15 godina nakon posljednjeg koncerta u Domu sportova Psihomodo Pop, jedan od rijetkih domaćih bendova koji je već ušao u treće desetljeće postojanja, za promociju svog novog albuma “Plastic Fantastic” ponovo je odabrao dvoranu na Trešnjevci.
Nažalost, poklopilo se da su se isti dan u Zagrebu održavala još dva zanimljiva koncerta – onaj Esme Redžepove u Tvornici te Superhiksa u KSET-u – a bivši i budući zagrebački gradonačelnik Milan Bandić baš je te večeri odlučio svojim biračima pokloniti besplatan koncert Prljavog kazališta na Trgu, što je zasigurno utjecalo na odaziv publike, pa mi je stoga bilo jako drago kada sam vidjela da je Dom sportova ugodno popunjen, a drago je bilo i Gopcu i društvu koji su se zahvalili prisutnima na dolasku uz napomenu da ‘ovo nije politički skup’ za što su dobili ogroman pljesak.
Koncert je počeo nešto iza 21 h i to pirotehničkim efektima koji su dočarali vatromet, a nakon kiše konfeta na stageu su se pojavili i Psihići u sastavu Gobac, Brada, Šparka, Tigran i Kuzma pojačani skupinom izazovno odjevenih plesačica koje su uspješno zamijenile nekadašnje ‘napalm djevice’. Prva stvar koju su izveli bio je “Linoleum Boy, prvi singl s novog albuma, a zatim je uslijedilo vješto balansiranje između starih i novih pjesama od kojih su najbolje prihvaćeni ipak bili bezvremenski hitovi poput “Frida“, “Ramona“, “Nema nje“, “Kad sam imao šesnaest” i “Ja volim samo sebe“. Gobac je između pjesama odao počast i svojim velikim uzorima, preminulim članovima The Ramonesa, a spomenuo je i ostale svoje ‘učitelje’, Lou Reeda, The Doorse i Iggy Popa.
Negdje pri kraju koncerta dočekali smo i legendarno Gopčevo skidanje, ali ovaj puta nije išao do kraja već je ostao u nekoj smiješnoj jednodijelnoj varijanti potkošulje i boxerica u kojima se i vratio na dva bisa, a sve je završeno plesačicama i pjesmom “Sexy Magazin” i (ponovo) “Fridom” koja se kroz sve ove godine nekako sama po sebi nametnula kao neslužbena himna benda. Spomenimo još i pomoć trojice glazbenika u brass liniji te Gopca juniora koji se neočekivano pridružio tati na “Letećem odredu” i nagovijestio možda još jednog glazbenika u obitelji.
A sudeći po brojnim tinejdžerima u publici, od kojih mnogi vjerojatno nisu bili ni rođeni kada su Psihomodo počeli svirati, mogu zaključiti da nam ovaj bend niti nakon više od 20 godina postojanja nije dosadio.
