Nešto manje od šest godina prošlo od dana kada je Sepultura prvi puta posjetila Zagreb, nešto manje od šest godina od kada se jedan klub gotovo srušio pred rekordnom posjećenošću. Ljudi su bili gladni dobrog metala i gladni dolaska legendi scene. Danas, nekoliko albuma poslije, i nakon još jednog promijenjenog člana Sepultura se vratila.
Nije Boogaloo Club bio krcat kao Tvornica kulture 2003., ali se zadovoljavajuće nakrcana masa fanova očekivano izdivljala uz bend koji ovom turnejom slavi jubilej od četvrt stoljeća.
Koncert najavljen za 21:00 privukao je promrzlu ekipu da se pridruže zagrijavanju za vrhunac večeri. Moj dolazak u zakazano vrijeme spriječio me da saznam što se dogodilo s najavljenim Popeyem.
Jesu li svirali ranije ne znam, jer se ubrzo na pozornicu popeo glavni support turneje The Sorrow. Simpatični Austrijanci ne plijene nekom pretjeranom originalnošću, no i tako su modernim metalom, utabanom preciznošću i širokim refrenima već proglašeni najuspješnijim austrijskim bendom.
Možda ih je lakše spojiti s jednim Killswitch Engage, nego Sepulturom, ali dobro su razigrali publiku i najavili da bi ih se u komercijalnijim metal vodama moglo još čuti. Posebno u europskim krugovima.
Sepultura je na stage izašla oko 22:30 i, očekivano, sve su započeli instrumentalnim uvodom u novi album i ‘gazionom’ “Moloko“. Publika ih je veselo pozdravila, ali je i više nego očito da su pravi feedback dobili prvom starijom pjesmom – “Manifest“.
Za jedan bend takve reputacije jasno je da mogu raditi što odluče, ali već dugo nisam doživio set listu toliko prošaranu novim albumom. Čak 9 stvari redovito su bile energične, ali i privremeni gušt benda i samo uvod u ekstazu na “Dead Embryonic Cells” ili legendarnoj “Troops of Doom“.
Prastara faza pokrivena je s “Mass Hypnosis“, “Innerself” i kombinacijom “Sceptic Schizo” i “Escape the Void“, da bi ostatak ostao kombinacija albuma “A-Lex“, samo nekoliko srednje-faznih (“Convicted in Life” i “Sepulnation“) i nezaobilaznih hitova, bez kojih ih fanovi nikada ne bi pustili doma.
Zato se jedan od rijetkih konkretnih mosh-pitova dogodio upravo pred kraj prvog dijela u kojem su se zavrtile “Refuse / Resist“, “Territory” i “Arise“. Bis nije bio bombastičan kako smo očekivali (opet nekoliko svježijih), no ziheršaka himna “Roots” za kraj uvijek je dobar potez.
Osim što znamo kako Sepultura u studiju zvuči bez Igora, sada je potvrđeno da mladi Jean Dolabella zna izmlatiti opne i da se dobro nosi s brutalnim ritmovima. Igora bi svi voljeli vidjeti u pozadini stagea, ali pomirimo se da Sepultura ide dalje.
Koncert nije bio loš, nije ni neko veliko oduševljenje. I takav, bio je dovoljan da se još jednom ucrtamo kao važna točkica na koncertnim kartama bendova koji nedvojbeno vrijede puno.
Setl ista:
A-Lex / Moloko
Intro / Filthy Rot
What I Do!
Manifest
Convicted in Life
Intro / We’ve Lost You
Alex II / Treatment
False
Intro / Dead Embryonic Cells
Troops of Doom
Forceful Behaviour
Alex III / The Experiment
Sceptic Schizo / Escape the Void
Mass Hyponosis
Innerself
Sepultantion
Refuse/Resist
Territory
Arise
– bis –
Kayowas Jam
Enough Said
Conform
Roots
foto: Matej Grgić
Fotografije s koncerta objavljene su u našoj foto galeriji.
