Zagreb uskrsnuo iz olujne noći s princom tame

    8482

    3. Vip INmusic: Nick Cave & The Bad Seeds, Hot Chip, Amadou & Mariam, The Go! Team, Seun Kuti & Egypt 80, XX Teens, Dreadzone, Vještice…

    350Kn – 400Kn
    Datum i vrijeme: Utorak, 3.6.2008. @ 20:00
    Mjesto održavanja: Otok hrvatske mladeži Zagreb , Jezero Jarun

    Koliko iznenadno nevrijeme može upropastiti raspoloženje, pokazalo se na samom početku ovogodišnjeg dvodnevnog Vip INmusic festivala – cijeli dan u Zagrebu protekao je u neizdrživoj sparini da bi na kraju počastio (ne)očekivanim prolomom oblaka zbog kojeg je cijela priča oko Vip INmusica izvjesno vrijeme odisala apsolutnom beznadnošću u smjeru hoće li se bilo što uopće i održati.

    Netom prije početka nevremena prateći bend Nicka Cavea na turneji, Ed Kuepper & Jeffrey Wegener predstavili su se malobrojnima s vrlo kratkim programom na Vip stageu. Nastup im je prekinuo strah od kiše koja je nedugo potom i započela.

    Za to vrijeme na Nokia stageu je taman započeo nastup legendarnih Vještica. Njihov nastup je bio vrlo pamtljiv jer se za vrijeme njega dogodio već spomenuti potop, pljusak koji je skoro uništio cjelokupni spektakl. Kako je kiša postajala sve jača, tako su i oni odustali od svirke, sakrili se pod šatore, te nastavili kojih sat vremena kasnije nakon proloma oblaka.

    Nakon tako nategnutog uvoda, The Go! Team hrabro započinju seriju impresivnih nastupa na Vipovom velikom stageu. Zaprašivši s temom “The Power Is On“, skupina je bez problema razbila iznenadno sivilo, polagano rasplesavši okupljene.

    The Go! Team su naprosto jedno tako iskreno glazbeno čeljade s toliko razuzdanog optimizma u zvuku – od početka do kraja – njihov, nažalost, kratak ali žestok nastup demonstracija je iskrene mladenačke energije.

    Nema tu neke prevelike filozofije ali opet, kontekst zabave u zvuku The Go! Team ima neki drugi prizvuk; djetinjastost kroz koju progovaraju politički svjesna i korektna djeca, neopterećena predrasudama i nasiljem koje obavija planetu, proizvodeći svoj mali, tako prijeko potreban tračak svjetlosti.

    Ladyflash“, “Bottle Rocket“, “Grip Like a Vice“, “Keys To the City” i “Titanic Vandalism” niz su vedrih, neopterećujućih razdraganih pjesmica kroz koje članovi skupine naizmjence unose elemente onog tipičnog dječjeg kaosa – kockice koje su netom složene u simetričnu formu da bi se vrlo brzo razletile u svim smjerovima; cijeli ovaj nastup, koliko god bio kratak, ostat će u pamćenju kao jedan vedri, šareni prizor – zvučan, poletan, rekreativan.

    Kiša je još padala, no osjetno slabijim intenzitetom, kad su na Nokia stage izašli slijepi supružnici iz Malija – Amadou Bagayoko i Mariam Doumbia. Jednako bitan faktor u njihovoj glazbi pored njih samih su i članovi njihovog sjajnog benda, bez čijeg doprinosa bi Amadou & Mariam zvučali potpuno drugačije.

    Bez benda Amadou & Mariam mogli bi slobodno biti mirni akustični folk duo. Ovako, energični bend s puno udaraljki stvara jednu vrstu afro-funka, koji je u kontrastu sa sjetnijim tonom Mariaminog glasa i Amadouve gitare koju on svira u stilu soul majstora gitarističkog zanata.

    Ta energično-opuštajuća, toplo-svježa kombinacija je zapravo činila savršen soundtrack za kišnu (pro)ljetnu večer, te je osjetno podigla atmosferu mnoštva u kabanicama koje je odlučilo provjeriti kako zvuče ove zvijezde worldbeata.

    Na sreću pokazalo se da pompa oko Amadou & Mariam, potpomognuta suradnjama s imenima kao što su Manu Chao i Damon Albarn, nije bila balon od sapunice. Uostalom netko iza koga je trideset godina stvaranja glazbe u poprilično kompliciranim uvjetima, to ne bi radio da ne gaji ljubav i strast prema svom zanatu.

    Muziku podržava

    Nakon The Go! Teama, na Vipov stage su došli još jedni elektroničari iz Britanije, kako su se i sami predstavili, bili su to Hot Chip iz Londona. Njihov štreberski izgled (naočale, košuljice, zalizane frizure…) nije previše smetao publiku, jer je dosta ljudi ostalo na stageu, što zbog njih, što zbog što boljih pozicija za glavnog headlinera ovogodišnjeg festivala.

    Već na prvim taktovima pjesama, osjetili su se možda nijansu preglasni elektro beatovi, ali ubrzo su se oni usuglasili, pa je bilo mnogo ujednačenije. Kao vrsni majstori, znali su držati fanove u deliriju, jer nakon laganije pjesme, u pravilu je dolazila nešto žešća koja je rasplesala mnoštvo. Ono što je moglo najviše smetati pri izvođenju pjesama je ‘visokofrekventni’ vokal Alexisa Taylora, ali se i on, koliko god bio neuobičajen, izvrsno slagao s podlogama.

    Očito je bilo da publika nije previše bila upoznata s repertoarom, ali za ovakvu vrstu glazbe to i nije pretjerano važno jer je njen cilj da raspleše svakog od njih, a u tom su maksimalno uspjeli jer je svaki posjetitelj barem malo cupkao nogom dok su se drugi i maksimalno rasplesali.

    Ipak, najveći odjek imali su njihovi najveći hitovi, “Over and Over” s “The Warninga”, te najavni singl albuma “Made in the Dark“, “Ready for the Floor“, koja je puštena za sam kraj frenetičnog nastupa.

    Mnogi su ih prije njihovog koncerta proglasili skrivenim adutom festivala, nešto kao što su to prošle godine bili !!!, a Hot Chip je ispunio sva očekivanja. Ipak, pokazalo se da su oni bili brzinu niže od !!!, ali i to je bilo dovoljno da oduševi publiku. Ako se kome svidio ovaj nastup, samo mu može biti žao što je prošle godine propustio koncert !!! zbog Iggy Popa.

    Jučerašnjim nastupom, Vip INmusic je dokazao da prati inozemnu glazbu u vidu mladih indie elektro-pop bendova jer i Hot Chip i The Go! Team su jedni od najzanimljivijih bendova u tom žanru danas što se i vidjelo jučer po energičnim nastupima, te vrlo rasplesanom publikom kojoj je bilo žao zbog skraćenih set-lista.

    Iako se potop biblijskih razmjera dogodio već ranije, čudo koje nas je zadesilo za vrijeme Caveovog nastupa bio je izostanak kiše do pred sam kraj koncerta.

    Nebo pred sam početak koncerta nije nudilo nimalo optimistične nade za kraj te večeri, no čini se da je to svima prestalo smetati istog trenutka kada su se na stageu pojavili headlineri i glavne zvjezde prve festivalske večeri – Nick Cave i prateći mu The Bad Seeds.

    Od zadnjeg susreta u dvorani Lisinski prošle su već tri godine pa su se ‘princa tame’ mnogi ponovno zaželjeli, ali ono što se najviše sinoć od njega očekivalo bio je prljavi i žestoki rock, kakav je uglavnom izostao u Zagrebu za zadnjeg posjeta. Da neće iznevjeriti naša očekivanja pokazao je već izvedbom prve pjesme, “Night of the Lotus Eaters” sa zadnjeg albuma “Dig, Lazarus, Dig!!!“, a u istom je smjeru nastavio i sa sljedećom, istoimenom stvari sa svojeg novog albuma.

    Iako je njegov nastup na Vip INmusic festivalu zamišljen upravo kao promocija tog albuma, sinoćnjim su koncertom ipak dominirale starije i svima mnogo bolje poznate stvari.

    Tako smo u nastavku mogli čuti “Tupelo“, “Red Right Hand” i “Let Love In“, što je publika popratila oduševljenjem na kojem joj se Nick zahvalio čak nekoliko puta uvježbavajući, vjerojatno, jedinu hrvatsku riječ koju je uspio naučiti – ‘hvala’.

    U nastavku koncerta je nemalo iznenadila odlična izvedba “Papa Won’t Leave You, Henry“, iako je vrhunac večeri ipak predstavljao set pjesama koje su uslijedile. Taj set uključuje jednu od najljepših Caveovih pjesama “The Ship Song“, tužnu “Nobody’s Baby Now” te predivnu “Into My Arms“, koju je bio pravi užitak slušati uživo.

    Od starih dobrih hitova tu su se našle još i “Deanna” te “Mercy Seat“, a u sat i pol svirke Cave je pokazao kako nije jedan od onih izvođača koji jedva čekaju da odrade svoj dogovoreni set pjesama i pobjegnu s pozornice.

    Zato se uskoro i vratio na poduži bis koji je započeo s “The Lyre of Orpheus” i kojim je svoj cjelokupan nastup zaokružio na dva puna sata. Da je savršeno pogodio timing pokazala je i dosadna kiša koja je, nažalost, opet počela padati pred kraj njegovog nastupa.

    Nakon headlinera koji su nam stigli iz daleke Australije, pokisla masa se preselila u obližnji šator kod rockera iz Rijeke, Let3-a. Kroz glib glavnog ulaza krležijanskih dimenzija, publika je stupila u prostor zaštićen od kiše i prostor oplemenjen dobrim zvukom.

    Isto koliko je fasada šatora izvrsno funkcionirala kao zvučno-izolacijski faktor i u minimalnoj mjeri dopuštala miješanje zvukova različitih pozornica, toliko je djelovala kao izolacijski faktor u slučaju zraka.

    Atmosfera je bila anaerobna, a kondenzacijski procesi na najvišoj razini. No ni spomenuti glib s početka ni evidentan nedostatak kisika nisu značajno utjecali na raspoloženje publike, a još manje na raspoloženje sastava, koji je hitovima “Riječke pičke“, “Kurcem u čelo” ili “Profesor Jakov“, podigao živu u termometru na par stupnjeva višu razinu.

    Vlaga je također ostavila trag na dobro poznatom vizualnom identitetu riječkog sastava, i rezultirala otpadanjem njihovih gustih brkova. No, dok se publika u šatoru baš riješila kabanica koje su ih pratile kroz večer zbog poznatih meteroloških neprilika, Let3 na pozornici čini upravo suprotno.

    Odjeveni u ingeniozne kombinacije, većinom plastično-poliesternog sastava, samima sebi su još više ograničili dotok kisika, tog vjerojatno najtraženijeg elementa unutar šatora. Samim time su demonstrirali svoju predanost i nužnost sagledavanja grupe u cjelini, gdje onaj vizualni identitet igra istu ulogu s onim zvukovnim.

    Sastav koji je zatvorio Močvaru, u najranijim jutarnjim satima dana srijede, otvorio je drugi dan Vip INmusic festivala, osiguravši izvrstan nastup. No, jesu li Let3 ikad napravili loš nastup? I da, to je retoričko pitanje.

    Tekst: Ivan Antunović, Tamara Banjeglav, Nikola Burčul, Siniša Miklaužić, Marko Vukušić
    Foto: Davor Veljača, Tomislav Capan, Večernji list (Let3)
    Fotografije su objavljene u našoj foto galeriji.

    Muziku podržava