ok, solidna pop pjesma koja ima malo taj lokalni melos potpis što i nije loše. No, iako navijamo za njih, ne očekujem visok plasman u finalu.
Andrea: Srbija je jedina iz regije koja je došla do finala i za početak – čestitke susjedima. Mislim da se u ovome ne slažemo: Hurricane je onaj ‘girl power’ nastup Eurosonga: Srbija je praktički predstavila slavic verziju Destiny’s Childa. Predviđam da bi upečatljiv nastup i činjenica da su ‘ulovile’ zvuk regije bez da se raja zgraža na ‘grubu’ balkansku muziku (što nam nije uvijek uspijevalo) moglo značiti da će Srbija visoko kotirati.
