Otišao je ‘Purger koji kaže bre’

Ako se ikad osnuje društvo prijateljstva Srbija – Hrvatska, ili Beograd – Zagreb, Vlada Divljan bi vjerojatno uz Milana Mladenovića bio u najužem krugu kandidata da se to društvo zove po njemu.

Rođenog Beograđanina Zagreb je privukao još u vrijeme dok se Divljanov bend Idoli tek probijao, tako da je Zagreb vidio četvrti nastup Idola uopće.

Na zagrebačkim koncertima Divljan je redovito pjesme posvećivao svojim pokojnim zagrebačkim prijateljima Darku Glavanu i Draženu Vrdoljaku. Zagreb je na neki način kumovao zadnjem Divljanovom diskografskom projektu, “4 godišnja doba“, koji je snimio sa svojim prijateljima iz glavnog grada Hrvatske, pa stoga ne čudi šala koju su Divljan i Max Juričić znali ispaliti da je Divljan zapravo ‘Purger koji kaže bre’.Divljan je bio šarmantan beogradski gospodin dječačkog garda te povremeno oporog smisla za humor, i ako bi nekom tko je odrastao nakon raspada Jugoslavije trebalo pojašnjavati kako se ponaša ili kako izgleda dragi prijatelj iz Beograda, samo bi pokazali Divljana. Iako je djelovao u vrijeme novog vala i bio jedna od ikona istog, Vlada Divljan je duboko odskakao od ostalih suvremenika. U vrijeme novovalnih pjesnika/proroka/cinika/revolucionara/simbolista, Divljan se držao staromodnih ljubavnih pjesama. Velik broj njih se i danas zvuči vitalno kao da je 1983., a zvuče kao da ih svatko može napisati – što je u njegovom slučaju definicija genijalne jednostavnosti. Od nekoliko uobičajenih riječi, i akorda koji su podjednako česti, Divljan bi, uz pomoć kolega iz grupe Idoli, sastavio emotivnu zvučnu sliku koja bi u žicu gađala čitave generacije (po čemu je sličan Neni Belanu). Drugi stup Divljanove inspiracije je bila – provokacija i to u Divljanovom slučaju, da kaže sve u prihvatljivim i politički korektnim formulacijama, ali se iz neverbalnog konteksta vidi da je to sprdačina (po čemu je bio sličan Rayu Daviesu iz Kinksa). Divljan i Idoli su se tako igrali ne samo sa tadašnjim socijalističkim sistemom (vidi pod: “Maljčiki”), pravoslavljem (“Moja si”), pa i s romantičnim pjesmama kao takvim (“Malena”).

Mini-LP-em “Idoli”, te albumima “Odbrana i poslednji dani” i “Čokolada” Idoli su se etablirali među vodećim imenima tadašnje rock scene, a zajednički album s Električnim orgazmom i Šarlom Akrobatom “Paket aranžman” iz 1981. je ostao sinonim za dobru kompilaciju budućih velikih bendova. Iako je u početku bila proglašena neuspjehom, inicijalno prodavši se tek u nekoliko desetaka tisuća primjeraka, “Odbrana i poslednji dani” svako toliko figurira kao jedan od najboljih rock albuma SFR Jugoslavije. Album nasljednik, “Čokolada” je potvrdila status i popularnost, ali i donijela prve znake razlika u umjetničkim vizijama među članovima grupe.

Raspadom Idola sredinom ’80-ih Divljan je proširio područje djelovanja: sve više komponira filmsku muziku, a sa Srđanom Gojkovićem Giletom snima dva albuma “Rokenrol za decu” i “Rokenrol bukvar” te je s kolegama iz “Paket aranžmana” Giletom iz Orgazma i Kojom iz Šarla Akrobate (poslije Discipline kičme) komponirao muziku za film “Kako je propao rokenrol”. I film i “soundtrack” su stekli kultni status, odnosno, mogu se protumačiti kao odlazni pozdrav jednoj kreativnoj epohi, upravo onako kao što je “Paket aranžman” bio buđenje u jedan radostan, čaroban dan, tako je “Kako je propao rokenrol” bila večernja zabava tog istog dana. Divljanov zaigrani duh je podario sjajnu temu “Nindža mix” u kojoj prognozira vjenčanje disko ritmova, rapa i narodnjačkih zavijanja.

Poznatije i plodonosnije Divljanovo razdoblje završava 1991. Tada se i seli u Australiju, posvećuje se primjenjenoj glazbi, a u Beograd se vraća kako bi s kolegama prijateljima (koji će poslije postati Old Stars Band) snimi koncertni album “Odbrana i zaštita” koji je 1997. proglašen pločom godine u SR Jugoslaviji. Nakon kraćeg boravka u Beogradu Divljan se seli u Beč, u kojem ostaje živjeti do kraja života.

Posljednji za života objavljen dugosvirajući vokalno-instrumentalni projekt “Sve laži sveta” dao je nekoliko prelijepih pjesama te prikazao svog autora u dobroj formi, nakon čega se Divljan opet posvećuje instrumentalnoj glazbi. Krajem 2012. izdan EP “4 godišnja doba” u suradnji sa zagrebačkim bendom Ljetno kino sugerira da se stari romantičar regenerirao, redefinirao i spremio za nove umjetničke izazove.

Na žalost, teška bolest ga je spriječila da temeljitije zakorači u novu stvaralačku fazu. Baš između Valentinova i Dana žena 2015., u gradu koji vole zvati Grad glazbe, u Beču, Divljan je preminuo ostavivši nam mnogo lijepih pjesama, pregršt dirljivih uspomena, i svoju veliku pozitivnu energiju.

Počivaj u miru, dragi Vlada!