Legendarna francuska pjevačica i ikona poslijeratnog Pariza Juliette Gréco preminula je u srijedu u dobi od 93 godine. Uzrok smrti je moždani udar.
Obitelj Juliette Gréco potvrdila je vijest o njenoj smrti napisavši: “Juliette Gréco umrla je ove srijede okružena svojom obitelji u kući koju je toliko voljela. Njezin život bio je kao ničiji tuđi. I u 89. godini još uvijek je uspijevala u oživljavanju francuskih pjesama.”
“Užasno mi nedostaje. Pa ja živim za pjevanje! Pjevanje je sve, tu su tijelo, instinkt, glava”, rekla je Juliette Gréco u jednom od posljednjih intervjua koje je dala u srpnju.
Tko je bila Juliette Gréco, legendarna i svestrana francuska ikona?
Šesnaestogodišnju Gréco i njezinu sestru uhitio je Gestapo nakon što je nestala njezina majka koja je radila za pokret otpora.
Jednom kad je rat završio, Gréco je vrijeme provodila u kafićima Saint-Germain-des-Prés, izvodeći glazbu i čitajući poeziju na lokalnim mjestima. Fotografirali su je umjetnici među kojima su Robert Doisneau i Henri Cartier-Bresson, a rabljena roba koju je nakon rata pomogli su joj u stvaranju i danas popularnog pariškog boemskog stila.
Kao pjevačica debitirala je u pariškom kabareu Le Boeuf sur le Toit, pjevajući tekstove francuskih književnika, uključujući Raymonda Queneaua i Jean-Paula Sartrea.
Poznate pjesme Juliette Gréco uključuju “Parlez-moi d’amour“, “Je suis comme je suis” i “Si tu t’imagines” Josepha Kosma i “Le Déserteur“, čiji je autor Boris Vian.
Osim kao pjevačica i ikona stila, bila je i umjetnička muza fotografima i piscima. Izlazila je su Miles Davisom i Darrylom F. Zanuckom, skitala je ulicama St. Tropeza s Orsonom Wellesom, a Zanuck ju je zamalo namamio i u Hollywood.
Njezina najpamtljivija glumačka ostvarenja su ona u filmovima Jeana Cocteaua “Orphée” (1950.), “The Sun Also Rises” (1957.), “Far West“, “Crack in the Mirror” i “The Roots of Heaven” Johna Hustona – u dva potonja glumila je s Orsonom Wellesom. Šezdesetih je glumila u francuskoj televizijskoj seriji “Belphegor”.
“Orson je bio genij i nježan ogar. Voljeli smo jesti, piti i biti veseli. Trebali ste nas sve vidjeti nakon večere, kako noću urlamo od smijeha na pustim ulicama St. Tropeza” – izjavila je u intervjuu za The Guardian pred šest godina.
Ostavština svestrane umjetnice živi i dalje kroz rad nekoliko mlađih glazbenika. Aluziju na Gréco donosi Ray Davies u pjesmi “Art School Babe”, a skladba Beatlesa “Michelle” nadahnuta je njezinim francuskim boemskim stilom. John Lennon također je svojevremeno podijelio kako je “Skywriting by Word of Mouth” nadahnuta upravo – slobodoumnim likom Juliette Gréco.