S Damirom Martinovićem Mrletom i Zoranom Prodanovićem Prljom sjeo sam na intervju u zagrebačkom klubu Gjuro 2, nekoliko sati prije posljednjeg nastupa Let3-a na tom mjestu.
Mrle i Prlja u ovom intervjuu pričaju o novom albumu, slušanju glazbe
preko YouTubea, albumu grupe Let2, komentarima čitatelja na njihov posljednji intervju za Muzika.hr, te ostalim zanimljivostima.
Pričali smo posljednji put prije godinu i pol dana. Što se u međuvremenu promijenilo? Što ima u Rijeci?
Prlja: Nije se previše promijenilo. U Rijeci se neka mjesta zatvaraju pa prelaze u druge ruke… Evo Palach sada i službeno ide u ‘transfer’ studentskoj populaciji. Sveučilišna mladež Rijeke vodit će brigu o njemu, pa ćemo vidjeti kako će ići. Zanima me hoće li biti malo raznovrsnije i alternativnije, jer je u zadnjoj fazi ušao u nekakvu šablonu koja nije bila ono što je Palach nekad bio – generator cijele scene i duha grada. Stereo dvorana je, pretpostavljam, također u problemima…
Mrle: Ma nema publike ni za što, a u Rijeci je svega u biti previše. I sve čega ima nekako propadne.
Da ste vi na vlasti, kako biste radili na jačanju urbane kulture?
Mrle: Nikako, to je najbolje uopće ne dirati. Kad netko nešto pokuša, napravi nešto još gore, i onda to ispadne nekakva institucionalizirana kultura. To je kao da se želiš baviti punkom i rockom u gradu, to je nemoguće.
Prlja: Takve pojave su samožive bez obzira na institucije i podrške. U svakom slučaju potrebna je takva podrška da se pomogne ekipi u infrastrukturnim stvarima, kod komunalija, najmova… Do te granice podržavam upletanje institucija u rad klubova i slično, ali ostalo bi trebalo funkcionirati nezavisno od institucija.
S obzirom da se Rijeka smatra najurbanijim hrvatskim gradom, to je prilično crna slika?
Mrle: Ljudi nemaju love, a valjda je ipak taj novac važan. Ljudi nemaju novaca za platiti ulaznicu, svi u trgovinama kupuju pive i bambuse, sve se pije vani, i onda vlasnici klubova, kafića i cijele scene nemaju sa čim to organizirati. Način na koji to sad funkcionira je neodrživ.
Koliko je besparica utjecala na pad prodaje CD-a, a koliko ilegalni download?
Prlja: Download je utjecao mnogo, jer čim je to postalo dostupno nitko više nije imao osjećaj da nešto krade jer mu je bilo ponuđeno. A besparica ide ukorak s tim. Sigurno da bi prodaja CD-a bila bolja da ljudi imaju više novaca. A postoje i ljudi kojima kvaliteta zvuka ne znači ništa, već se zadovoljavaju nekvalitetnim downloadom…
Kako gledate na slušanje glazbe preko YouTubea?
Mrle: Te stvari su u potpunosti upropastile glazbu. Ja dolazim iz generacije kad su se ljudi svako toliko nalazili kod nekog doma, on bi imao neku novu ploču, i nije se razgovaralo već se slušala glazba. Onda smo išli po ploče u Trst, pa se pazilo kakvi su gramofoni, zvučnici i igle, da ta kvaliteta bude što bolja. U tom trenutku postojalo je samo slušanje glazbe. Mislim da je to dovoljno jak medij, tako da čovjek slušanju može posvetiti sat vremena bez da radi išta drugo. U Rijeci sam vidio tri klinca kako u parku piju bambus i slušaju Severinu preko telefona.
Mislite da se i Severina treba slušati na dobrom razglasu?
Prlja: A sigurno je bolje. Ali mislim da je nastala jedna zvijer koja je pojela onoga tko ju je spojio, pojela muzički biznis i informatičku revoluciju.
Iako Internet i ilegalni download imaju svoje loše strane, ipak oni omogućavaju lakše profiliranje mladim bendovima?
Mrle: To nije točno. Pa koji se mladi bend tako probio? Pokaži mi ga. Nekad je nešto značilo kad se objavila ploča, danas sve boli kurac. Nama je danas lakše jer imamo reputaciju, ali nema ni jednog benda koji se probio sam zahvaljujući Internetu.
Novi album “Hvala ti Bože/ Thank You Lord” objavljen je i na LP-u. Mrle, rekao si da LP ima bolji zvuk od CD-a?
Mrle: Da, tako je, i ispada da je zvuk CD-a oštar i hladan, dok je ploča puno toplija i ugodnija.
Prlja: Plastika LP-a ima jednu frekvenciju koja posebno boji zvuk i daje mu ljepšu frekvenciju. Slušanje ploča puno manje fizički zamara uho nego drugi mediji.
Koji su vam LP-evi ostali u dragom sjećanju?
Prlja: “London Calling” The Clasha, “Dark Side of the Moon” Pink Floyda, neki domaći albumi Parafa, Buldožer… Imam mnogo vinila iz tog vremena, tada sam ih redovno kupovao.
Mrle: Imaš veliku sliku i to je jako lijepo. Bolji je zvuk, lijepe su slike – sve je ljepše.
Živimo u užurbanom vremenu u kojem se teško nalazi moment za umjetnost. Je li moguće nakon osam ili deset sati posla uživati u nekakvoj glazbi, albumu, koncertu?
Prlja: Teško, jer ljudi – i oni koji rade i oni koji ne rade – izbombardirani su utjecajima sa strane. Vrijeme, kao što si rekao, da se netko ‘opušteno’ i ‘prazno’ posveti nekom umjetničkom djelu je – luksuz! U današnje vrijeme, s ovim tempom života i svjetonazorom koji je trka za materijalizmom, to je teško.
Mrle: Ali ako čovjek ne nađe vremena da se posveti takvim stvarima, on se pretvara u roba. Ako može nedjeljom ići u crkvu, onda može malo vremena posvetiti umjetnosti i kulturi, a to znači posvetiti se sebi.
U ovom vremenu kad su ljudi oguglali gotovo na sve, vaša provokativnost i kontroverznost alati su kojima dopirete do njih?
Mrle: Moguće, jer očito treba biti agresivniji. Sve malo jače što izađe van, na neki način je agresivno. Ali mi to radimo baš zato što se nalazimo u takvom svijetu, ovo je naš prirodan način komunikacije. Užasno je naporno živjeti u svijetu u kojem sve postoji, a nikoga više ni za što nije briga. Naša prirodna agresija, u pozitivnom smislu, je naš način da iskomuniciramo nešto i prenesemo poruku.
Jesu vam draži ovakvi mali nastupi, poput ovog večeras u Gjuri 2, ili veliki nastupi, poput onog što slijedi na Šalati – Tuborg Open Faira?
Prlja: Podjednako. Ovakvi mali nastupi jesu forma koju su svi koji su se bavili glazbom morali proći: na malom prostoru, pred ljudima, žešća izmjena energije. A veliki nastupi nose i veliku pozornicu i veliki auditorij. A svi vole biti dio velikog auditorija i nastupati pred velikim auditorijem, tako da nam je sve podjednako drago. Ali malih nastupa ne mislimo se nikad odreći.
Ovog ljeta gledao sam vaš koncert u Biogradu na Moru, gdje ste svirali na jednom brodu. Na kojem ste neobičnom mjestu još svirali?
Mrle: U bunaru smo svirali, bio je to umjetnički projekt. Publika nas uopće nije vidjela, virili su odozgora.
Bila je suša?
Prlja: Da, dolje je bilo malo blata, ali stavili smo nekakvu platformu. A na ovom brodu smo bili malo odijeljeni od publike, jer smo bili gore na brodu, a ljudi su bili dolje i daleko od nas, pa je bilo atipično. Ali i svirka je bila tog tipa. Vlasnik lokala koji nas je pozvao rekao je da mu je puna kapa Mate Bulića i takvih stvari na rivi, pa je on napravio ovo kao kontru.
Dakle, bio je to ciljani odgovor na Bulićev koncert, koji se održavao stotinjak metara dalje?
Prlja: Ispalo je tako, iako je on imao intenciju ciljati da kaže da se u Biogradu ne događa ništa što nije takva jeftina, šund produkcija.
Kad planirate napraviti web-stranicu?
Mrle: Tko će to napraviti? Meni se ne da baviti se s tim. Treba sjediti i baviti se s tim.
Mrle, na novom albumu čitaš Artauda. Odakle taj izbor literature? Koga još čitaš?
Mrle: Radio sam predstavu “Svršimo sa božjim sudom”, stavljali smo mikrofone na tijelo, reproducirali zvukove iz tijela, slušali krvotok i škripanje kostiju, pa smo dobivali određene zvukove. I tako sam čitao taj tekst i oduševio me. Tekst dolazi iz te predstave, i kako je nova ploča izlazila, mislio sam da ga treba prevesti na čakavicu jer će tako dobiti još jednu dimenziju. Osim Artauda drag mi je i Branko Ćopić.
Ispod posljednjeg intervjua koji ste dali za naš sajt, čitateljica Božica napisala je komentar: “Užas. To mogu slušati i gledati nafiksani i bolesni. Šteta je što im toliko prostora pružate, a ima toliko zdravih i primjerenih tema i događaja”.
Prlja: Božica, kao što joj i ime kaže, ima nekakav svoj svjetonazor koji se ne slaže s tim što mi nudimo, i ja joj preporučam da to ne konzumira.
Mrle: Upravo je ovo pokazatelj da je ona dobila priliku da kaže što želi. Danas ustvari svatko može kazati što god hoće, svaki kurac može o nečem pisati i biti primijećen i zamijećen. Kao i Božica, moga kurca kožica.
Kad će izaći album Leta2?
Prlja: Uskoro. Uspjeli smo ‘rudarski’ skupiti par snimki. Imali smo problema uopće pronaći fotografije iz te faze, ali smo uspjeli skupiti dosta tog materijala i šteta je da ga lijepo ne upakiramo, te da i to izađe. Sigurno će jednom dijelu publike biti zanimljivo čuti kako je to zvučalo 1984. Zanimljivo će biti usporediti koliko su se te pjesme izmijenile.
Mrle: Stavit ćemo i jednu novu pjesmu na taj album. Objavljivat ćemo jednu po jednu pjesmu, pa kad se skupi izdat ćemo album. To ti je vrijeme Interneta, vrijeme je brzo pa moraš stalno nešto objavljivati, biti prisutan i ‘in’.
