Stara šala kaže kako će nakon apokalipse preživjeti samo žohari i Keith Richards. Keith, koji danas slavi 75. rođendan, postao je sinonim za rock ‘n’ roll, ali i za život ispunjen drogama i (umalo) tragedijama. Preživio je Hitlera, desetljeća droge i alkohola, nekoliko požara, padova na glavu, strujnih udara i nokauta, a ovo su neke od najzanimljivijih priča o situacijama kada je besmrtni Keith, ako izuzmemo tripove, bio najbliži drugom svijetu.

Hitlerovo tajno oružje i ostali smrtonosni uređaji

Vjerojatno niste mislili da ćemo ovaj članak započeti Adolfom Hitlerom. Ipak, Richards umalo nije poživio dovoljno dugo da se uhvati gitare. 1944. nacističke bombe zasule su London. Richardsa je majka izvukla iz kreveta te su uspjeli pobjeći na sigurno. Kada je bombardiranje završilo i kada su se vratili kući prvo su zatekli mrtve susjede. Ušavši u svoj razrušeni dom, šok je postao još veći. Keithov dječji krevetić bio je raznesen u komadiće, pogodila ga je čuvena bomba V-1 koju su nacisti proizveli za granatiranje civila. Budući da nije bila precizna nije se mogla koristiti za točno gađanje vojnih ciljeva već se koristila za granatiranje velikih gradova poput Londona. Zato i nosi naziv “oružje osvete.”

Kao dijete, Hitlera je preživio, međutim do danas je postalo jasno kako je Keith sam sebi najveći neprijatelj. Osim doktora koji ga sputavaju i bespotrebno ograničavaju, naravno. Već na samom početku karijere, Stonesi su zamalo ostali bez gitarista. Za vrijeme svirke u Sacramentu 1965. zasvirali su “The Last Time”, a Keith se približio mikrofonu kako bi otpjevao back vokale. Mikrofon je bio okrenut u stranu, pa ga je Keith umjesto rukom odlučio okrenuti gitarom. Da budem precizniji, odalamiti ga vratom gitare. Začula se eksplozija i vidio se bljesak, a Keith se onesviješten našao na podu. Iako su prvo svi pomislili da je riječ o atentatu, došlo je do strujnog udara. Udar je bio tako jak da su na licu mjesta izgorile sve žice na Keithovoj gitari. Zašto i Keith nije izgorio? On kaže: “Zato što sam netom prije svirke kupio nove čizme s debelim gumenim džonom.”

Muziku podržava

Osim elektronikom, znao je biti nokautiran i poput nas običnih smrtnika, klasičnim desnim krošeom. Da neće imati sreće sa šakama bilo je jasno još kad je u djetinjstvu izbačen iz izviđača. Pokušao je udariti novog dječaka u grupi, međutim promašio je i polomio šaku udarivši u metalnu konstrukciju šatora. Krvave šakačke obračune na Altamont festivalu o kojem smo nedavno pisali i na kojem su i Stonesi prošli s fizičkim ozljedama opisao je kao “jedan od najboljih festivala ikad.” Ipak, najteže mu je pao udarac njegovog idola Chucka Berryja. Nakon nastupa u Chicagu 1986. Chuck je otišao uzeti novce za nastup. Kada je Keith vidio da je u garderobi ostavio gitaru u otvorenom kovčegu, nije mogao odoljeti. Uhvatio je e mol, a onda je iza sebe začuo bijesnog Chucka koji ga je udario u lice. Kasnije se Richards našalio: “Thats one of Chuck’s biggest hits.”

Piromanija level “I Neron da se posrami”

Odakle početi s Keithovim požarima… Zbog (za ovu priču o požarima) prigodnog prezimena prvo mi na pamet pada ime Anite Pallenberg, muze Stonesa i Keithove ljubavnice. Spojila ih je ljubav prema heroinu te su 1971. godine iznajmili vilu na jugu Francuske kako bi se romantično predozirali. Richards je znao zaspati i s iglom zabodenom u ruku, pa kako ne bi i s cigaretom među prstima. Kada su se probudili, doslovno im je gorilo pod nogama te su pobjegli iz goruće vile tek nekoliko minuta prije nego li bi postali hrskavi. Keithu i Aniti isto se dogodilo i dvije godine poslije. Ovoga puta, najvjerojatnije zbog djece u kući, nisu mogli priznati da su nadrogirani zaspali s upaljenom cigaretom te je službena Keithova priča bila: “Vidio sam miša kako grize kablove.” Možda bijelog, budimo realni…

Keith Richards
epa01300520 Rolling Stones Guitarist Keith Richards smokes a cigarette at the World Premeire of ‘Shine the Light’ at the Ziegfeld Theater in New York USA, 30 March 2008. EPA/PETER FOLEY

Sljedeća vila koja je bila žrtva Keitha Richardsa bila je ona najljepša, vila Hugha Hefnera. Za vrijeme druženja s Hefnerom (ili nekom od zečica) Keith je napustio prostoriju kako bi otišao na WC. Zaključao je vrata, a nekoliko minuta poslije ispod njih je počeo izlaziti dim. Osoblje Hefnerovog doma provalilo je unutra, a Keith se sjeća samo “konobara koji su trčali s kantama vode.” Desetljeće paleža završio je 1978. u novoj unajmljenoj vili u Las Vegasu. Ovaj put je u krevetu bio s švedskim modelom Lil Wergilis, ali problem je bio nešto drugačije naravi. Vatra je dolazila s vanjske strane vrata, iz iste sobe u kojoj su ostavili odjeću. Budući da kroz ta vrata nisu mogli izaći, iskočili su kroz prozor, potpuno goli. Kada su se sljedeći dan vratili na mjesto zločina, na izgorenoj crnoj travi punoj pepela dočekao ih je natpis razočarane vlasnice vile: “Hvala puno, Keith”.

Drogiranje strihninom, specijalci i Mars čokoladice u vagini

Da bi razumjeli moju fasciniranost Keithovim metabolizmom i time što danas slavi 75. rođendan, moramo proći kroz osnove kemije, inače ovaj odjeljak o drogama nema smisla. Strihnin(Strychnine), C21H22N2O2 (da, naravno da sam ovo copy pejstao) jedna je od najsmrtonosnijih supstanci na svijetu. Osim što je jedan do dva miligrama po kilogramu dovoljno da ubije čovjeka, Strihnin proizvodi neke od najbolnijih reakcija na otrov. Zbog neetičnosti toksičnost strihnina ni dan danas nije dovoljno proučena kod ljudi. Većinu spoznaja o boli koju izaziva imamo zahvaljujući umirućem cikutanju jadnih nedužnih miševa za čije istrebljenje se koristi te zahvaljujući… Keithu Richardsu. 1970., u Švicarskoj, Keith je s drogom pomiješao strihnin. Kasnije će i sam reći kako mu je to najgore iskustvo u životu. Bio je u potpunosti ukomiran, katatoničan, i svi su mislili da je mrtav.” Bio sam u totalnoj komi, ali bio sam i budan. Mogao sam čuti ljude oko sebe, vikali su da sam mrtav. Mahali su rukama i gurkali me, a ja sam u sebi vikao da nisam mrtav.”

keith richards

Mislite da ne može gore?

Strihnin nije najbizarnija stvar koju koju je Keith unio u svoj organizam. 2002. preminuo mu je otac te je kremiran. Nakon što je godinama stajao u crnoj kutiji, uzeo je dio njegovog pepela, pomiješao s kokainom i ušmrkao. U još jednu priču s drogama krenut ćemo Keithovim citatom : “nikada nisam imao problem s drogom, samo s policijom.” Tog su dana Keith Richards, Mick Jagger i Marianne Faithfull cijeli dan tulumarili po gradu i u sebe unosili ogromne količine LSD-a. Nedugo nakon što ih je vozač dovezao kući, ukomirani Keith, Mick i njegova djevojka začuli su udaranje po vratima. Kada se Keith pridigao i pogledao kroz prozor vidio je, citiram: “puno dvorište patuljaka.” Naravno, nije bila riječ o patuljcima već o dvadeset policajaca usred racije. Netom ranije policija je izvukla priznanje od Richardsovog vozača, za kojeg Keith navodi kako nikada poslije toga više nije normalno hodao. Ipak, pravi šok za policajce nije bila količina droge koju su Keith i Mick konzumirali, već prizor koji su ugledali nakon što im je Keith otvorio vrata. Naime, zatekli su Micka kako iz Mariannine vagine jede Mars čokoladicu. Uz dužno poštovanje prema vama čitateljima i redakciji, mislim da je vrijeme da se ovdje zaustavim i prepustim vam na volju hoćete li sami istražiti ostale “slatke” priče o Keithu i drogama.

Transfuzija krvi, smrtonosni padovi i šmrkanje očevih ostataka

Koliko je daleko otišlo Keithovo uživanje u narkoticima i alkoholu najbolje nam potvrđuje jedan od najvećih mitova o rock zvijezdama. Iako priču Keith osobno nikada nije potvrdio, smatra se da je zbog ogromne količine toksina još 1973. zamijenio krv. Možda nepotrebno, budući da je već toliko puta dokazao da je besmrtan. Uostalom, najbolje je sve opisao sam riječima: “Jednom davno mi je doktor rekao da mi ostaje još šest mjeseci života, a ja sam mu otišao na sprovod.”  Kada ga već nisu ubile bombe, droge, požari ili udari struje, umalo ga je ubila knjižnica. Oduvijek je bio zaljubljenik u knjige te je tako i doma skupio zavidnu količinu knjiga koje bi se čak i dobar dio knjižnica posramio. Tog dana naumio je proučavati Leonarda da Vincija i anatomiju. Morao se popeti kako bi je dohvatio, međutim poskliznuo se. Ne bi sam pad s toliko male visine bio potencijalno smrtonosan da nije za sobom povukao cijeli ormar knjiga. Na sreću, polomio je samo rebra, vrat i glava ostali su neoštećeni… No ne zadugo.

Naravno, govorim o legendarnoj priči s Fidžija 2006. Keith je oduvijek bio svojeglav. Dugo je najbolji primjer toga bila turneja 1989. kada mu je netko pojeo nekoliko komadića pite. Keith se piti radovao cijeli dan te je bijesan odbio nastupiti sve dok mu ne ispeku novu. Ipak, na odmoru u Fidžiju nadmašio je samog sebe. Nije slušao nikoga, a kamoli Ronnieja Wooda s kojim je bio na odmoru. Na privatnom posjedu okružen filmski lijepom plažom, morem, obitelji i prijateljima, Keith je odlučio kako mu nije dovoljno zabavno. Izašao je iz vode i počeo se penjati na dvanaest metara visoku palmu. Kao da sam pad ne bi bio dovoljan da običan smrtnik pogine, Keith je pao glavom na kamion. Hitno je prebačen u bolnicu gdje ga je čekala operacija mozga. Svega 6 tjedana poslije, bio je na pozornici na novoj turneji. Što drugo reći osim da bi trebali početi razmišljati kakav ćemo svijet ostaviti našoj dje… Keithu Richardsu.

996 Shares
Muziku podržava