Trendovi dolaze i odlaze, mode se mijenjaju iz jedne filozofije u drugu, samo kako bi se opet vratile u onu prvu. Slično je i u glazbi. Žanrovi evoluiraju, stalno dodaju neke nove elemente kako bi ostali aktualni i zanimljivi slušateljstvu, no uvijek negdje u pozadini možemo čuti originalni nacrt, onu melodiju ili riff s kojim je sve krenulo. Kao odjek velikog praska čije valove i dalje hvataju antene diljem svijeta. Ipak, u moru glazbene evolucije, fuzije žanrova i muka po analitičarima koji ni sami više ne znaju kako etiketirati sve te nove zvukove, rock’n’roll je ostao isti. Njegova filozofija je ostala nepromijenjena, čak je i njegova moda ostala identična uz manje preinake. Rock’n’roll ne treba evoluciju.

Hard Place slavi osam godina postojanja

Zašto uopće govorimo o žanrovskim podjelama? Tik uz Bandićeve fontane, ispod nacionalne knjižnice, svojevrsni je red kafića i barova, a jedan od njih, Hard Place, nepromijenjena je utvrda rock’n’rolla. Ružno bi bilo prezentirati klub kao meku samo i isključivo za one koji nose kožnjake i piju pivo uz jukebox rock i metal antologije. Jutros je na kluba terasi sjedila šarena suita slučajnih prolaznika i radnika iz obližnjih institucija, no sve oko njih, na terasi i unutra, vrišti taj rock’n’roll.

Pišta
foto: Mislav Miličević

Zašto smo uopće bili tamo? Hard Place ovog vikenda slavi osam godina postojanja, a o predstojećoj vikend proslavi, planovima za budućnost, povijesti, sociologiji i koječemu drugom, pričao nam je njen mastermind – Pišta. Iskreno, kada bi me netko pitao koje mu je pravo ime i prezime, ne bih imao pojma. Čovjek čiji nadimak je sinonim za sve gore navedene konstante egzistira na sceni preko 30 godina. Iza sebe ima nebrojeno organiziranih svirki manjih i većih razmjera, a uz svoj prijašnji rad u medijima svih vrsta, stiže svirati i u bendu. Hard Time iza sebe ima masu velikih pozornica i festivala, no kako sam Pišta veli “to mu je ionako za gušt”.

Muziku podržava

Oni stariji ga se sjećaju kao urednika legendarne i kultne TV emisije Metal Mania, koja se emitirala između ostalog i na HRT-u. Ratna generacija bježala je od ratnih nedaća prikovana uz male ekrane gdje im je upravo Metal Mania nudila najbolje iz svijeta alternativne i metal glazbe, a ne sumnjamo kako su mnogi otkrili svoje nove najdraže bendove upravo preko uredničke palice našeg današnjeg sugovornika.

Vratit ćemo se na gušte, krenimo redom. Pred nama je vikend zabava, i to potpuno besplatna, sve u sklopu rođendana kluba. Pišta najavljuje dva dana zabave i to na opuštenoj kavici na suncem okupanoj terasi. Nema baš smisla citirati početne small-talk najave, pa ćemo ovako slobodne ruke predstaviti Nylon Maiden za petak i Metaljerosi za subotu. Ovi prvi, kombinacija Thomas Zwijsen i Anne Bakker predstavljaju klasične obrade popularnih hitova hard&heavy glazbe, naravno s naglaskom na Iron Maiden. U subotu pak premijera domaće nam supergrupe Metaljeros. Danči i Gogo iz Anesthesie na gitarama, Šoki iz Hladnog piva na basu, Sale iz Rockheadsa na vokalu i Pero iz Garage Monstersa na bubnju. Domaća all-star početna petorka će svirati ono što najviše sluša i što najviše voli. Ne morate se pitati dvaput o kakvim pjesmama je riječ.

Pišta o cover bendovima, poslijeratnoj generaciji i problemima u rock’n’rollu

Čini se kako publika voli dobru obradu. Upitali smo Pištu kako to da publiku sve više lože cover bendovi ili pak sastavi čiji dio repertoara jest obrada i prepjev. Zavaljen u stolicu i pomalo zamišljen, važe radi li se o krizi autorstva ili pak bendovi sviraju ono što ljudi žele čuti. “Ima i jednog i drugog u tome… S jedne strane, gotovo svi velikani su krenuli s obradama. Stonesi, Zepelini, Doorsi… Metallica. Prvo sviraju malo obrade i onda predstave autorski rad kada su spremni na to. Ovako danas mi se čini da je riječ o inerciji publike da posveti pažnju nečem novom kako bi im to novo postalo poznato. Što se tiče bendova, oni pak tu često idu linijom manjeg otpora pa sviraju obrade kako bi zaradili neku lovicu i to im je čist okej. Jasno mi je da će takav stav imati starija generacija muzičara, no oni mlađi, koji imaju nešto za reći, bi trebali imati drugačiji stav.“

Tu se naravno pojavljuje i priča pretjerane dostupnosti sadržaja i općenito torpeda informacija koji konstantno dolazi prema našim osjetilima, što je vjerojatno kumovalo i činjenici da se publici više ne da biti učenik poslije radnog vremena u omiljenom im baru. No to je već široka priča o kojoj bi se dalo pisati feljtone i traktate. Ipak jedna zanimljiva crtica iz razgovora mi je ostala kao značajna pa ju prenosimo u cijelosti.

“Znaš kaj, čini mi se da je rat tu dosta toga sjebal. Nakon svega toga, kak je maltene nestala jedna generacija, pojavili su se ti neki novi demo bendovi s članovima od 35 godina na više. To je skroz oke i ne mogu biti dalje od toga da bih rekao da itko ne treba svirati, ja sam prvi star, ali i dalje sviram. Ipak, mladost je ta koja ima nešto za reć i za nešto se boriti. Nadam se da dolazi ova poslijeratna generacija koja će to opet staviti u te okvire, bar se ovdje ima o nečem za pjevat.“

Pišta
foto: Mislav Miličević

Vratimo se malo u Hard Place. Osam godina nije predugo na lenti vremena, ali u neku ruku puno se toga promijenilo u tom razdoblju. Rock je nekada davno, kada je Pišta kretao bio – mainstream, a danas je ta srednja struja negdje daleko od pravovjernih riffova o kojima smo pisali na početku teksta. Pišta je rocker pa kaže “nažalost da“. “Problem rock’n’rolla je u svijetu. Daj mi reci neki rock’n’roll bend, a da nisu Foo Fightersi koji su došli do tog stadionskog renomea u zadnjih 20 godina. Ima kvalitetne mjuze, ali ona ne ide tako daleko. Plus, svašta danas zovu rock’n’roll.

O Hard Timeu i mladim nadama

Kako ne bi sve ostalo na filozofiji najdraže nam glazbe, malo smo popričali i o Hard Timeu, gdje Pišta svira i djeluje s druge strane kulise. “Sviramo dosta, tu smo i dalje, nismo se nikad previše eksponirali, još tamo devedesetih su neki sastavi bili puno više prisutni u medijima od nas, a mi smo puno više svirali od njih. Kasnije dođu i godine i obaveze i svašta nešto pa se ni ne možeš toliko posvetiti tome. Možda smo se rodili i desetak godina prekasno za to kaj mi sviramo. Za rockere prežestoki, za metalce premekani. Možda treba okupiti neke klince pa s njima krenut svirat, opet ući u tu priču.“

Kad smo već kod klinaca, zanimljiva crtica broj dva dolazi upravo iz svijeta filma. Na upit o tome što Pišti danas valja od mladih nada, ističe Mr. Albino. Naime predstojeći psihološki thriller “F20“ u režiji Arsena Ostojića sniman je djelomično i u Hard Placeu, a upravo je Pišta predložio mlade Zagrepčane da zasviraju na soundtracku filma.

“To sam zadnje pogural. Snimalo se tu nešto, pa je producent trebao neki bend i tu sam ih malo pogurao. Zbilja su dobri, gledao sam i film jučer na premijeri, zbilja je dobar. Ima tu još nekih imena, svojevremeno su tu bili Subway Docksi i još neka imena, tako da ima uvijek nešto za što se možeš uhvatiti iz vlastitog dvorišta.“

Planovi za Hard Place

Bilo je tu riječi i o seljenju Hard Placea s Kvatrića prije nekoliko godina, pa o najboljim svirkama u tom prostoru, gdje su između ostalog svirali i The Computers za tridesetak sretnika koji su prepoznali kako bi taj koncert mogao biti baš dobar itd itd. Pišta u šali kaže kako je sve kod NSB lokacije super, sam kaj se nema što za pojest. To zbilja jest istina. Kako nam se druženje približavalo kraju, došli smo i do planova za budućnost, a oni su, slobodno mogu reći svojevrsni go with the flow.

“Poslije ovog vikend raspašoja rođendanskog nastavljamo raditi kao i uvijek. Do kraja godine ćemo imati bendove iz čak 16 zemalja svijeta, a evo ti i male ekskluzive, u Zagreb se vraćaju legendarni Goblini. To će sigurno biti jedan od highlightova do kraja godine. Isto tako, Biggest Little Rock Festival ide dalje i iduće godine, no o tome nešto kasnije. Što se tiče bluesa, iduće godine na rasporedu je deseti po redu International Blues Festival, za to imamo neka iznenađenja, no o tom potom.“

I tako smo stigli do kraja našeg druženja. Pravovjerno, no otvoreno prema novom i drugačijem. Koliko i kako će se to drugačije manifestirati na pozornici Hard Placea, to ćemo tek vidjeti. Možda će se najbolje sve oslikati upravo u subotu kada će velika prekaljena supergrupa Metaljeros zasvirati svoje najdraže numere. S jedne strane ćemo imati onaj temeljac , nešto bez čega Hard Place nema smisla, a s druge, tu varijaciju na temu bez koje bi nam ionako sve to brzo dosadilo. Osam godina kasnije, najbitnije je ostati svjež.

0 Shares
Muziku podržava