13. INmusic Festival: Queens Of The Stone Age, David Byrne, The Kills
Nakon pomno popraćenog prvog dana INmusic festivala na zagrebačkom Jarunu, bez previše mozganja može se zaključiti kako festival i ove godine nije donio prevelika iznaneđenja, pa čak ni po pitanju vremenske prognoze jučer popodne kad je sve izgledalo kao da nas čeka još jedan festivalski dan nakon kojeg tenisice bacamo u smeće. Dobro, nije bilo baš tako – a i da je – unijelo bi, ako ništa drugo, dašak uzbuđenja.
Trinaesto izdanje ovogodišnjeg festivala nekako je, barem iz moje perspektive, na zagrebački Jarun donijelo poprilično očekivan line-up unutar kojeg smo i dalje stepenicu niže od regionalnih festivala u našoj neposrednoj blizini. Razloga za to je mnogo – dok europske metropole svoje glazbene festivale prepoznaju i cijene kao jedan od temeljnih izvora prihoda u ovo doba godine, INmusic polako stiže na tu poziciju, no uz vječite borbe i šuškanja o mogućem otkazivanju ili preseljenju festivala u njegovom narednom izadnju. Sreća je naša da to ostaje samo na šuškanjima, jer usprkos nešto slabijem line-upu, INmusic je zagrepčanima i dalje jedina prilika da na jednom mjestu i za vrlo pristojan novac vide najaktualnije svjetske izvođače, pogotovo otkad je Zagreb izgubio svoju poziciju na europskoj glazbenoj mapi po pitanju solo nastupa respektabilnih komercijalnih stranih bendova.
Imajući to na umu, ovogodišnji headlineri mi možda nisu donijeli velika iznaneđenja, no kaže se da je sreća u malim stvarima, a u slučaju ovogodišnjeg festivala – sreća je i u malim bendovima. Nakon otkazanog nastupa Franka Cartera & the Rattlesnakesa, njihovo su mjesto u popodnevno-večernjem terminu zauzeli False Heads, tročlani bend iz Londona. Nakon što sam njihovu kombinaciju punk rocka kratko poslušala neposredno pred nastup ranije jučer, jako me zanimalo kako će se nositi s publikom na glavnoj pozornici, tim više što su došli kao zamjenski bend. S obzirom na scenski nastup, Griffithsa koji vrlo suvereno vlada tom pozornicom i animira publiku koje u tom trenutku i nije bilo baš mnogo (uzevši u obzir ogromni prostor ispred glavne pozornice), momci su odradili sjajan nastup za relativno mlađahan bend – naime, trojac je počeo zajedno surađivati kasne 2015. godine sa za sad jednim objavljenim izdanjem, EP-om “Gutter Press” iz 2017. S obzirom na sve navedeno, mogu im samo skinuti kapu za sjajan i energičan nastup koji je publici poslužio kao kvalitetno zagrijavanje za ostatak prve večeri festivala.
Bez konkretnog plana i cilja, ali sa željom da poslušam što je moguće više bendova koje do sada nisam imala prilike slušati uživo, zaputila sam se na Hidden stage gdje se za nastup taman pripremala zagrebačka četvorka Tyger Lamb, apsolutni dragulj i mali favorit prve večeri INmusica. U njihovoj kombinaciji sanjivog surf-rocka s divnim Martininm vokalom zagrebačkoj festivalskoj publici predstavljen je njihov prvijenac “Born Into This” (producent Dalibor Pavičić, Bambi Molesters). Tyger Lamb je jedan od onih “svjetski a naše” bendova, stoga bez puno hajke i pretjerivanja svakako valja obratiti pažnju na njih.
Nakon skrivenih dragulja na skrivenim pozornicama uslijedio je, po mnogima, nastup večeri – otvoren pjesmom “Here” i krupnim kadrovima ljudskog mozga na videozidu, David Byrne je zagrebačkoj publici donio sjajan nastup upotpunjen genijalnom koreografijom i jednostavnim, a efektnim scenografskim rješenjenjima, odnijevši time neku imaginarnu nagradu za show večeri.
Čini se da je publika, očekivano, bila najoduševljenija slušajući “Slippery People”, “Once in a Lifetime” ili “This Must Be the Place” Talking Headsa, no s jednakim su žarom prihvatili i “I Dance Like This” ili “Every Day Is a Miracle” s posljednjeg Byrneovog albuma “American Utopia”. David Byrne jedan je od autora koji svojoj glazbi pristupa vrlo inteligentno, a prateći forumulu “manje je više”, potkovanu sjajnim glazbenicima s kojima nastupa, Byrne provjereno donosi elegantan, dobro osmišljen i vrlo kvalitetan koncert.
Nešto prije kraja Byrneovog nastupa brže-bolje otišli smo zauzeti neka solidna mjesta za još jedan od isčekivanijih nastupa prve večeri – riječ je, naravno, o The Kills na OTP World Stageu. Možda je problem u meni – Killse sam slušala uživo prije nepunih godinu dana u Tvornici kulture kada su apsolutno briljirali, no sinoć kod njih nisam vidjela istu tu energiju koju su nam donijeli one vruće ljetne večeri prošle godine.
Redakcijski kolega Mislav divno je prije nekoliko tjedana recenzirao posljednji album Arctic Monkeysa, uspoređujući ga kavom iz aparata – e pa sličnu usporedbu zgodno je i upotrijebiti za sinoćnji nastup Killsa. Daleko od toga da tu nije bilo energije i žara, pogotovo među publikom u prvim redovima – no u usporedbi s prethodno spomenutim izvođačima, ovdje naprosto nije bilo “onog nečeg” što bi mi ovaj nastup urezalo u sjećanje. Ne znam, možda su Killsi jedan od onih bendova koje uživo treba poslušati jednom i to je to.
Zanimljivo je da sam takvo mišljenje imala i o Queens of the Stone Age – makar sam ih uživo imala prilike poslušati nekoliko puta – ali sinoć mi je bio drugi put da ih pratim unutar aktualne turneje i promocije posljednjeg albuma “Villains”. I ne, ne mogu reći da sam veliki fan, ali ovaj bend zaista rastura – barem kad Josh nije previše razbijen da bi odradio kvalitetan koncert.
Ne treba previše riječi trošiti na usporedbe između solo nastupa i onih festivalskih, ali kao što su Killsi oduševili u Tvornici, a sinoć baš i ne, tako su mi se QOTSA sinoć iskupili za osrednji nastup u Beču prije nekoliko mjeseci, koji ponavljam – nije krivnja samog benda, koliko krivnja Josha i njegovih problema s alkoholom pa je u Beču imao jedan Goran Bare moment gdje su ga drugi članovi benda doslovno pridržavali tih sat i sitno vremena koliko je trajao njihov nastup.
Bilo kako bilo, sve im se to relativno i može oprostiti, jer QOTSA u svojim nastupima i dalje njeguju dobar stari rock đir, a Josh u maniri pravog zabavljača razdragano nagovara publiku na ples za vrijeme “The Way You Used to Do” ili “No One Knows”. Iako, logično, obilježen pjesmama s posljednjeg albuma poput “The Evil Has Landed” – uz posvetu kolegi Davidu Byrneu te “Domesticated Animals”, lijepo je bilo primjetiti kako je publika njihov posljednji album dočekala te prihvatila i više nego dobro, tako da je sinoćnjim nastupom QOTSA stavljena točka na “i” prvog dana festivala.
