Živimo u čudnim vremenima, posebno što se glazbe, ali i kulture općenito tiče. Neke države poput naše stišavaju glazbu, neke poput Češke gase ju u potpunosti, a kad se netko i odluči nešto napraviti, kazni ih se s nenormalnim kaznama. Tužno je to gledati i pratiti…
Iz mnogih razloga sam ignorirao sve moguće live streamove, jer mi je većina izgledala kao neka poluozbiljna zajebancija, a limitirani sjedeći koncerti mi također nisu bili previše napeti. Tako je moja apstinencija od koncerata trajala od Editorsa, znači gotovo punih osam mjeseci… Odluka da ju prekinem je bila i više nego dobra, open air koncert Ognja na njihovom domaćem terenu – Koprivnici, i to na predivnoj lokaciji podno bedema.
Bend je ranije ove godine izdao odlični drugi album “Si kak jen” i jasno je da je korona odlučila da ga Ogenj ne može prezentirati uživo, onako kako je i običaj. Zastoj s koncertima pokušali su riješiti mnogim online stvarima, ali kad se sve konačno malo stabiliziralo, došao je red i na njihov najveći samostalni koncert u Koprivnici gdje su htjeli napraviti spektakl nad spektaklima. U tome su uspjeli!
Kad sam pročitao što sve planiraju, bilo je jasno da moram potegnuti iz Krapine do Koprivnice, konačno se opustiti na koncertu i jednostavno uživati. ‘Gutači vatre’, vatromet, Folklorni ansambl Koprivnica, gudački kvartet Libra… I naravno, sve je to vezano s kajkavskim etno punkerima Ogenj.
S neznatnim zakašnjenjem od desetak minuta u odnosu na najavljenu satnicu u 21:15 (zbog popisivanja ljudi i mjerenja temperatura se ulaz malo odužio), show je konačno krenuo. Otvorili su ga Koprivnički mušketiri i haramije, majstori igranja s vatrom. Koliko sam shvatio, budući da je otkazan ovogodišnji renesansni festival, tako im je lokalna turistička zajednica ‘posudila’ ekipu kako bi i ove godine održali svojevrsni show. I to je pošteno zagrijalo publiku. Ekipa stvarno zna svoj zanat i digli su atmosferu u startu.
Nakon njih Ogenj je stupio na binu i krenuo sa svojim poskočicama. Ako pričamo kako to zvuči, najjednostavnije je reći da su kao podravski Flogging Molly. Razlika je jedino u tome što Flogging Molly koristi Irsku kao motiv, dok Ogenj glazbu sjevernog dijela Hrvatske. Energija i emocije su podjednake, pa uz takvu glazbu teško možeš ostati miran kao kip… Jednostavno, takva glazba te ponese.
Nakon 5-6 pjesama, odnosno, nakon himne “Domaj”, na stage je došao FA Koprivnica da bi zajednički interpretirali najavni hit s drugog albuma “Kaj nebi bilo”. Kako je to bilo predivno čuti uživo… Ta punoća zvuka zbornog pjevanja izuva iz cipela. Zatim je slijedila “Ljubaf na najjakše”, te selidba na drugi stage.
Kao svi veliki bendovi na velikim koncertima, tako je i Ogenj odlučio postaviti drugi stage kojeg su svojim nastupom otvorili FA Koprivnica sa zanimljivim obradama pjesama Ognja. U par minuta mogli smo čuti kako bi refreni tih pjesama zvučali u tradicijskim varijantama, a nakon toga im se pridružio i bend, pa su zajedno odsvirali i otpjevali još nekoliko pjesama. Kad su se folkloraši pokupili, bend je nastavio s laganijim pjesmama.
Nakon nekih 25 minuta ukupnog trajanja, gornji manji stage se smirio, a gudački kvartet nas je svojim nastupom na glavnom stageu pozvao da svoj fokus ponovno okrenemo u tom smjeru. Tu je nastala i manja zbunjenost kada su oni završili, a bend se još nije uspio ‘uštekati’. Bilo kako bilo, nakon manje pauze, bend je i na velikom stageu krenuo s laganijim pjesmama, počevši s “Naj zameriti” koja mi se samo potvrdila kao jedan od najjačih koncertnih momenata, iako se malo ‘izgubila’ u moru laganica koje su se redale tijekom tog dijela nastupa.
Upravo taj dio setliste je možda bio i najčudniji jer je bend ispucao sve lagane pjesme (što na manjem, što na velikom stageu). Dio publike koja ne spada u okorjele fanove benda, to je vjerojatno doživljela kao svojevrsnu monotoniju. Kako god bilo, lagane pjesme ipak imaju osjećajnosti i ljepote, pa se i u njima moglo guštati.
Nekon 45 minuta laganijih pjesama, vratili su se ‘mušketiri i haramije’, ponovno zapalili publiku, a bend je odfrljio na najjače i ponovno krenuo sa svojim punk-folkom. “Šteroga hraniš jakši postaja”, “Od gori se bolje vidi” i “Si kak jen” su rasplesali publiku, a u tom ritmu su nastavili do samog kraja, kao da više nisu htjeli nimalo spustiti u nižu.
Vesela “Zanavek buš moja” je digla čaše u zrak kod muškog dijela publike pjevajući refren svojim boljim polovicama (priznajem, i ja sam se pridružio tom trendu), “Dok sam s tebom” je imala sličan performans, “Lepa Mara” je prokušani stari hit, dok je “Stadionska” prizvala zvukove U2-a i Springsteena u Koprivnicu, a “Deca bez mati” su zatvorila ‘regularni’ dio seta. Namjerno sam stavio pod navodnike regularni dio, jer je bilo jasno da će bend nastaviti dalje, s obzirom da su sami zazivali publiku da ih bodri kako se ponoć sve više približavala.
Bis je bio pomalo birazan, ali opet pun energije. Otvorili su ga s božićnom “Hej haj”, nakon koje je uslijedio totalni raspašoj s “Hote hote”, praćen s velikim vatrometom, pa možemo reći da je u tom trenutku sam nastup došao do klimaksa kakvog su samo poželjeti mogli. Nakon vatrometa na svim frontama, vrijeme je dozvolilo još jednu pjesmu, pa su oni samo nastavili svirati, da bi potom (konačno) došao kraj, par minuta pred ponoć.
Ako smo tražili spektakl, onda smo ga i dobili. Preko 2,5 sata svirke i raznih performansa učinili su tu noć magičnom i neponovljivom. Ipak, nadam se da sam u krivu s ovim neponovljivim, jer ne bih volio da se ponovno dogodi situacija da neki bend svu svoju energiju može potrošiti samo na rijetkom koncertu u svojem gradu. Takvih godina više ne želim…
Što se tiče samog benda, potvrdili su se kao vrsni zabavljači, spremni oduševiti mnoštvo. Jedina zamjerka ide na dio setliste u kojem su zaredali previše laganih pjesama (bilo bi bolje da su u taj dio ubacili pokoju poskočicu da malo razbiju/dignu atmosferu), na božićnu pjesmu, te na dodatnu pjesmu nakon klimaksa nastupa. Ali ok, to govori kritičar iz mene, a ne osoba koja se stvarno odlično zabavila svih 150 minuta nastupa.
I naravno, zaključak je jednostavan, a ekipa je to shvatila u startu. Sam event su nazvali prema spoju naslova oba albuma – “Domaj smo si kak jen” i upravo je to tako i bilo. Iako sam prođirao stotinjak kilometara da prisustvujem ovom koncertu, stvarno sam se osjećao kao doma i kao jedan od njih. Ogenj je uspio u svom naumu i napravio najspektakularniji koncert svoje dosadašnje karijere i hvala im na tome.
