Jedne prekrasne večeri, u jednom prekrasnom gradu, jedan je prekrasan DJ rasplesao ‘moju malenkost’ do ranih jutarnjih sati… I ne samo da ovaj početak zvuči kao dobar uvod u još bolju bajku za odrasle, nego je taj isti DJ surađivao s bendom o čijem nastupu pišem i, što je još važnije, kod mene intenzivirao zanimanje za njihovu svirku. Bila sam prezadovoljna saznanjem da ću već krajem travnja moći poslušati Leute u Zagrebu, u meni uvijek dragoj Močvari.
Na brzinu sam prošla kratku edukaciju o bendu i glazbi koju sviraju, no moje je znanje daleko od onoga koje bi moglo dati neku relevantniju kritiku samoga koncerta. Zato mi nemojte zamjeriti što ću vam u ‘jednostavnijem obliku’ prenijeti energiju i doživljaje s jučerašnje ‘čage’.
Najiskrenije i bez imalo pretjerivanja, članovi Leut Magnetika toliko uvjerljivo prezentiraju energiju kojom zrači njihova glazba, nikoga ne ostavljajući ravnodušnim pa ni one najukočenije. Pomalo fanatična publika uspješno je upotpunila dojam različitim oblicima plesnog izričaja.(Mislim da je sada dobar trenutak da se ispričam glavnom uredniku što nisam pofotkala koncert, da mi ne bi bilo: eto ti na, kada si zla…)
Močvara je sinoć zaista bila ‘vlažna’, a dečki iz benda su ostavljali dojam kao da su se spustili na stage iz nekog dalekog, nama nepoznatog svijeta. Tijekom sat i pol ‘putovanja’ s Leut Magnetikom mogli smo čuti neke starije stvari kao što su: “Majko mila“, “Ronjenje“, “Guma“… hit nad hitovima “Vecchia Cola“, ali i “Fyer Fox“, “Karmelov san“, “Majka Rusija“, i meni posebno dragu “Sonična ruka“… Odsvirali su i stvar posvećenu Gordanovom i Vojinovom preminulom psu Snoopy i Toto pa-pa… za koju sami članovi benda tvrde da će biti sljedeći veliki hit.
Na kraju što reći, osim: “Jedva čekam iduću ‘čagu’!!!” I da, drago mi je da su dečki iz benda svjesni da se treba malo potruditi i oko imidža i scenskog nastupa da bi produkt bio kompletan, sve pohvale!
Izvještava: Ana Faber
