Hipi pokret je sredinom šezdesetih postajao sve masovniji te su se sukladno tome, u uvjerenju da se takva masa ljudi može okupiti na jednom mjestu i provoditi dane u miru, ljubavi i toleranciji, počele organizirati sve veće glazbene priredbe. Monterey je proslavio nove zvijezde poput Janis Joplin i Jimmyja Hendrixa i zasigurno je najviše odisao izvornim hippie duhom te jedinstvom između publike i izvođača. Sljedeći Woodstock zasigurno je najpoznatiji, no na njemu je između izvođača i publike već postojala jasna granica. Unatoč tome, masa od pola milijuna ljudi je usprkos teškim vremenskim i higijenskim uvjetima nenasilno širila ljubav.
Već na sljedećem, Altamont festivalu, koji se održao na današnji dan (6. prosinca 1969. godine), iluzija hipi pokreta je nestala. Naime, Stonesi su ovaj besplatni nastup organizirali kako bi iskoristili publiku kao statiste u svrhu što boljih video kadrova za snimanje hita “Gimme Shelter”. Nadali su se kako će nedostatke u organizaciji nadomjestiti publika svojom pozitivnošću i duhom, međutim za razliku od Woodstocka, Altamont se pretvorio u festival nasilja koji je označio kraj utopije o hipi pokretu.
Totalni kaos s Hells Angelsima
Četiri mjeseca nakon Woodstocka, organizacija do tada najvećeg glazbenog festivala u blizini San Francisca, mjesta rođenja hipi pokreta, činila se odličnom idejom. Za konačnu lokaciju odabran je Altamont, stara trkaća staza za koju je od prvog dana bilo jasno kako ne može primiti nekoliko stotina tisuća ljudi. Nedostatak zahoda, medicinskog osoblja, parkirnih mjesta i javnog transporta u Woodstocku je prošao, no ovaj festival predvođen Rolling Stonesima, Jefferson Airplaneom, Crosby, Stills, Nash&Youngom, Grateful Deadom, Santanom i drugima, pretvorio se u pravi kaos čiji će klimaks biti ubojstvo osamnaestogodišnjeg Mereditha Huntera.
Na spomen Hells Angelsa, većina bi pomislila kako su se članovi najpoznatijeg bajkerskog kluba na Altamontu našli zbog rock ‘n’ rolla te kako s hipi generacijom dijele brojne sličnosti. Realnost je ipak bila upravo suprotna. Saul Austerlitz, autor knjige “Just A Shoot Away”, naveo je kako su bajkeri Hells Angelsa bili prethodnica gnjevne mase bijele radničke klase koja je podupirala republikance. Mnogi od njih su bili ratni veterani i veliki patrioti, pa su već sredinom šezdesetih fizički napadali prosvjednike protiv rata u Vietnamu. Uz to, dobar dio Hells Angelsa bio je rasistički nastrojen te je tako njihov vođa nosio bedž Hueyja Newtona (jednog od osnivača Crnih pantera) u koji je nožem urezivao liniju za svakog crnca kojeg je napao. Unatoč svemu što sam opisao, budući da ih se cijela Kalifornija plašila, na preporuku Greatful Deada, Hells Angelsi su postavljeni za osiguranje festivala, a plaća im je bila pivo u vrijednosti 500 dolara po osobi. Naravno, uz takvu genijalnu ideju o pijanim zaštitarima s debelim dosjeom išla je i pozamašna količina LSD-a. Kao šlag na tortu ove fantastične organizacije bilo je parkiranje motora ispred bine. Budući da je prema bini išao blagi nagib, masa od 300 tisuća ljudi nahrupila je prema motorima, a odgovor Hells Angelsa bio je velika količina nasilja. Gnjeva bajkera nije se izvukao čak ni Marty Balin, pjevač Jefferson Airplanea koji je bio samo jedan od nokautiranih na ovom festivalu.
(Za željne dobre mjuze gledati do 3:27, za željne dobre šore i one kojima fali “Sons of Anarchy”, od 3:27 do kraja)
Ipak, osvrnimo se i na drugu stranu priče. Hells Angelsi su do Altamonta već odradili osiguranja nekih većih događaja (između ostalog zato su i dobili preporuku Greatful Deada), no s ovakvom publikom i zvijezdama poput Stonesa nisu imali iskustva. Primjerice, jedna od ozlijeđenih bila je žena koja je pod utjecajem droga skočila na binu u želji da upozna Jaggera. I sam Jagger doživio je fizički nasrtaj posjetitelja što su Angelsi opet riješili na sebi svojstven način, šakama i palicama. Stvari su eskalirale kada su Rolling Stonesi stupili na stage. Iako su prije njih nastupili neka od najvećih glazbenih imena šezdesetih, oni su tijekom godina imali već pozamašan broj nastupa u San Franciscu. Stonesi su s druge strane bili britanske zvijezde, nedostupne američkim obožavateljima.
Ubojstvo Mereditha Huntera
Jedan od američkih obožavatelja bio je i osamnaestogodišnji Meredith Hunter, afroamerički učenik iz Berkelyja. U strahu od rasizma zbog zloglasnih zaštitara, Meredith je na Altamont ponio pištolj, međutim nije ga unosio na festival već ga je ostavio u autu. Kada su se Stonesi našli na bini, Meredith je krenuo u prve redove, gdje su se njegovi strahovi pokazali opravdanim. Došavši do prvog reda naišao je samo na Hells Angelse koji su ga nasilno otjerali. Uplašen i frustriran, Meredith se odlučio suprotstaviti zaštitarima. Otišao je do auta, uzeo pištolj te se vratio pred zaštitare uperivši ga u zrak. Naravno, mahati pištoljem pred članovima do dan danas najozloglašenije motorističke bande za tamnoputog studenta nije bio najpametniji potez.
Hells Angelsi su od samih početaka povezivani s kriminalom, iznudama, ubojstvima, mrežom prostitucije, pljačkama i trgovinom drogom. S takvim iskustvima, vidjevši mladića s pištoljem, član Angelsa Alan Passaro samo se nasmijao, zatrčao prema Hunteru, lijevom rukom mu oduzeo pištolj, a desnom zabio nož u tijelo. Ukupno mu je Passaro zadao četiri ubodne rane, a nakon što je ranjeni Hunter pao na koljena, ostali Angelsi su ga izvuli iz mase, načinili oko njega krug, uhvatili za ramena i udarali šakama i čizmama dok nije pao u nesvijest. Kada je predan šatoru Crvenog križa, stanje mu je bilo tako loše da je odmah pozvan helikopter da ga preveze u najbližu bolnicu, međutim bilo je prekasno. Rekao bih nešto tipa “oprez, uznemirujuć video”, ali neću, vrijedi stisnuti zube i pogledati.
Hells Angelsi su ubrzo uhapšeni. Passaro je na sudu naveo kako se radilo o samoobrani budući da je Hunter izvadio pištolj nakon što su ga ranije otjerali. Osim zaštitara, Passaro je rekao kako se bojao za sigurnost Micka Jaggera i Stonesa te mu je dužnost bila učiniti što je učinio. Oslobođen je krivnje te za ubojstvo Mereditha Huntera nitko nije osuđen. Ipak, i gotovo pola stoljeća poslije, o događajima u Altamontu vuku se brojni repovi te se mnogi pitaju je li do potezanja pištolja uopće moralo doći ili su sve inscenirali zaštitari pod utjecajem droga i alkohola, poznati po kriminalu i agresivnosti. Osim Huntera i Hells Angelsa, festival su obilježile još dvije smrti, jedna zbog predoziranja, a do druge je došlo novim ubojstvom. Jedan posjetitelj je pregažen autom, a droga i nasilje dosegli su tu razinu da su Greatful Dead naposlijetku odbili izaći na pozornicu, ne vjerujući da podivljalu rulju spaja krilatica “Make love, not war.”
