The Kills u Zagrebu: nalet energije s početka milenija

Često je slučaj, kada dolazi bend koji nosi reputaciju jednog od kultnih u svom žanru, da su očekivanja od koncerta enormna, da postoji strah hoće li bend opravdati svoj status, no postoji i intenzivno uzbuđenje što ćete napokon vidjeti njihov nastup uživo. Sinoć su u Tvornici kulture The Kills potpuno opravdali svoju reputaciju i svoj status te donijeli u Zagreb dašak energije indie rocka s početka milenija, kada su imali svoj kreativni vrhunac.

Iako su gotovo uvijek klasificirani kao indie rockeri, Alison ‘VV’ Mosshart i Jamie ‘Hotel’ Hince imaju posebnu priču koja ih pomalo odvaja od tog svijeta. Njihova nevjerojatna kemija i stanovita enigma oko odnosa koji imaju, izražena energija u nastupima i gotovo opipljiva povezanost koju su sagradili tijekom godina, sinoć je prezentirana u svoj svojoj raskoši. Da Alison i danas tako razvaljuje na pozornici, prije svega vokalno, a onda i kretnjama, sugestivnošću, karizmom i stavom, da Jamie i nakon nesreće svira gitaru kao da mu je zadnji nastup u životu – bilo je vidljivo od početka do kraja koncerta da The Kills znaju napraviti show i zadržati kulerski stav, potpuno nepatvoren i potpuno iskren jer oni zaista i jesu kulerski bend. Iako bi ih bilo bolje vidjeti u vremenima kad su nastajali “Keep On Your Mean Side”, “No Wow” i “Midnight Boom”, nastup uživo pokazao je da i slabiji “Ash & Ice” zvuči drukčije i bolje na pozornici pred publikom. Mogao bi se napisati cijeli ekskurs o izvrsnosti i snazi Alison Mosshart, no bit će dovoljno reći da je ona jedna od najboljih frontmanica danas i da se malo tko iz njene generacije, a pogotovo onih mlađih, može nositi s njenom izvedbom na pozornici.

Prije glavnih aktera nastupila je Lovely Quinces, pred kojom se okupio dobar broj publike. Mogla se osjetiti lagana nelagoda u njezinom nastupu, ali to ne treba uzeti za zlo jer je izvela sasvim korektan set koji su činile njezine pjesme, no najbolji dio bila je izvedba “Bloody Mother Fucking Asshole” Marthe Wainwright. Energiju i priču te kultne numere Dunja je uspjela interpretirati na svoj način i prisvojiti njezinu drskost i ranjivost. Jednostavnost nastupa Lovely Quinces, s gitarom kao jedinim oruđem i vokalom koji nosi stanoviti prkos, ali i nježnost, bila je potpuno drukčija od onoga što je uslijedilo nakon 22 sata.

Oduševljenje koje je nastalo kada su Alison i Jamie izišli na pozornicu nije jenjavalo do kraja koncerta. Hitom “Heart of a Dog” sa zadnjeg albuma otvorili su koncert, energično i snažno kako smo i očekivali. Nije bilo potrebno zagrijavanje i uživljavanje u priču, odmah smo dobili pravu stvar. “U.R.A. Fever” i “Kissy Kissy” kao stari i provjereni hitovi još su više zagrijali atmosferu i bio je pravi užitak čuti ih uživo. Nevjerojatno je da čak i poslije nesreće Jamie svira te dvije stvari tako snažno kako inače i zvuče. Nakon njih su se opet vratili na aktualni album i izveli “Hard Habit to Break” i “Impossible Tracks”, što i jesu stvari s albuma koje se izdvajaju kao bolje.

Poseban trenutak večeri bila je izvedba numere “Black Balloon”. To je jedna od tekstualno najboljih koje je Alison napisala, a sinoć ju je vokalno odradila na način koji potpuno osvaja. Raznovrsnost njezina vokala impresivna je jer jednako uvjerljivo izvodi laganije pjesme kao i one malo žešće. Vrhunac je počeo s “Baby Says” i “Tape Song”, kada je publika bila potpuno oduševljena i uživljena u izvedbu The Killsa, što je dovršila “Doing it to Death”.

Regularni dio zatvoren je s “Monkey 23”, a bis je bio možda i najljepši dio cijelog nastupa. Izvesti “That Love” pa nakon nje “The Last Goodbye”, kao dvije prekrasne balade s dva zadnja albuma, bio je pogodak ravno u glavu. Sugestivnost tih pjesama tek u izvedbi uživo dobila je svoju pravu snagu i izraz. “M.E.X.I.C.O.” je okrenula priču u drugom smjeru, dok su “No Wow” i “Love is a Deserter” bile šlag na kraju jednog sjajnog nastupa benda koji želimo gledati i slušati uživo barem jednom godišnje. The Kills su osvojili publiku, pokazali zašto su jedan od najboljih bendova svoje generacije i ostavili nas željnima još njihove glazbe i energije.

Set-lista:

1. Heart of a Dog
2. U.R.A. Fever
3. Kissy Kissy
4. Hard Habit to Break
5. Impossible Tracks
6. Hand
7. Black Balloon
8. Baby Says
9. Tape Song
10. Echo Home
11. Doing It to Death
12. Whirling Eye
13. Telephone Radio Germany
14. Pots and Pans
15. Monkey 23

    Bis:

16. That Love
17. The Last Goodbye
18. Siberian Nights
19. M.E.X.I.C.O.
20. Love Is a Deserter
21. No Wow

1 od 17