Sjećate li se Amorphisa? Skoro pa je to pitanje postalo uobičajeno u metalnim krugovima. Naime, bend koji je sredinom devedesetih snimio tri fantastična albuma “The Karelian Isthmus”, “Tales From The Thousand Lakes” i “Elegy”, kojima je stekao kultni status, u kasnijim je vremenima polako počeo gubiti svoj identitet, a samim tim i ugled mu je bio ozbiljno poljuljan.
I dok je još “Tuonela” prošla solidno, albumi “Am Universum” i pogotovo “Far From The Sun”, u kojem su potpuno odstupili od forme ranijih radova, nisu baš naišli na razumijevanje kako među najodanijim fanovima, tako i u širim okvirima. Tada je došao i rastanak s former pjevačem Pasijem Koskinenom, koji je izgubio inspiraciju za rad s bendom, i budućnost Amorphisa postala je neizvjesna.
Ipak, početkom prošle godine stvari su se počele razvijati u pozitivnijem pravcu. Stigao je novi pjevač – Tomi Joutsen, koji je dotad nastupao u manje poznatim bendovima poput Feelings, Funeral Jacket ili Sinisthra, krenule su turneje, a zatim i snimanje novog albuma, čiji je izlazak očekivan s nestrpljenjem, ali i neizvjesnošću. 
I tako je, u veljači ove godine, izašao novi, sedmi po redu album “Eclipse“, koji je, najblaže rečeno, oborio s nogu veliku većinu kritičara. A što je najbitnije, fanovi su oduševljeni jer je on sa sobom donio mnogo elemenata upravo iz najplodnijeg razdoblja benda; sredine devedesetih. Više o samom albumu, a i o zbivanjima u bendu u posljednje vrijeme popričali smo s basistom Niclasom, koji nam je rekao kako se Tomi snašao, zašto su Finci depresivni, i kakvo značenje za bend, ali i općenito za finsku kulturu ima “Kalevala”.
Niclas, reci nam najprije kakva je bila ova zima u Finskoj, obzirom da su kod nas još u ožujku temperature bile ispod nule?
I kod nas je bila izuzetno hladna. Istina, na južnom dijelu gdje smo mi (Helsinki op.a.) je bila nešto jača nego je to uobičajeno, ali na sjevernom su dijelu temperature bile i ispod -30.
Uz to što je hladno, u dijelovima Finske prevladava mrak tijekom zimskih mjeseci. Je li to razlog što vlada uvjerenje da su Finci depresivni ljudi, i da li te okolnosti imaju utjecaj na vašu glazbu?
Što se mene osobno tiče, ja nisam baš previše depresivna osoba i ne bih rekao da su takve okolnosti u potpunosti utječu na stvaranje glazbe. Međutim, moram reći da si to dobro primijetio, i da mrak, koji u sjevernim dijelovima traje i do četiri mjeseca, dok su sunčani dani samo tijekom dva ljetna mjeseca, ima utjecaj na raspoloženje ljudi. No, nisu svi Finci depresivni, to je sigurno.
Hvala na ovim pojašnjenjima, idemo sada o Amorphisu. Promjene pjevača se dosta rijetko dešavaju, jer fanovi bendove najčešće poistovjećuju s njima i zato su one dosta rizične. Zašto je došlo do takve promjene u Amorphisu, i reci mi odmah kao se Tomi snašao u cijeloj priči?
Mada nepopularna, ta je promjena kod nas jednostavno bila nužna. Pasi je izgubio motivaciju za rad s bendom, usto, najavio je da više neće moći tourirati zbog privatnih razloga, obzirom da je dobio još jedno dijete. Nakon nekoliko prijateljskih razgovora zajednički smo odlučili da on napusti bend. Dakle, razlaz je bio prijateljski, a i dalje smo ostali u dobrim odnosima. Nakon toga smo počeli tražiti novog pjevača, dobili smo puno ponuda, ali nijedna nije bila zadovoljavajuća. Tada se pojavio Tomi, s njim smo napravili nekoliko proba, i shvatili da je on najbolji izbor za bend.
Ovo si rekao dosta samouvjereno. Što je bilo najvažnije u odluci da ga primite u bend?
Pa to je vrlo jednostavno. Mi smo tražili pjevača koji može otpjevati sve naše pjesme, a Tomi je bio upravo takav. A da bi se bolje upoznali, nakon nekog vremena smo krenuli na kraću turneju, koju je Tomi sjajno odradio i potvrdio ispravnost naše odluke da on bude novi pjevač Amorphisa.
Popričajmo malo o novom albumu. Za početak nam reci neke tehničke podatke o njemu. Gdje ste ga snimali, koliko je trajalo snimanje, tko je producent…?
Album smo producirali sami, s time da nam je vokale pomogao producirati Marko Hietala iz Nightwisha. A snimali smo ga u Sonic Pump studiju, čiji je vlasnik Timo Tolki iz Stratovariusa i Nino Laurenne iz Thunderstonea s još nekim dečkima, a miksao ga je Mikko Karmilla u Finnvox studiju. Snimanje smo započeli u srpnju 2005., u rujnu smo ga prvi puta miksali, a u listopadu drugi puta. Obzirom da je bio dvaput miksan, vjerujem da je ispao jako dobar.
“Eclipse” je orijentiran prema starijim albumima. Slažeš li se s tom procjenom, i koji je razlog za to?
Da, to je točno. Pa, kad je Tomi došao u bend, počeli smo intenzivnije svirati starije stvari, primjerice one s “The Karelian Isthmus” albuma. Bilo nam je jako zabavno, i tada smo počeli pisati pjesme pod utjecajem tih nastupa. Iskreno, nismo tako nešto planirani, ali je ispalo tako.
Osjećam da ste jako zadovoljni s onim što ste napravili. Znate li koji su prvi dojmovi fanova i kritičara?
Jesmo. Jako smo zadovoljni novim albumom. A i reakcije naših obožavatelja su sjajne, pa nam je to još jedan razlog više da budemo još zadovoljniji.
Vaš se stil tijekom godina dosta drastično mijenjao. Počeli ste kao tipični death metal bend. Da li je to prirodan evolucijski proces ili ste to radili namjerno, točnije rečeno smišljeno?
Naravno da je to bio prirodan slijed događaja. Usto, ta nam je prirodna evolucija i pomogla da napravimo ovaj album, na kojem smo kombinirali sve stilove koje smo dosad upotrebljavali u našoj muzici.
Vaši su tekstovi bazirani na finskoj mitologiji, najviše na “Kalevali”. Koliko je ona bitna za Amorphis?
“Kalevala” nije bitna samo za Amorphis, mada je nama ona glavna inspiracija. Ona se uči u školi i dio je osnovnog obrazovanja i odgoja. Općenito, značajan dio finske kulture. Upravo zato mislim da je normalno da govorimo o temama koje proizlaze iz naše kulture. To je jednako drago čuti našim ljudima, a isto tako, preko naše glazbe i ljudima iz drugih zemalja približavamo finsku kulturu.
Uz značajan utjecaj finskog folka, u vašoj se glazbi može čuti i elementi rock ‘n’ rola, ali i dosta orijenta. Mislite li u budućnosti poraditi na dodavanju još nekih kultura; recimo južnoameričke, afričke ili koje druge?
Ja osobno volim afričku i američku tradicionalnu kulturu, a pogotovo mi se dopada indijanska. No, ne namjeravamo ništa posebno mijenjati u budućnosti, jer mislim da se to ne bi uklopilo u naš koncept. Ovo što sada koristimo, sasvim je dovoljno, ali, tko zna …
Dosad ste snimili tri covera: “Levitation” od Hawkwinda, “Light My Fire” od The Doorsa i “I Hear You Call” od Kingston Walla. Imate li u planu snimiti još neku obradu?
Za sada ne.
Očekuje vas i velika turneja.
Da. Ove ćemo godine puno svirati. Na europskom dijelu nastupamo s Hypocrisy, Soilwork, One Man Army And The Undead Quartet i Scar Symmetry, a u Americi ćemo svirati s Opeth i Moonspell. To su sve veliki bendovi, i jedva čekamo da turneja krene. A i mi želimo što prije promovirato nove stvari, jer smo se stvarno dobro pripremili.
Želim vam puno uspjeha na predstojećoj turneji, a siguran sam da isto žele i brojni hrvatski fanovi, koji bi vas željeli vidjeti kod nas.
Hvala ti. I ja se nadam da ćemo se jednom vidjeti u Hrvatskoj, jer sam čuo da cijenite finske bendove, pa je i to razlog više da vas jednom posjetimo.
