Nakon dvadeset godina na hrvatskoj glazbenoj sceni, lik Gordana Penave Pište većina nas povezuje s kultnom emisijom “Metal Mania” koja je obilježila domaću glazbenu svijest devedesetih nudeći pomalo voajerski pogled u svijet glazbe iz domaće, tada još od svijeta odrezane, perspektive gdje je, na pragu novog tisućljeća, televizija bila dominantan medij i izvor informacija.
“Metal Mania” je rasla s prvim danima samostalne Hrvatske, počevši s emitiranjem ratne 1991. godine do 1997. kada se naprosto bez ikakva objašnjenja ugasila. Njen pokretač Gordan Penava, u subotu, 14. studenog na poticaj starih gledatelja nostalgiju stavlja po strani ponovnim oživljavanjem emisije bar na jednu večer u kojoj će nastupiti prvi frontmen legendarnih Iron Maidena Paul Di’Anno, ponovno okupljena Anesthesia – najemitiraniji domaći metal bend u emisiji, te premijerno norveška heavy metal petorka Thunderbolt.
Možeš li se prisjetiti početka emisije, koja je nastala 1991., baš u najosjetljivije doba kada je počeo i Domovinski rat?
Krenulo je sve na lokalnoj televiziji Z3 s audicijom za voditelje za što se prijavilo oko tisuću ljudi jer je tada to bilo nešto sasvim novo. Između ostalih sam i ja došao na audiciju, kao tadašnji student novinarstva, pa sam na pitanje o tome što bih radio odgovorio kako bih složio koncept hard rock i heavy metal emisije. Nakon malo ispitivanja prošao sam na audiciji. 
U međuvremenu su počeli prikazivati nešto malo metal spotova i kako su im ljudi govorili da bi toga trebalo biti više, shvatili su da bi moja emisija bila dobra, nazvali me i snimili pilot emisiju.
Emisija je zaživjela odmah, što potvrđuje hrpa pisama koja sam dobio poštom. No, na Z3 sam svega radio nekoliko mjeseci jer se sve preselio na tadašnji HRT3, tako da sam odmah došao na nacionalnu televiziju.
Kakve su bile prve reakcije ljudi pred malim ekranima?
Moram priznati da smo dobivali vrlo dobre reakcije i kritike, a gledanost je bila dosta velika, mada je emisija svojevremeno imala svojih oponenata.
Ne misliš da je to zanimljivo jer se tada u Hrvatskoj počela buditi cro-dance trash scena, odnosno estrada, iako u svojim pelenama, ucrtavala si je put do publike?
Čuj, možda su tijekovi glazbe u svijetu bili pogodni za hrpu bendova, bilo za trash, glam, metal ili death metal, pa smo doprli do publike. Mi smo se trudili puštati sve – od punka do metala – pa je “Metal Mania” tek uvjetno rečeno bila specijalizirana emisija.
Tada ih je na HRT-u bilo puno više – country emisije, Tiljakova “Van struje”, “Top DJ Mag”, emisije za hip-hop, heavy metal, zatim “Cro pop-rock” i “Hit depo”. Nije bilo Interneta i klinci nisu mogli sve to slušati kao danas, nije bilo downloada, a tek poneki su imali MTV.
Usto, pogodile su se okolnosti za takvu emisiju jer se puno dobrih stvari u glazbi događalo, veliki albumi su izlazili i pojavljivali se dobri bendovi.
Tko je uz tebe začeo koncept i vodio ga?
Tvrtko Grgić i ja smo započeli emisiju; on kao redatelj, ja kao urednik i voditelj, a kasnije se ekipa proširila. Pratili smo MTV, čitali novine i pratili recentnu glazbenu scenu, ali nije, dakako, sve bilo dostupno kao danas i komunikacija je išla puno teže, iako smo do pred sam kraj emisije išli uživo.
Iako je to bilo tehnički nepogodnije vrijeme – recimo spotove smo teškom mukom nabavljali – imali smo puno entuzijazma i za to vrijeme je izvedba bila sasvim u redu.
Jesi li ikad koristio “Metal Maniu” da bi promovirao svoj bend Hard Time?
To je vjerojatno stvar zbog koje sam bio najviše kritiziran u to vrijeme. I dan danas imam sinopsise svojih emisija koje mogu dati skepticima na uvid. Hard Time se pojavio u emisiji onoliko puta koliko bi imali novi spot ili eventualno u nekom izvještaju s koncerta.
Meni je to bio dvosjekli mač. Ja sam se prvenstveno bavio muzikom i sviranjem, a ovo je nekako došlo samo od sebe i logično je da si po tome bio poznatiji.
Kroz sedam godina emitiranja emisije, puno je ljudi prošlo kroz emisiju, pisama poslano i pročitano, koncerata pohođeno i intervjua odrađeno. Koja su ti najdraža iskustva ili anegdote iz ere “Metal Manie”?
Nekoliko dragih mi intervjua, prvenstveno s Robom Halfordom (pjevač Judas Priesta op.a.) 1991. godine, negdje u 4. ili 5. emisiji. Tada su Judasi svirali u Domu sportova i svi su, naravno, htjeli intervju s njima, ali ga nitko nije uspio dobiti. Mi smo uspjeli, našli se s njim u hotelu Intercontinental i napravili sjajan intervju.
Također mi je drag intervju sa Sepulturom u Beču gdje smo dogovorili intervju, ali je propao jer ga je menadžerica otkazala i na kraju smo se ‘prošvercali’ u garderobu, kamerman je držao vrata i odradili smo svoj intervju dok je ova lupala po vratima (smijeh).
Zašto je došlo do gašenja emisije?
U biti mi nitko nije ni u jednom trenutku rekao da emisija više neće biti prikazivana, da eventualno ne valja ili da se ne gleda, jer smo stvarno imali veliku gledanost, ali je isprva došlo do neke nove sheme gdje su ukinuli “Električnog kauboja” i “Van struje” i ostali smo samo mi i “Top DJ Mag”, izmjenjujući se, tako da smo emitirani svaka dva tjedna.
Nakon toga su nam stalno miješali termine čime se izgubio kontinuitet, a vjerojatno i dio publike. Nije imalo puno smisla jer smo zbog toga izgubili i na aktualnosti – svaka dva tjedna bi se emitirao montirani prilog koji bi jednostavno zastario. Na kraju je došla sasvim nova shema u kojoj nije bilo nikakvih glazbenih emisija i samo su nas ‘ugasili’.
Postoje li afiniteti i ponude za ponovnim pokretanjem emisije?
Da, ali na bazi ideja, dakle, ništa konkretno. Bilo je nekoliko ponuda lokalnih televizija. Mislim da sada to nema smisla raditi jer bi gledanost bila mala na lokalnim televizijama.
Misliš li da bi mogla takva jedna emisija ponovno zaživjeti?
Nisam siguran da televizije danas imaju ‘nos’ za takvo što jer su to jeftine emisije koje imaju svoj određeni krug gledatelja, a danas smo svi u nekakvom showbizu pa se takve stvari ne prepoznaju. Lokalne televizije čak i imaju svoje specijalizirane emisije, ali nijedna nije zaživjela u širokom krugu gledatelja.
S druge strane postoje i radijske specijalizirane emisije kao “Pila naopako” ili “High Voltage”, ali to je sve minorizirano i zatvoreno u uski krug slušatelja.
Kako je došlo do ideje za najnoviji tulum i koncert “Metal Manie” baš u ovom trenutku?
To je spoj sretnih okolnosti. Dakle, Paul Di’Anno je sada na turneji pa je došla ponuda za njegov koncert. Anesthesia je ponovno oformljena, i došli smo na ideju da bi oni mogli zasvirati, a dolazi nam i bend Thundebolt iz Norveške. Taman su ljudi nekako u to vrijeme malo više nego inače zapitkivali hoće li biti “Metal Manie”.
Isto tako, zanimljivo je kako smo na nekom rođendanu pronašli stare VHS snimke emisije i smijali se kako smo bili mladi i mršavi. Sve skupa se spojilo i odlučili smo napraviti taj tulum.
Ali nije ovo zapravo prvi put da se radi tulum “Metal Manie”, zar ne?
Pa ne, svojevremeno dok je emisija prikazivana radili smo ih povodom jubilarnih emisija, 50.,100. itd. Mislim da ih je ukupno pet odrađeno i uvijek su bili dobri tulumi na koje bi dolazili ljudi iz svih krajeva Hrvatske.
Što pripremate osim velikih bendova i što očekujete od tuluma?
Očekivanja su da se prvenstveno zabavimo, da neki klinci koji se tad nisu ni rodili to dožive. Naravno, dolazak Paula Di’Anna me jako veseli jer je on dao važan dio sebe Iron Maidenima kao prvi originalni pjevač benda, iako se slažem s većinom koja smatra Brucea Dickinsona boljim pjevačem (smijeh). Tu su jako dobri i zanimljivi metalci iz Norveške – Thunderbolt, ali i Anesthesia koja zvuči bolje nego ikad; sad su stari i nemaju problema u životu pa mogu svirati dobro (smijeh).
Ono što smo pripremili jesu dva floora s dva DJ-a. Na malom flooru ćemo puštati video zapise onih “Metal Mania” koje smo uspjeli pronaći, zatim smo angažirali nekoliko dućana koji će imati nekoliko svojih štandova sa svojim metal ‘accessoireom’ i bit će tu mlada hrvatska ‘distribucija’ koja zastupa mlade hrvatske metal snage.
Pišta, posljednjih si godina poznat kao organizator rock i metal koncerata koje najčešće imamo prilike čuti i vidjeti u Boogaloou, ali i u Domu sportova gdje je od većih imena nedavno nastupio i The Cult. Kako se od jednog glazbenika postane organizatorom i koji je razlog tome?
Silom potreba! Prvi koncert koji sam organizirao bio je Monsters of Thrash u KSET-u u vrijeme “Metal Manie”, na kojem su nastupili Anesthesia, Kain i Drinking Skull. Kako je to ispalo dobro, povremeno sam organizirao koncerte onih bendova s kojima sam htio svirati, a kasnije se to razvilo u ozbiljniji posao.
No, još uvijek većinom dovodim bendove koji se meni sviđaju, dakle, ne radim to profesionalno da bih razmišljao da dovedem jedne Backstreet Boyse radi neke velike love. Možda je to pomalo iz nužde jer ne mogu živjeti samo od sviranja pa se moram još nečim baviti, a jedino što znam u životu je mjuza.
