Vlasnici dva možda najjača albuma hrvatske americane prošle godine su se našla u Vintage Industrial Baru u večeri koja je donijela mnogo više rock’n’rolla nego što bi se to očekivalo. Predizvođač White on White više se držao kantautorskog izričaja oplahnutog countryjem i folkom, dok je zvijezda večeri, grupa The Strange, svirala rock’n’roll uz tanke premaze američkih korijenskih žanrova.
4 gospodina u formaciji 2 gitare-bas-bubanj okupljena oko imena White On White debitanti su u pravom smislu riječi jer im je ovo bio “prvi nastup s one strane Tuhobića”. Debi album je pun vrlo dobrih pjesama, a nastup solidan, dovoljno dobar da pošteno iznese ideje s albuma. Završnica je bila bolja od početka, a WoW su uspjeli držati žamor publike pod kontrolom, što je uvijek izazov za predizvođača. Komunikacija s publikom je bila prava debitantska, puna nespretnih fraza i povremenih nesigurnosti u nastupu. Kantautor Marko Rogić, pokretač ovog projekta može biti zadovoljan, jer je publika pažljivo slušala njegov četrdesetominutni nastup s bendom i konstantno se povećavala.
Dobitnici nagrade “Rock & Off” za izvođača godine i bezobrazno ignorirani na Porinu, grupa The Strange na sceni se ukazala nakon 22 sata i s pjesmom “Lonesome Rider” počela svoju epsku večer kojom su predstavili svoj, možemo reći fascinantan opus. “We are Motorhead and we play rock’n’roll” bio je Lemmyjev poklič, a slično bi geslo mogao imati ovaj internacionalni sastav. Ovo što je grupa svirala bio je rock’n’roll – autentičan, opasan, divlji, emotivan, zavodljiv, zaigran. Onakav kakav treba biti da se slušatelj u to zaljubi.
Predvođeni legendarnim Chrisom Eckmanom, grupa je svirala žestoko i zvučala kao da se dobro zabavlja, što se bez problema prenosilo na publiku. Chris je pjevao s lakoćom i nikad nije zvučao kao rutiner, a bend je poput zahuktale lokomotive sve okupljene vozio na tajanstveni tulum izvan grada uz put priređujući mnoga iznenađenja. Jedno od tih je čvrsta verzija pjesme “Echo Chamber” koja zasjenjuje ionako dobru studijsku snimku. “River of Twilight” je okrenula kotač unatrag, osjećao sam se kao na plesnjaku u nekom kvartu Memphisa u Tennesseeju. Bend je zabavu na još višu razinu podigao svirajući “Tonight I’ll Say Anything” i “Comin’ Undone”. “Broken Town Blues” je oplemenjena predivnom trubačkom dionicom Andreja Jakuša, kojem je baš na sceni i baš na tom koncertu dodijeljena nagrada Hrvatske glazbene unije za najboljeg trubača. Jakušu nije trebalo puno da pokaže što zna. A zna. Kao i svi ostali u bendu.
The Strange je supergrupa po impresivnim biografijama svojih članova, ovim koncertom su se predstavili kao supergrupa zbog svoje međusobne interakcije – djelovali su kao sjajno posložen stroj koji pjesmama gađa ravno u srce. Ako su porinovci nekog trebali ignorirati, neka su bar ignorirali nešto najbolje što trenutno postoji u Hrvatskoj. Bio je to sjajan koncert po svim kriterijima i vrhunska zabava s dva više nego zaslužena bisa. Slobodno plačite ako niste bili.
