Kako je epska ljubav ENI-ca i Vave urodila plodom

Suradnja glazbenika s riječke scene odavno je poznata stvar. Jedna od takvih suradnji koja je završila mini albumom dogodila se
između Vlade Simčića Vave i grupe E.N.I.

Njihova suradnja traje od 2005.
godine, a nedavno je izašao i njihov mini album pod nazivom
“Ouija“.

“Ouija” je album koji sadrži pet potpuno novih Vavinih autorskih pjesama i jedan instrumental, a album je nastao u svega nekoliko mjeseci. Najavio ga je singl “Još jedno more”, dok je aktualni “Otključana vrata” za koju je snimljen i videospot u režiji Kristijana Vučkovića.

O albumu “Ouija” porazgovarali smo s Ivom i Ivonom, članicama grupe E.N.I., i Vavom.

Nije tajna o dobroj suradnji bendova i glazbenika s riječke scene koja traje već dugi niz godina. Suradnja E.N.I i Vave ima na neki način dugu povijest suradnje. Kako je sve počelo?
Vava: Ova baš naša konkretna suradnja je počela tako što sam Ivu zaposlio da mi otpjeva pjesmu na prvom solo albumu “Del Mono”. Svaku pjesmu pjevao je drugi pjevač i ona je otpjevala pjesmu “Portiri”, i iduća stvar je bila “Oči su ti ocean” i tu je to krenulo.
Iva: 2005. bio je “Del Mono“, to je eto već desetogodišnja suradnja.
Ivona: Epska ljubav reklo bi se (smijeh).Za E.N.I se može reći da se dosta krećete oko rock žanra a i često surađujete s takvim glazbenicima. Zašto se odmah niste odlučili za to da vaša glazba ima takav zvuk?
Iva: Krenule smo kao klinke, imale smo 14-15 godina kad smo pristupile Putokazima koje je vodila Miranda Đaković i sam zbor imao je pop izričaj u kojem smo se odgojile u smislu scenskog nastupa. U kasnijem razvijanju ušle smo u raznorazne komunikacije, druženja i suradnje s raznoraznim riječkim glazbenicima, a kako znamo da je Rijeka grad rocka onda je teško ne biti odgojen u tom filmu. Suradnja s Letom3 utrla nam je put prema Vavi i prema cijelom ovom putu.

Vava, na albumu “Ouija” radi se o tvojim autorskim pjesmama. Ove godine objavio si i album “Cinemascope Blues“… imaš puno kreativne inspiracije…
Kad radim instrumentalnu muziku ona je potpuno odvojena od onoga što radim za cure. Nije mi dovoljno raditi samo instrumentalnu muziku jer u njoj nemam dovoljno prostora za izričaj, a tekst mi je užasno bitan da bih opisao, recimo, svoju emociju koju u jednom trenutku ili proživljavam, ili je proživljava netko od mojih bližnjih. A kako su mi one jako bliske, poklopilo se. Konkretno, album je strašno inspiriran Nikolinim životom, i nije neobično kad radiš neki instrumentalni izričaj s jedne strane, da s druge strane radiš pop pjesme. Nismo ovo planirali, ja sam radio pjesme paralelno, i kako sam radio dvije-tri pjesme, skužio sam kako bismo možda konačno mogli napraviti zajednički proizvod, ali ga nismo išli ekstenzirati u formu albuma, nego smo stali na formi mini albuma. Teška je situacija u diskografiji i odlučili smo da nam budu manji troškovi prilikom snimanja.
Ivona: I da sve pjesme budu singlovi.
Vava: I to je bio jedan od ciljeva.

Koliko je trajao rad na ovom albumu?
Vava: Ovo je bio ‘blitzkrieg’. Počeli smo u ožujku, 1. lipnja smo sve završili, 1. kolovoza sam masterirao album.
Ivona: Kratka suradnja za ono što radi E.N.I.

Može se reći da E.N.I nastavlja stopama albuma “Crna kutija“.
Ivona: Svaki album je nadogradnja na onaj prethodni. “Polaroid” je bio drugačiji, a “Crna kutija” je različita od “Polaroida”, pravocrtno liniju je teško naći. Ovo je prvi album da je Vava bio glavni producent i da je sugerirao producentima koji su gostovali u kome smjeru pjesme trebaju ići. Na “Crnoj kutiji” je Dean Orešković bio glavni producent.
Vava: Ovdje smo preuzeli kontrolu nad proizvodom. Bilo je to puno jednostavnije jer ne moraš ‘hendlati’ milijun stvari. I snimanje je bilo drugačije, odvojio sam svaku pjevačicu posebno. Svaka je bila odvojena od procesa snimanja. Uzeo bih jednu i ona bi otpjevala pjesmu, i onda bih ih držao u neizvjesnosti dok ne dovršim potpunu pjesmu.
Ivona: Kao pravi gazda, Sulejman jel (smijeh).

Ima li kakvih anegdota sa snimanja albuma?
Vava: Nije bilo ništa osobno, sve se kretalo relativno brzo. “Još jedno more” snimili smo u tri sata. Napravili smo probu večer prije, nazvao sam Mateja, pitao ga kad je slobodan studio, otišli u studio i snimili to. Došla je Nikolina i to otpjevala i to je bilo to.
Ivona: Fora je kako si Elenu zeznuo.
Vava: To je istina. Elena je došla s uvjerenjem kako snimamo demo. Rekao sam da ćemo to snimiti najbolje što možemo. Rekao sam Davoru da je malo iskopča, da stavi slušalice skroz tiho da Elena fino glasno pjeva. Ona je govorila kako se ne čuje dobro, pitala je čujemo li je. Rekoh da je čujemo dobro i sve smo to snimili. Pitala je kad ćemo raditi prave snimke pa smo joj rekli da smo napravili sve.

Na pjesmi “Samo pola mene” radio je Elvis Stanić, od produkcije pa do glazbe.
Vava: Sa stilskom raznolikošću smo namjerno išli jer ja u svom autorskom radu nemam nikakvih problema šetati se od hard rocka, funka, do nekakve pop strukture, i upravo zato smo tražili Davora da nam napravi “Tokyo Boy” u maniri osamdesetih, a da opet zvuči relativno svježe i futuristički, da zvuči opasno poput New Order. Elvis je u potpunosti napravio pjesmu “Samo pola mene” i tu smo napravili fino ravnotežu, i tu pjesmu sam pustio curama. Izvođački je to samo E.N.I. Posljednja stvar na albumu “Ouija” je instrumental koji izvodim u potpunosti sam.

Na tom instrumentalu “Ouija” sviraš lap steel, a lap steel si odsvirao i na albumu benda Moskve. Dosta sviraš na tom instrumentu u zadnje vrijeme.
Vava: I na albumu My Buddy Moose koji će tek izaći. Lap steel i pedal steel gitara su instrumenti koji me strašno zanimaju. Luka Benčić ima lap steel, ali rekao mi je da ne zna kako se to svira i bi li ja to probao. Uzeo sam je kod sebe doma i vježbao s My Buddy Moose i zadržao sam je kod sebe.

Osim albuma, za vašu publiku ste pripremili i neke bonus trake i demo snimke. Zašto niste to sve u početku stavili na album?
Ivona: To je da se ljudi malo trude oko muzike (smijeh).

S obzirom na stanje u diskografiji, mislite li da ćete uspjeti ostvariti solidnu prodaju albuma?
Iva: To je upitno. Naše pjesme dobro prolaze radijski i zadovoljni smo kako se ovo dosad vrtjelo, imamo dobar prostor u radijskom eteru, a za prodaju ćemo vidjeti.
Ivona: Puno više bih voljela da sviramo ovaj album, nego da se on proda.

S obzirom na nove, digitalne načine prodaje albuma, jeste li ponudili svoj album na skidanje s Interneta?
Ivona: Jesmo, download cijelog albuma na Dallasovim stranicama je 30 kuna.

Što se tiče imena albuma “Ouija”, koje se značenje krije iza njega?
Vava: Ne stoji nikakva velika tajna. Malo smo se poigrali s mističnim proizvodom jer smo se skoro kolektivno našli, kako se dugo vremena družimo i poznamo se ponaosob, i svatko ima svoj teret prošlosti, i svatko posegne nažalost u te prošle stvari i ovog trenutka smo se riješili toga. Ovo je zadnji trenutak kada smo krenuli korak unatrag. Ouija kao sam dozivač duhova nam je poslužio kao egzorcizam tih istih starih duhova.

Mislite li da će biti problema oko izgovaranja imena albuma?
Vava: Sigurno.
Ivona: U tome i jest fora.

Planirate li imati zajedničke koncerte?
Vava: Imamo kombinaciju. Ako bude bilo dovoljno zanimanja napravit ćemo varijantu dvostrukog predstavljanja gdje cure mogu sa svojim bendom odsvirati svoj segment albuma, a u drugom dijelu dolazim ja s dečkima i odsviramo drugu neku furku, kao rock’n’roll recimo.

Paše li ovaj album svojim zvukom za klubove i mjesta sa sličnom atmosferom?
Vava: Otvoreni smo za sve opcije. Kad bi klupske svirke bile autentične to bi bilo fenomenalno. Znoj i ljudi, ja to obožavam, možda one ne toliko jer dolaze iz jednog drugačijeg miljea, ali smo se tako nekako zbližili i pokušali taj zvuk spojiti u jedan da se to donekle prati.

Vizualno četiri djevojke i odličan bend iza njih i to uz Vavu na gitari, sigurno vam neće biti problem privući publiku na koncerte.
Ivona: Iz tvojih usta u uši publike! (smijeh)

Koji je idući singl s albuma?
Vava: “Tokyo Boy” je idući singl i za njega smo počeli raditi scenarij za spot jer bismo htjeli nešto drugačije. Probat ćemo ga napraviti futuristički.

Ima li nekakvih naznaka za skoru svirku ili je to sve još u povojima?
Vava: Možemo ti lagati da imamo neku turneju, ali to bi bilo stvarno loše jer nitko to više ne radi. Odazvat ćemo se na svirku koja nam omogućuje koliko-toliko dostojanstven nastup. Ponude su danas svedene na guljenje, izokrenula se cijela situacija i traži se od izvođača da sam sebi financira sve, što je užasno teško. Mi to ne možemo raditi u ovom momentu jer bismo htjeli koliko-toliko živjeti od glazbe. One hvala Bogu nisu profesionalke, ja jesam i ja isključivo od toga živim. One mogu svoj život donekle prilagoditi ovom našem zajedničkom postojanju i ne moraju ovisiti o sviranju.