Pomalo je fascinantan podatak da je Tvornica jučer bila puna. Nije to fascinantno jer je možebitno La Femme loš bend, već zato što dolaze iz Francuske (i pjevaju na francuskom), do sad još nikad nisu bili kod nas (bili su pred par sezona na MENT-u u Ljubljani), nije da se u našim medijima može mnogo čitati o njima, a da ne spominjemo tek radio ili televiziju.
Ipak, organizator je prepisao Pitchforkovu izjavu ‘vjerojatno najveći francuski rock bend u ovom trenutku’, te su La Femme pokazali zašto je tome tako.
Bilo me i malo strah kako će sve to završiti jer par minuta prije 20h uopće nije izgledalo da se dešava ikakav koncert u Tvornici. Predgrupa je bila najavljena u 20:05 pa me začudila takva pustoš oko Tvornice. Kad sam ušao, bilo nas je možda desetak unutra, ali malo po malo, Tvornica se punila, da bi do nastupa La Femme bila i potpuno puna.
Što reći o predgrupi? Zovu se Tentative i bile su tako-tako. Ako ih promatramo kao predgrupu za La Femme, dobro su odradile posao. Opičene su, imaju također taj neki plesni štih, pa je zagrijavanje u tom pogledu solidno odrađeno. Ako gledamo svirački, tu su znatno slabije. Laptop odrađuje veliki dio posla, a gitara i synth djeluju kao tek povremeni rekviziti. Ako gledamo interpretaciju, tad možemo reći da bi mogle imati svjetlu budućnost, posebno ako maknu laptop iz priče i sve odsviraju bendovski, nešto poput onog što smo kasnije vidjeli od glavnih zvijezda večeri.
Kroz albume, La Femme stvarno svira sve i svašta. Na moju sreću, gledao sam ih na Szigetu 2018. (i tada bio potpuno oduševljen njihovih nastupom!), pa sam otprilike znao što nam se sprema. Hmmm, da znao sam, a opet su me izuli iz cipela i rasplesali svih 90-ak minuta koncerta.
Bend odmah od starta kreće s vrlo plesnim pjesmama koje imaju i jaku punk notu, pa svakom novom pjesmom dodatno podižu ritam, tako da se ne može ostati ravnodušan i miran kao stup za javnu rasvjetu, već te ta energija s pozornice vrlo brzo povuče na ples ili barem mrdanje guzicom. Kako se pjesme nižu, tako se i vaša guzica sve više njiše i tu si ne možete pomoći, to je ta snaga La Femmea.
Došli su u sastavu s dvije dame i pet muškaraca, protumačeno u instrumente, 4 syntheva, bas, gitara i bubanj. To su osnove, a kad krenu svirati, kreću se i redovito mijenjati na instrumentima, nadodavati bongose, def, razne zvečke, flaute i slično, a pjevaju gotovo svi. Najčešće to bude u duetima, pa solo dionice imaju ženske, pa dio pjevaju muški…
I tako nakon nekog vremena shvatiš da je to što gledaš totalni kaos, da je i u publici totalni kaos, ali nikom ne smeta jer svi imaju ogromni smiješak, iako ne razumiju niti zericu o čemu se pjeva jer bend pjeva na francuskom. Ritam se diže, kaos postaje još kaotičniji, ruke su gore, synthovi se sviraju a la Huljić, gitarske solaže a la Slash u spotu “November Rain”, dio benda radi stage-diving… Ono, povremeno graniči s trešom, ali toliko pozitivne energije je u zraku da ne možeš niti misliti o nekim ‘manje simpatičnim’ momentima.
Tek pred kraj regularnog djela su malo spustili brzinu, pa je uslijedila kratka pauza i prva u bisu ponovno lagana psihodelična pjesma, da bi se sve finaliziralo ponovno u nekom punk-disco điru da se rasplešemo za kraj. U tome se basist izgubio u publici, čekalo ga se da se vrati u backstage da bi se vratili i na drugi bis, ali netko je odlučio završiti party prerano. Vidjelo se da je bend spreman izaći još jednom, ali glazba je krenula s miks pulta, pa se publika brzo raspršila tražeći najbliži izlaz.
Volim La Femme i iako sam imao velika očekivanja od ovog koncerta, ona su bila premašena. Ovo je bilo toliko zabavno da sam se rasplesao kao rijetko kada na koncertima. Bilo je vruće, bili smo svi znojni, ali sretnih lica smo izlazi. Ovaj koncert je bio baš za gušt, prava veselica koju bi trebalo uskoro ponoviti.
