Dopustite da vam predstavim bend Of Montreal. Pjevač Kevin Barnes voli šljokičaste odjevne predmete i šminku jarkih boja, osobito na obrazima. Bubnjar koji povremeno u ruke uzima bas, a sjedne i za klavir voli šarene haljine. Gitaristu je neizostavan modni detalj šubara, dok se drugi gitarist odlučio za kombinaciju s kojom nikada ne možete pogriješiti – majicu s krilima pričvršćenim na leđima. Peti član benda je žena i u usporedbi sa svojim muškim kolegama izgleda sasvim normalno i obično.
Sve ovo vam, vjerojatno, nije bilo nimalo čudno, ako ste se unaprijed, prije sinoćnjeg koncerta u zagrebačkom KSET-u, upoznali s likom i djelom ovog američkog indie pop benda. Za one koji su na ovaj koncert, održan u sklopu Žedno uho festivala, naletjeli sasvim slučajno, iznenađenja je bilo i previše.
Prvo su, odmah na početku koncerta oko 22:15, zrakom počeli letjeti konfeti, zatim je tu bila i psihodelična video projekcija, a pjevač je, kao uostalom i svaki zabavljač koji imalo drži do sebe, čak našao vremena i za presvlačenje u drugu odjevnu kombinaciju. 
Već na prvoj pjesmi, “Heimdalsgate Like A Promethean Curse“, sa zadnjeg albuma “Hissing Fauna, Are You The Destroyer”, publika u prepunom KSET-u je podivljala od oduševljenja i jednako raspoloženje zadržala do kraja večeri. Stvari koje su uslijedile, “So Begins Our Alabee” i “Sink The Seine” samo su uzrokovale dodatno množenje stupnjeva celzijusa kojih je, barem kako se meni činilo, već ionako bilo bezbroj.
Zbog toga ne treba čuditi što su se članovi benda malo po malo počeli riješavati dijelova odjeće (no ne i gitarist sa šubarom koji je na svojem pokrivalu inzistirao do kraja večeri), ali iznenađuje to što se pjevač nije sasvim razodjenuo, iako mu na nastupima to, navodno, već prelazi u naviku. Ali se zato negdje na sredini koncerta iz oskudne preobukao u oskudniju odjevnu kombinaciju, koja se ovog puta sastojala od plavih vrućih hlačica, mrežastih čarapa i košulje s cvjetnim ovratnikom. Ne smijem zaboraviti ni plave čizme odgovarajuće nijanse. Bizarno? Ni malo, zapravo mu je baš dobro stajalo.
Odlično raspoložena publika je plesala, pjevala i skakala na hitove kao što su “Cato as a Pun“, “Disconnect The Dots“, “She’s A Rejector” i “October Is Eternal“, a Kevin nam je priznao da je jako ugodno iznenađen našom reakcijom na njihove pjesme. Očito nije znao da hrvatsku publiku jako veseli trash/power pop na koji se može pogati. Za nagradu nam je poklonio “All Day And All Of The Night” od Kinksa.
Vrhunac večeri je svakako predstavljalo pjevačevo penjanje na neke šarene ljestve koje mi je zapravo jako teško opisati, ali mogu reći da je, kada se uspeo na njih, Kevin izgledao kao jedna visoka parodija samog sebe. Uglavnom, “Gronlandic Edit” koja je uslijedila otpjevao je s tih ljestava dodajući cijeloj večeri jednu sasvim novu dimenziju nesvakidašnjosti.
Kada sam već pomislila da je u toj vrućini nemoguće više izdržati i jedne minute a kamoli pjesme, Of Montreal su se pokušali povući s pozornice, no buka koju je publika počela proizvoditi brzo ih je dovela natrag. Bis koji je uslijedio meni je bio ujedno i najdraži dio večeri, a taj bi se dio mogao opisati kao hommage velikom uzoru benda – Davidu Bowieu – jer su odsvirane njegove “Starman” i “Suffragete City“.
Oduševljenje u KSET-u je u tom trenutku postalo čak i opipljivo, jer se znoj doista cijedio sa svih i svega. Sat i pol svirke ovog vizualno zanimljivog benda može se ukratko opisati s tri riječi – lepršavo, šljokičasto i vruće.
Nije loše za jedan ponedjeljak, zar ne?
foto: m.g.
