Osebujni Keith Caputo, pjevač Life of Agony, ovoga ljeta je javno objavio da je promijenio spol i postao žensko.
Budući je njegov hrabri potez izazvao svakojake reakcije diljem svijeta,
a posebno u rock krugovima, novopečena pjevačica je otvorila svoju dušu
u intervjuu za advocat.com i progovorila o tome kako se danas osjeća i kako su prošla osuđivanja i odobravanja diljem svijeta.
“Tehnički sam ja to priznala još prije 3 godine, ali valjda to ljudi nisu ozbiljno shvaćali radi vrste benda u kojem pjevam. No, već 10 godina radim i solo albume. Sve skupa ionako ima puno dublju priču, nego što je šminka i drugačije odijevanje. Stvar je kako se osjećam iznutra.”
I dalje je zovu Keith, ali ne smeta joj previše, jer je preživjela svašta u životu – i tata i mama su joj se predozirali, ali i naučili kako živjeti vlastiti život. “Već s 8 ili 9 godina počela sam se oblačiti u žensko, ali baka i djed su bili jako strogi i čak ni obojena kosa nije dolazila u obzir.”
“Nisam točno znala što bi to mogla biti transseksualnost. Mislila sam da sam gay ali i da se volim prezentirati kao žensko. Vrlo brzo je krenulo kupovanje hormona na crnom tržištu, ali Life of Agony je sve skupa dosta odgodio. Htjela sam biti žensko a taj svijet alfa mužjaka mi je pretvorio život u pakao. Kada smo postali prevelik bend, jednostavno se više nisam mogla s tim nositi. Droga, spavanje s raznim ženskama svake noći… Nije to bilo za mene. U svim vezama s curama one su htjele Keitha – rock zvijezdu, a ja sam htjela brazilsku depilaciju.”
Prokomentirala je i odluku da ne planira napraviti konkretnu operaciju: “Ni penis mi ne smeta. Ima više od toga, nego samo nositi haljine i imati drugačije genitalije. Ne znači da si muško ako imaš muško tijelo i penis”, a nastavlja kako ju je okolina prihvatila: “Prihvatili su me ljudi od kojih sam to najmanje očekivala. Dolazim iz tipične talijanske obitelji, gdje su muški ćelavi i istetovirani od glave do pete, ali iznutra su pravi cvjetići. Sad mi govore da su odvijek znali da u meni čuči nešto drugačije.”
Dotaknula se i hormonske terapije: “Kad sam s tim krenula, to je bilo kao da opet sam opet u pubertetu s 34 godine. U jednom trenu sam sretna, a u drugom bezvoljna. Imam sreće što sam mršava i sitna. Neki dan sam išla kupovati neku gitaru i prodavač me pozdravio ‘Dobar dan, gospođo, kako ste?’ Super sam se osjećala iznutra jer me napokon smatraju ženom! A grudi mi zbilja ni nisu tako velike. Ali hormoni su mi zbilja promijenili tijelo. Imam super doktora, služi mi i kao psihijatar!”
“Ima ljudi koji mi prilaze i vrijeđaju, a njih ću bez problema isjeći na komadiće, jer iako nosim haljinu imam muda! Ima i onih kojima sam pomogla muzikom. Ne smatram se nekim aktivistom po tim pitanjima, ali ako nekome treba pomoć – tu sam.”
Za kraj naglašava: “Spol nema ništa sa seksualnošću! Kako se to formira – ne znam! U maternici, radi okoline? Sve skupa je jedna evolucija – fizički i psihički. Sada cijenim neke stvari u životu i mislim da je svaki trenutak dar.”
