Miljenik zagrebačke publike, Eric Sardinas, prije svog je trećeg samostalnog nastupa u Zagrebu izdvojio nekoliko minuta za kratak razgovor o svojim uzorima, prvom susretu s bluesom te budućim planovima, ali i o najdražem piću i broju šešira u njegovom ormaru.
Prije svega, dobrodošao natrag u Hrvatsku. Kako si?
Vrlo dobro, ti? Ok?
Dobro sam, hvala sam na pitanju. Pa počinimo ispočetka, rođen si kao ljevak, točno?
Aha.
Pa kako to da sviraš poput dešnjaka?
Pa u stvari ne znam točno. Nikad nisam uzimao nikakve poduke ili išta tome slično, pa… Iz nekog razloga, mislim da zato jer je takva gitara bila, ‘za dešnjake’. Čovjek bi pomislio da ću je kao ljevak okrenuti, ali iz nekog razloga nisam to učinio, ne znam zbilja, to je bila organska reakcija, naprosto se tako dogodilo.
Pitam jer je i Jimi Hendrix bio lijevak a i svirao je tako.
Naravno, razumijem, tako bih u biti i ja trebao svirati, ali ne činim to. Mislim da je to ovisilo i o mojem pristupu gitari koji je svojevrsni ortodoks jer iako zapravo sviram ovako, smjer je isti, pa na neki način i sviram kao ljevak.
Kada si se prvi put susreo s bluesom, tko je bila osoba ili osobe koje su te uvele u taj svijet?
Uvijek sam bio okružen muzikom i to s dosta nje. Prvenstveno je to bio rhythm ‘n’ blues, zatim soul, Motown i pogotovo Ray Charles. Sve to, ta esencija onoga što sam slušao u početku, kasnije me inspiriralo za kupovanje starih ploča i raspitivanje “A tko je ovaj? A ovaj? A onaj?” i zapravo sam uvijek volio tradicionalni blues i rock ‘n’ roll… A opet, oba ova pravca, i blues i rock, oba su ono što čini r’n’r tradicionalnim. Od Chuck Berryja, Bo Diddleyja, T-Bone Walkera sve do Rory Gallaghera, Jimi Hendrixa, svi su oni napravili nešto sa muzikom, sa bluesom i rockom i ujedinili ih.
Znači smatraš Chuck Berryja i sve navedene glazbenike i najutjecajnijima?
Mislim da je bilotko tko je napravio nešto s muzikom i pokrenuo je na neki način definitivno utjecajan! Jer, za svakog glabenika kojeg znaš tu je još dvadeset, ma tisuću onih za koje nikad nećeš saznati.
Ok, da malo promijenim temu. Posljednji ti je album izašao prije otprilike četiri godine. Kada možemo očekivati nove stvari?
Novi album je gotov, snimljen je i trebao bi izaći za otprilike tri mjeseca.
A live CD/DVD? Postoje li planovi i za to?
Da, u planu je DVD koji bi također trebao izaći uskoro, ne tako brzo kao novi album ali uskoro.
Da li već znaš gdje ćete ga snimati?
Mislim da će to biti kompilacija s različitih nastupa. Nekako smatram da je to bolje, prikladnije, jer zbilja želim da se osjeti sav onaj osjećaj i da gledatelja povede kroz turneju, a ne da bude vezan samo za jedan šou.
Da, mislim da si u pravu. A i ljudi to više vole, pogotovo ako je i njihova zemlja uključena.
Upravo tako… (smijeh)
Mnogi te uspoređuju s Johnny Winterom, pa čak i Jimi Hendrixom. Što kažeš na te usporedbe? Laska li ti to?
Pa… Toliko je nevjerojatnih stvari proizašlo iz muzike, tu su i ljudi koje sam ranije spomenuo i da netko smatra moju svirku usporedivu s tim, to je… to je vrlo lijepo. Zahvalan sam na tome. Ali ako oni to osjećaju iz moje muzike, to je sve iz poštovanja, jer uvijek je samo jedan od takvih ‘velikih’, samo jedan i to se više nikad ne ponovi, tako da…
Biti inspiriran nekim takvim i da se to osjeti i vidi po onome što sam postao u muzici je zbilja lijep osjećaj za mene. Da netko drugi kaže “Hey, ova muzika mi donosi ovo (prima se za srce), zbog nje se osjećam tako i tako“, lijepo je to znati. U tom svijetu ne pokušavam biti ništa drugo osim sebe samoga.
Nedavno ste ti i Billy Branch napravili reklamu za jedno pivo. Možeš li na reći nešto više o tome?
(smijeh) Da, to je bilo za najstariju pivovaru u Chicagu. Imali su kampanju i htjeli napraviti reklamu tematski vezanu za blues i pivo. Chicago je svojevrsni ‘hometown’ buesa, pa su tako htjeli jednog tipa koji bi bio tradicionalni predstavnik i Billy Branch je bio njihov odabir.
A drugi si bio ti.
Da, kao druga karika, mlađi tip, više blues-rock. I zapravo tako je do tog sveg došlo, snimili smo to i bilo je baš zabavno i zgodno, otprilike kao snimanje video spota.
Kad smo kod pive, misliš li da je bluesmanov život zbilja ‘one bourbon, one scotch, one beer’?
(smijeh) Da, definitivno! (smijeh)
Pa reci nam onda, koje je tvoje najdraže pivo?
Moje najdraže pivo? Uf, to je teško pitanje, iskreno da ti kažem, nisam ti ja baš neki pivopija.
A da? Znači whiskey?
(smijeh) Da, to obavezno! (smijeh) Što se tiče pića moj definitivni odabir je Jack Daniel’s, ali kad mi dođe popit ću i pivu. Ima toliko dobrih da ne mogu izdvojiti baš najdražu, ali ne volim da je pretamna.
Moram te pitati još nešto. Imaš vrlo zanimljiv stil odijevanja. Reci, imaš li svog stilista il si to sve ti?
Neee, sve sam to ja. Mislim, imam ljude koji mi rade odjeću, ali…
Koliko šešira posjeduješ?
Previše. (smijeh)
Znači prestao si brojati nakon deset?
Da, upravo tako! (smijeh)
Ok, to bi bilo to. Imaš li možda kakvu poruku za svoje fanove ovdje?
Hvala vam za sve! Zbilja mi je drago što sam ponovo tu i jedva čekam naš ponovni susret.
foto: t.c.
