U Zagrebu je u subotu, na pomalo neobičnoj lokaciji Doma željezničara nastupio virtuoz blues slide gitare Eric Sardinas. Na svojim turnejama Sardinas redovito posjećuje naše krajeve, a ovaj put se publici predstavio u možda najboljoj formi do sada.
Premda se njegov show još uvijek temelji na fantastičnim gitarističkim trikovima, Sardinasov stil je sazrio, te više nije Eddie Van Halen blues žanra kome se svirka sastoji isključivo od trikova.
Ta promjena jasno je vidljiva i na posljednjem albumu “Eric Sardinas and Big Motor”, Sardinasovom najzaokruženijem projektu dosad. Pjesme s tog albuma činile su osnovu koncerta, poput “This Time” koja je najbliže što se Sardinas približio pop singlu. 
S druge strane, slojevita obrada pjesme Tony Joea Whitea “As The Crow Flies“, odnosno obrada verzije Rorya Gallaghera bila je jedan od klimaksa pred kraj koncerta.
Sardinas je djelovao ozbiljnije i zbog novog imidža s impresivnom bradom u kojoj već ima dosta sjedina. Najbolji trenutci koncerta bili su nadahnute obrade klasika poput “I Can’t Be Satisfied” Muddy Watersa, te instrumentalne improvizacije u kojima bi Sardinas sasuo gitarističku paljbu u kojoj je jednako impresivno djelovala njegova vještina, energija i užitak s kojim svira.
Sjajnu potporu imao je u ostatku benda, basistu Levellu Priceu i bubnjaru Bernieu Persheyu. Njih dvojica su u pojedinim trenutcima proizvodili tako moćan zvuk da je izgledalo nevjerojatno da ga proizvodi samo dvoje ljudi.
Sardinas je pokazao da zna ‘dodati loptu’ kada je ostavio pozornicu Priceu i Persheyu za njihov dugački solo, koji je bio podjednako virtuozan kao i šefova svirka i tijekom kojeg se basist pošteno oznojio.
Tijekom cijelog koncerta publika je bila vrhunski raspoložena te je bilo očito i da bend uživa u svirci (bubnjaru se izraz čistog užitka nije skidao sa lica tijekom cijelog koncerta). Više puta su se zahvaljivali publici za dolazak i podršku koju im svaki put pruže u Hrvatskoj.
Dozivanje na bis bilo je jedno od onih iskrenih dozivanja, kad nitko ne mrda sa svog mjesta, a decibeli dosežu veliki iznos. Na bisu je trio otprašio “Roadhouse Blue” The Doorsa.
Prostor Doma željezničara ima ‘tehničkih’ mana, ali je ipak djelovao šarmantno u svom netaknutom socijalističkom ruhu.
Na kraju krajeva, neka Zagrebu što više prostora na kojima se mogu organizirati ovakvi koncerti. Koncerti na kojima sviraju ljudi poput Erica Sardinasa, u potpunosti posvećeni glazbi koju vole i za koje definitivno vrijedi ono da su ‘nešto što se rijetko viđa’.
Eric Sardinas je bio i ostao primarno izvođač kojeg treba gledati uživo, no sada je u svoj nastup dodao još jednu dozu rafiniranosti, te je sigurno da će nakon ovakvih nastupa broj njegovih poklonika samo rasti.
