“Somebody To Love”: Život Freddieja Mercuryja prilagođen čitateljima tabloida

    12086

    Matt Richards & Mark Langthorne

    Freddie Mercury - Život, smrt i nasljeđe

    Izdavač: Rock Portal

    Jezik: Hrvatski

    Br. stranica: 474

    Naša ocjena:

    Neke rock zvijezde su baš zahvalne za biografiju. To nije toliko do vrhunskih umjetničkih djela, osebujnog životnog puta, ili pak nevjerojatnih sposobnosti, nego čisto zato što, nakon što umru ili su umrle, neće ostaviti nasljednike koji će znatiželjne novinare gnjaviti s tričarijama kao što su poštivanje privatnosti dotične osobe. U tim slučajevima novinari mogu raspaliti koliko god mogu po sirotom muzičaru bez da ih itko pita odakle pravo da se tako nešto objavi. Takve zahvalne osobe su Milan Mladenović ili Margita Stefanović, a u tu skupinu spada i Freddie Mercury. Matt Richards i Mark Langthorne su se svojski potrudili da ponude tabloidiziranu varijantu biografije Freddieja Mercuryja.

    “Somebody To Love” je koncipirana kao sudar dvije priče, jedna je o Freddieju Mercuryju, a druga o AIDS-u. Doznajemo kako je virus AIDS-a došao u Ameriku, pri čemu se valja složiti s tezom autora koja kaže da virus slučajno nije došao u zemlje prvog svijeta, vjerojatno ne bi uopće bio zamijećen, bez obzira što je uzeo živote milijunima ljudi samo u Africi. Mercury je tek jedna od dvije svjetski poznate osobe koja je u studenom 1991. priznala da je HIV-pozitivna, druga osoba je bio košarkaš Magic Johnson. Mercury je preminuo krajem tog istog mjeseca, a Johnson je četvrt stoljeća kasnije objavio da virus HIV-a više nije u njegovom tijelu.

    Sama knjiga se vrlo lako čita, međutim, odgovorila je na ključno pitanje koje je važno tabloidima (kako se Mercury zarazio HIV-om), ali nije odgovorila na pitanje kako je Freddie postao sjajan pjevač. Znamo da je oduvijek lijepo pjevao, znamo da se u formativnim danima grupe Queen osjećao kao slabija karika u bendu. U roku od par godina se dogodio taj kvantni skok i Freddie je postao prepoznat kao jedan od najvećih frontmana i pjevača svih vremena. Taj dio knjiga slabije objašnjava, ali zato znamo da je volio dijeliti svojim gostima kokain na pladnju (kokain inače ne pomaže glasnicama). Možda je dobio ogromno samopouzdanje jer je u sedamdesetima bio, s izuzetkom Johna Deacona, jedini koji je pisao hitove benda, pa mu je možda to pomoglo da se oslobodi.

    Muziku podržava

    Knjiga prikazuje Freddiejev glavni psihički konflikt na nivou privatno-javno, što je i razumljivo, jer je Mercuryju, kao osobi homoseksualne orijentacije veći dio života bilo manje ili više formalno zabranjeno da govori ili da se izražava o tom dijelu života. Ono što je potisnuo, davalo mu je energiju i nagon da se izrazi na drugačiji način, kroz umjetnost, pri čemu se relativno malo doznaje što je Mercury volio slušati i odakle mu inspiracija za sve one različite pjesme koje je komponirao. Zanimljiva je priča i o širenju virusa HIV-a, koja je vrlo informativna, iako bi se dalo diskutirati da čovjek nije dijagnoza i da se možda spajanjem tih dviju priča daje prevelik naglasak Mercuryjevoj bolesti. Netko bi sigurno pitao, da je Mercury preminuo od infarkta, bi li onda značajan dio knjige govorio o tipovima srčanih bolesti, no, u knjizi priča o razvoju HIV-a nije balast, ali može se razviti rasprava je li uistinu nužna.

    Jedno je sigurno: nakon čitanja ove knjige poklonici teze “sex, drugs and rock’n’roll” dobivaju novog idola.

    Muziku podržava