Jučer je u zagrebačkoj Tvornici održana javna tribina na temu Rock je kultura! u organizaciji udruge koncertnih promotora Promo.
Tribinu je moderirala redateljica Nora Krstulović, a među govornicima bili su članovi udruge Promo, Dražen Goreta (Tvornica), Zoran Marić (INmusic Festival) i Mate Škugor (SuperUho festival i program ŽednoUho), zatim gospodin Jadranko Črnko kao pravni zastupnik Udruge Promo, Iva Hraste Sočo u ime ministrice kulture te Nikša Bratoš – predsjednik udruge građana Hrvatska glazbena unija.
Tribina se bavila temom odnosa Ministarstva kulture prema programima rock glazbe kao velike javne potrebe u kulturi, nezakonitosti provedbe natječaja Javne potrebe u kulturi od strane Ministarstva kulture te općnenito budućim položajem programa rock glazbe u kulturnoj politici Republike Hrvatske.
S obzirom na nepoštivanje propozicija Javnog poziva za predlaganje programa javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske za 2017. godinu, konkretno u potprogramskoj liniji Rock glazba: festivali i klupski programi od strane Ministarstva kulture, Udruga Promo iskoristila je priliku da se na ovoj tribini izjasni kako razmatra obraćanje Upravnom sudu radi zaštite zakonitosti.
U sezoni 2015./2016. godine po prvi put u 25 godina postojanja Hrvatske države rock kultura je bila sufinancirana kao javna potreba u kulturi. Inicijativom promotora bili su definirani jasni i sveobuhvatni kriteriji financiranja te je ukupno odobren iznos od 1.195.000,00 kuna. Svakako je važno za napomenuti da je odobreni iznos bio umanjen za 40% od inicijalno predviđenog budžeta za programe rock glazbe.
Dakle, 2015. godine doživjeli smo nešto što se smatralo korakom naprijed, dok se sa dolaskom 2017. godine dogodilo da su napravljena dva koraka unatrag u momentu kada je došlo do ignoriranja svih dogovorenih kriterija i do kršenja procedure vrednovanja. Odobreni iznos sad pak iznosi 929.000,00 kuna, što bi značilo da je proračun za potprogramsku liniju rock glazbe 64% manji u odnosu na predviđeni budžet 2015. godine premda je u 2017. godini došlo do povećanja godišnjeg proračuna Ministarstva kulture za 21,75%.
Budžet doduše jest porastao zbog Europskog socijalnog fonda, no natječaji koji su raspisani u suradnji s njima zahtjevaju puno složeniju i detaljniju pripremu nego što to zahtjevaju oni raspisani od strane Ministarstva kulture.
Ono što je mnoge zbunilo jest činjenica da je lista kriterija za festivale netragom nestala sa službenih web stranica Ministarstva kulture, a inače se sastoji od sljedećih stavki:
– Programi koji promoviraju hrvatske neafirmirane bendove, afirmirane rock skupine i hrvatske rock glazbenike (minimalno 30% unutar jedne programske cjeline)
– Dostupnost/pristupačnost publici (cjena ulaznica u skladu s hrvatskim standardima; odgovarajući kapacitet prostora)
– Međunarodna relevantnost programa
– Kontinuitet održavanja
– Jasno profiliran programski sadržaj s live izvedbama kvalitetnih autora/glazbenika/skupina (predmetnom podrućju ne pripadajub koncerti tzv. cover bendova ni estradne priredbe)
– Jasno i detaljno razrađen prijedlog financijske konstrukcije
Gospođa Iva Hraste Sočo, inače diplomirana muzikologinja, tvrdi kako su rock glazba i klupski programi vrlo važni Ministarstvu kulture. Nadodala je kako je također bitno osvjestiti važnost lokalnih samouprava, no odmah ju je dočekala replika kako suradnja s lokalnim samoupravama ima smisla samo ako Ministarstvo kulture kao krovna organizacija daje primjer. Samo ako će potpora prvenstveno dolaziti od vrha, pritom naravno govoreći o MK, onda takve primjere mogu slijediti lokalne samouprave.
Dok iz Ministarstva kulture tvrde kako se pri izboru članova stručnog povjerenstva vodilo institutom struke, članovi udruge Promo jasno iskazuju nezadovoljstvo izborom te naglašavaju kako njima nije palo napamet da predlože svoje uže vodstvo već su kao konkurenti koji jedni druge kontroliraju birali ljude za koje smatraju da svojom stručnošću, znanjem i sposobnošću mogu donjeti relevantne odluke te su za to slali obrazložene prijedloge.
Nikša Bratoš je objasnio svoje sudjelovanje pri Stručnom povjerenstvu: “Bilo bi neprirodno da je bilo kakav predstavnik bilokoje udruge koja aplicira za sredstva u povjerenstvu koje odlučuje i predlaže o sredstvima jer to jest direktan sukob interesa, i upravo iz tog razloga su članovi Hrvatske glazbene unije izabrani kao nepristrana strana u ovom povjerenstvu jer sami nismo prijavili nikakve programe pa smo bili u poziciji da možemo malo objetkivnije prosuđivati.”
“Važno je da se pozabavimo pitanjem zašto mi promotori uopće postojimo. Odgovor je vrlo jednostavan: zato što glazbenici ne znaju raditi taj posao, uz čast nekoliko iznimki koje samo potvrđuju pravilo. Samim time je izbor ljudi iz HGU-a stručno povjerenstvo problematičan zato što uz Baljka koji ima iskustvo s festivalom Hartera, ostali nemaju iskustva s tim poslom i ne znaju kako je s druge strane. Prijedlog članova udruge Promo još prije dvije godine bili su Aleksandar Dragaš i Ilko Čulić koji imaju iskustva s poslom kojim se promotori bave, ali se već neko vrijeme time konkretno ne bave, no svejedno su stalno involvirani i znaju što je aktualno i kvalitetno na sceni” sumirao je Mate Škugor.
“Činjenica koja mene smeta je to što cijela jedna država ne može izdvojiti novaca za kompletnu rock glazbu koliko je Emil Tedeschi potrošio na domaće i inozemne izvođače koje je angažirao za svoju rođendansku proslavu, gdje pritom ja nemam ništa protiv njega, on je jedan mecena, on itekako dobro potpomaže Pipse i neke druge bendove, ali ako smo mi došli do toga da jedna zemlja ne može skupiti više novaca i to raspodijeliti prema jasnim kriterijima, onda se više tu nema o čemu pričati” rekao je Aleksandar Dragaš, jedan od okupljenih u prvom redu publike.
“Apsolutno je jasno da Ministarstvo kulture neće nikad imati dovoljno novaca za sve, ali kada dođe do toga da se uključe i povežu tri ministarstva, Ministarstvo kulture koje će brinuti o kvaliteti umjetničkih sadržaja, Ministarstvo turizma koje će se baviti dovođenjem turista te Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku koje će brinuti o demografskom aspektu i osvjestiti važnost otvaranja klubova u manjim mjestima, onda tek možemo očekivati neke konkretne pomake. Jer trenutno imamo situaciju da preko 50% mladih sluša narodnjake, a ako se ovako stvari nastave, ta brojka će porasti i na 90%, a onda će sve ovakve rasprave biti nebitne” nadovezao se Ilko Čulić.
“Kultura se ne brani u HNK i Lisinskom, kultura se brani u ovakvim prostorima i u onim klubovima od Siska, Knina, Vukovara…” naglasio je Dragaš.
Članovi udruge Promo dobili su otvoreni poziv i u vrlo skoroj budućnosti planiraju službeni posjet ministrici kulture, a već sad imaju pripremljene zahtjeve koje prenosimo u cijelosti:
U želji da se javna potreba u kulturi stotina tisuća hrvatskih građana zadovolji i da se hrvatska kulturna politika konačno približi međunarodnim standardima i rezultatima te prepozna rock kao kompleksnu i relevantnu kulturnu djelatnost, od MK RH zahtjevamo:
– Dijalog s Ministarstvom kulture RH – nastavak aktivnosti radne grupe za rock glazbu
– Zadržavanje već usvojenih jasnih, objektivnih i mjerljivih kriterija za ocenjivanje prijavljenih programa
– Formiranje Vijeća za rock glazbu u sklopu Vijeća za glazbenu djelatnost pri Ministarstvu kulture RH koje će se isključivo baviti kompleksnim pitanjem rock kulture – kulturna djelatnost koja u sebi objedinjuje glazbu i književnost te jedinstvene modele izgradnje publike, međunarodne razmjene i kulturne produkcije, participacije i menadžmenta u kulturi
– Sazivanje Stručnog povjerenstva za potprogramsku liniju Rock glazbe: festivali i klupski programi koje, sukladno Zakonu o kulturnim vijećima, sačinjavaju stručnjaci i kulturni djelatnici s iskustvom, znanjem i razumijevanjem za ostvarivanje ciljeva zbog kojih je vijeće i sazvano
– Zakonitu provedbu vrednovanja prijavljenih programa prema važećim kriterijima javnog poziva.
“Mi se s ovom pričom vraćamo na početak. I pritom ne mislim na stvari unatrag dvije godine nego govorim o onom političkom pa čak i ideološkom aspektu kojeg je kod nas nemoguće izbjeći, nažalost. Govorimo o periodu 90. i 91. kada su se djelomično privatizirali, a drugim dijelom zatvorili i uništili brojni omladinski klubovi. I apsolutno je poražavajuće da je nekad situacija bila na daleko višoj razini nego gdje je sad. I smatram da su u osnovi svega bili upravo ti omladinski klubovi gdje se generirala kreativnost i kultura općenito. Ono što je nekad bilo dijelom našeg kulturnog identiteta, to sada prestaje biti, a nešto što nikada nije bilo dijelom našeg kulturnog identiteta, tek sad postajem svjestan koliko je to zamaha uzelo.
Ali radi se o tome da nam to nije nametnuto, nego se zbog nebrige i nerada odgovornih ljudi danas nalazimo u situaciji u kojoj se nalazimo. Činilo se da se nešto pomiče unaprijed, no nakraju je ipak potvrđeno ono čega smo mi već duže vrijeme svjesni, a to je da smo nebitni. Glazba koja nije ili klasična ili komercijalna je nebitna. HGU nas tretira s visine jer nismo glazbenici/autori, načelno nas se tretira kao parazite koji su tu da okrenu neke novce. Pa mislim, nema tu novaca, mi svi se bavimo čistim preživljavanjem. Ali vidimo da ovo čime se bavimo čini društvo malo boljim. I krajnje je vrijeme da nas sustav krene ozbiljno doživljavati jer radimo ozbiljan posao” zaključio nam je Škugor po završetku tribine.
