Od 12. rujna – dana kada je potvrđen drugi nastup Depeche Modea u Zagrebu u njihovoj 25-godišnjoj karijeri – bilo je jasno da će koncert biti rasprodan, samo je bilo pitanje dana kad će se to dogoditi. Pet dana prije samog koncerta ulaznica u slobodnoj prodaji više nije bilo – euforija je rasla svakim danom kako se približavao 22. ožujka, a napetost među onima koji nisu nabavili 360 kuna vrijedan komad papira poprimala je neslućene razmjere. Veličanstveni Depeche Mode spektakl je stigao u grad i još jednom potvrdio reputaciju vrhunskog benda koji ne poznaje riječ neprofesionalizam.
Prije nego što pređemo na dio izvještaja s dojmovima o nastupu Depeche Modea, nekoliko redaka o predgrupi, koja ih prati na europskom djelu turneje. The Bravery su bend čije vrijeme definitvno dolazi. Svojim istoimenim prvijencem zainteresirali su i publiku i kritiku za svoj rad, a svojim jučerašnjim nastupom pokazali su da su sposobni biti jaki rock bend koji može kvalitetno odraditi i live nastupe tj. dobar dojam s albuma prenijeti na koncert.
“An Honest Mistake“, “Fearless“, “No Brakes“, “Public Service Annoucement” samo su neke stvari s albuma koje su jučer predstavili zagrebačkoj publici, koja, istina, još nije bila napunila dvoranu za vrijeme njihovog nastupa. A razlog nije slab interes za predgrupu, već propust organizatora s plakatima, na kojima je stajalo da koncert počinje u 21 h, kad je i počeo nastup glavnih zvijezda večeri, tako da je dvorana bila poluprazna za vrijeme The Braverya, ali vjerujem da ta ‘manjina’ koja ih je imala priliku uhvatiti na djelu bila zadovoljna viđenim.
Nekoliko minuta prije zakazanog termina za početak, dvorana je već bila dupkom puna i čekao se trenutak kojeg smo iščekivali 6 mjeseci. Nekoliko minuta nakon 21 h na, u futurističkom stilu uređenu pozornicu, izlaze, praćeni dvojicom pratećih glazbenika, Martin Gore – alfa i omega djela DM-a, Dave Gahan – frontmen i vokal na kojeg ‘okidaju’ i žensko i muško te Andy Fletcher – čovjek iz pozadine koje spaja ta ‘dva velika svijeta’ ispred sebe – i show je mogao početi. 
“A Pain That I’m Used To” i “John The Revelator” svojim žestokim ritmom odmah su zagrijali atmosferu do maksimuma, a nakon njih uslijedila su prva dva velika hita “A Question Of Time” i “Policy Of Truth“. Prvi singl albuma “Playing The Angel“, kojeg promoviraju na ovoj turneji – “Precious” – bio je odličan uvod u “Walking In My Shoes“, svakako jedan od vrhunaca koncerta.
Nakon “Suffer Well” uslijedile su dvije pjesme s Goreom za mikrofonom – “Damaged People” i “Home“, a posljednja je bila posebno dobro prihvaćena od publike, što je dirnulo Gorea, koji je do kraja koncerta pokazao da se odlično osjeća u našem društvu. “I Want It All” i “The Sinner In Me” malo su uspavale publiku, ali ono što je slijedilo bilo je ono zbog čega je većina prisutnih i došla.
“I Feel You“, “Behind The Wheel“, “World In My Eyes” i dva koncertna orgazma – “Personal Jesus” i “Enjoy The Silence” raspametile su sve do kraja i učinile tu noć savršenom.
Uslijedio je prvi bis kojeg je otvorio Gore uz pratnju klavira sa “Shake The Disease“, a zatim koncertne himne benda iz ’80-ih. – “Just Can’t Get Enough” i “Everything Counts“, što je oduševilo starije poklonike benda. Još jedan koncertni vrhunac – “Never Let Me Down Again“, koja je bila hit “Exciter” turneje, bila je prva na drugom bisu, a za kraj smo dobili duet Gahana i Gorea na jedinoj pjesmi s albuma “Exciter” – “Goodnight Lovers” te su nakon točno dva sata odlično zaključili ovu veličanstvenu koncertnu noć, koju ćemo još dugo pamtiti.
Depeche Mode nikad nisu bili visoko pozicionirani na ‘all time’ ljestvicama najboljih, niti su pretjerano oduševljavali kritiku, ali se zato nikad nisu morali brinuti za uspješnost svojih turneja, koje su redovito rasprodane, što potvrđuje vrijednost i veličinu benda kod publike širom svijeta, a to je ipak najbolje mjerilo, zar ne?
Foto:
Walter – Depeche Mode
Goran Čučković – The Bravery
