Amorphis: Spektakularno reciklirani

    311

    Amorphis

    Queen Of Time

    Datum izdanja: 18.05.2018.

    Izdavač: Nuclear Blast

    Žanr: Death Metal, Folk Metal, Progressive Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. The Bee
    2. Message In The Amber
    3. Daughter Of Hate
    4. The Golden Elk
    5. Wrong Direction
    6. Heart Of The Giant
    7. We Accursed
    8. Grain Of Sand
    9. Amongst Stars
    10. Pyres On The Coast

    Postojalo je nekad vrijeme kad je Amorphis hrabrije i odlučnije stupao u nepoznate muzičke teritorije. Tako su u prvom dijelu karijere unutar manje od jednog desetljeća uspjeli od death metala dogurati do iznimnog i podosta unikatnog rock izričaja. Bio je to period od debitantskog “The Karelian Isthmus” do podcijenjenog ne-metal albuma “Am Universum”. Nakon toga Amorphis se ‘mic po mic’ vraća u puni metalni pogon te kreće redovito servirati albume koji ili recikliraju svog prethodnika ili ga nadograđuju elementima tako škrtim i sitničavim da ih je sasvim lako zanemariti.

    Prethodni album “Under The Red Cloud” začudo je donio neku svježinu u odnosu na nekolicinu svojih prethodnika. Novi album “Queen of Time” reciklira ideje s prethodnog albuma te ih pumpa produkcijom ispod koje stoje solidni instrumentalni te isprazni i posve predvidivi vokalni aranžmani.

    Muziku podržava

    Uključen je i dio teritorija kojeg Amorphis do sad nikad nije posjetio – pravi gudači i zborska sekcija. Možda je to neka novost u zvuku Amorphisa, ali ako orkestralni elementi u metalu nisu potpuno prežvakana ideja onda ništa nije. Jedino je dobro što Amorphis ovdje nije toliko zaglibio poput sunarodnjaka im Nightwish ili ne daj Bože susjeda Dimmu Borgir. Ritmički, album je nešto zahtjevniji od svojih prethodnika i tu praktički staje progresivnost Amorphisova izričaja.

    Gotovo svaka pjesma pati od melodijske pretencioznosti. Gitara Esea Holopainena rijetko kad prestane zujati minimalističkim molskim melodijama pa taman da se u pjesmi prostor otvara za vokalne dionice. One se pak još jednom kreću od nemilosrdnog growlanja do sentimentalnijih dijelova. Dramatika i emotivnost izvedbe sveprisutna je. No, vokalna dužnost u (naivnim) kontrastima stil je Tomija Joutsena koji se nije promijenio otkad je stigao u bend, godine gospodnje 2006. Growl je postao svrha samome sebi, a razvoj tzv. clean dionica, odnosno pjevanja, kao da nikad niti nije uzet u obzir. Mogao se ovaj metal kovati dok je bio vruć, ali kvragu, ohladio se.

    Oveći potencijal bend iskazuje kroz određeni dio pjesama ili bolje rečeno – kroz dijelove tih pjesama. Cupkajuća metal folkerijada “Message In The Amber”, nakon iritantnog beskonačnog zida naivne melodije i raspištoljenog growl vokala, ugodno iznenadi središnjim dijelom i kraćim, lijepo aranžiranim zborskim napjevom. “Daughter Of Hate” najzreliji je komad na albumu. Škrti saksofon, zbor te naracija na finskom jeziku hvale su vrijedni. Vokali koji odsklizavaju u black metal vode to u svakom slučaju nisu. “Heart Of The Giant” također spada u red relativno zrelijih pogodaka. Holopainen međutim forsira svoje lead dionice i to u isto vrijeme dok se Joutsen hvata mikrofona. Čemu vokal, ako će melodiju već ‘riješiti’ instrument?

    Neizostavni Amorphisov pop metal umetiljio se u singlovima “Wrong Direction”, “Amongst Stars” te u pjesmi “The Golden Elk”. Catchy melodije frcaju poput iskri pod aparatom za zavarivanje (Holopainen ne prestaje), a tek rijetke promjene ritma i akorda dokazuju da se ovdje ne radi o Bon Joviju death metala. “Amongst Stars” vrijedi dodatno istaknuti zbog uvijek ugodnog vokala gostujuće Anneke van Giersbergen. Ali doduše i zbog Joutsenovog sentimentalnog prenemaganja. Uvjerljiva i moćna završnica stiže u vidu zaraznog suptilnog, progresivnog doom metala “Pyres On The Coast”.

    Spektakularnost sveukupne izvedbe i kristalno čista produkcija Jensa Bogrena oduševit će horde fanova benda. To je gotovo pa činjenica. U slučaju da nekomu rangiranja nešto znače, “Queen of Time” bi već sada lako mogao biti lansiran kao metal album godine. Što se tiče autora ovih redaka riječ je o poluambicioznom uratku benda koji se sad već predugo izražava u jednom jedinom muzičkom žanru, u kojemu više nema puno toga za reći.

    I za kraj, ne škodi informacija kako je “Queen of Time” prvi album nakon epohalnog “Tales From The Thousand Lakes” iz 1994. godine, a na kojem sviraju sva četiri člana originalne postave benda. Reklo bi se, to je onaj pravi Amorphis. Sretan je onaj koji to zbilja i misli.

    Muziku podržava