Ako ste polovicom nultih bili mladi teen gotičar kojem su najdraži bendovi bili Joy Division, The Cure, The Sisters of Mercy, Depeche Mode i Bauhaus i ako ste slobodno vrijeme provodili tražeći novije bendove koji vas će zvukom približiti ovim velikanima, velike su šanse da ste, u bespućima ranog YouTubea, MySpacea i sumnjivih ilegalnih sajtova za preuzimanje vaših najdražih pjesama, naletjeli na She Wants Revenge, losanđeleški post punk revival bend koji je u tom razdoblju bio na vrhuncu svoje karijere.
Minimalistički zvuk s izraženim basom te ambijentalnim, mračnim synthevima formula je koja je Justina Warfielda i Adama Breivina svrstala u jedne od najintrigantnijih post punk bendova ranog trećeg tisućljeća. Mračne, intenzivne pjesme začinjene pomalo upitnim stihovima (zbog kojih bi se danas, da uživaju veću popularnost, možda pronašli na tapeti cancel culture) privukla je tako domaće melankolične romantičare i gotičare sinoć u Močvaru.
Iz ovog uvoda u kojem sam već nadrobila sve i svašta i jedva se suzdržala da ne pretvorim članak u 24892 „jeste li znali?“ činjenica o bendu (a stvarno ih ima na bacanje), bilo je jednostavno zaključiti kako ću provesti petak navečer ovog tjedna. Kada sam konačno parkirala bajk kod Močvare, primijetila sam ono što mi je uvijek drago vidjeti, pogotovo nakon više od mjesec dana da nisam bila na većem koncertu – dugačak red vjernih fanova ispred ulaza kluba. Skupila sam svoju akreditaciju i ušla u našu Močvaru, pribojavajući se istovremeno da će zbog gužve biti nemoguće disati nešto što nije isparavanje znoja. Pokazat će se da sam bila u pravu, ali isplatilo se.
Bez priče i predstavljanja, bend je večer odlučio početi s „Red Flags and Long Nights” i tako prvim notama demonstrirao prepoznatljiv zvuk s kojim su ostavili neizbrisiv trag na post punk/gothic rock sceni. Lagano su, bez pauze između, prešli na njihov hit „These Things“. Setlista od 15 pjesma se, kao što je bilo i očekivano, mahom sastojala od stvari s izdanja „Valleyheart“ „This Is Forever“ i eponimnog albuma „She Wants Revenge“. Ipak, bilo je i iznenađenja za obožavatelje: naime, upravo je zagrebačka publika imala priliku prva poslušati live izvedbe dvije potpuno nove pjesme s nadolazećeg albuma: „See The Distance, See The Truth“ i „Believe“. Osim novih pjesama i dobro poznatih hitova među kojima su „Rachael“, „Take The World“ i „Out of Control“, bend je večer upriličio i jednom obradom, pa su tako pred sam kraj koncerta izveli „Don’t Change“ (INXS).
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Kad je bal, nek je bal vampira, a zna se, naravno, koja se pjesma ostavila za sam kraj ovog goth plesnjaka. „Tear You Apart“ je zabilježena kao uvjerljivo najveći hit She Wants Revengea (zapravo bend možeš nekome tko nije upoznat s njihovim radom predstaviti kao „to su ti oni šta imaju tu pjesmu“). Zanimljivo je da je pjesma koja „zvuči kao da Joy Division pjeva pjesme Interpola“ (hvala nepoznati Reddit komentatoru) 2015. korištena u prvoj epizodi serije „American Horror Story: Hotel“ i to na osobni zahtjev Lady Gage. Tada raspušteni bend zadobio je ponovo medijsku pažnju, pjesma je doživjela revival, te su oživljavanjem popularnosti bili inspirirani za ponovno okupljanje. Stoga nije ni čudno da je pjesma vrlo uvjerljivo nadživjela i na neki način prerasla sav katalog benda koji je došao i prije i kasnije. Moćna pjesma ostavljena je za moćan i upečatljiv kraj večeri.
Prošlo je puno godina otkad su She Wants Revenge uzbuđivali zbrčkane srednjoškolce i studente svojim mističnim zvukom i tekstovima – jačini momenta kojeg su doživjeli možda najbolje u prilog ide to što su svojevremeno nastupali kao predgrupa na turnejama Depeche Modea i Placeba. Iako je taj moment definitivno prošao, jučer se to baš i nije moglo reći – bilo je kao da smo se vratili u 2005. i otišli na svirku u neki mračni njujorški podrumski klub, a ‘taj neki underground bend’ She Wants Revenge tek treba steći svoje kultno poklonstvo. Sve u svemu, mislim da su pobornici dark scene dobili ono po što su došli – dozu melankolije, dozu romantike, dozu misterije. She Wants Revenge daleko su od svog velikog trenutka u vremenu, no na sreću, sudeći po sinoćnjem odazivu, brojni i dalje žive u tom trenutku.
