Pokraj svih bendova, i pokraj svih koncerata koji se održavaju u nekoj prihvatljivoj blizini, Tool je većini naše generacije uvijek predstavljao nešto… hm… neuobičajeno. Niti su neke zvijezde s naslovnica teenagerskih časopisa, niti su previše zainteresirani za sve što se oko njih događa, ali koncert uvijek odrade moćno. Ovoga puta, u Europu su došli s prijateljima iz Mastodona, što je i ovoga puta mnogima bio još jedan veliki razlog za sjedanje u bus, kombi ili auto. Nije ni nama puno trebalo i brzo smo rekli “Idemo!“.
Mastodon:
Jedna vedra nedjelja po dolasku u Beč pretvorila se u prohladan sumrak, i osim brzinskog kebaba, sve drugo je bilo zatvoreno i nije preostalo ništa nego krenuti prema dvorani i ubrzo na pozornici ugledati Mastodon.
Dečki prepuni energije jasno su pokazali što su ovdje došli predstaviti pa je set bio sastavljen od pjesama sa zadnjeg albuma “Blood Mountain” i dvije s “Leviathana”. “Capillarian Crest“, “Sleeping Giant” i “Circle Of Cysquatch” zvuče jasno i moćno, ali možda sam čak očekivao i malo glasniji razglas i zainteresiraniju publiku. Nešto kasnije, pjesme “Hearts Alive” i “Iron Tusk” podsjetile su na njihovu prošlost, ali siguran sam da su mnogi očekivali malo više starih radova.
No, simpatični vokal i basist Troy Sanders jednostavno je najavio Tool, čestitao Justinu rođendan i pobjegao s pozornice. Mastodon je trenutno veliki hit, ali ovaj koncert ipak je ostavio dojam samo predgrupe, a ne special guesta, iako sam očekivao, ako ništa drugo, duži set.
E sada… Dolazi nam Tool i ta priča ima puno strana, puno zanimljivosti i nekoliko neugodnosti. Kroz godine taj bend nas uvijek iznenađuje ili ostavlja 5-6 godina bez novog albuma. Svatko tko ih je imalo pratio naučio je da ovdje nikako nije riječ o klasičnoj skupini četvero ljudi koji zajedno s publikom i uzvicima “Let me see your hands!” uživaju i smiju se tijekom koncerta.
Tool:
Odlična i uporna organizacija ekipe iz Menarta (distributer izdanja Toola za Hrvatsku) omogućila nam je sve što je bilo moguće izvući od njihovog nadaleko poznatog škrtog i nabrijanog američkog menađmenta. Prvo što je slijedilo bio je odlazak našeg fotografa u prostor između stagea i publike. Eksplicitno i strogo, rečeno nam je bilo “No flash, and only first song!“. Slikanje je počelo, i za vrijeme prve pjesme “Stinkfist” Maynard je pokretima ruke, moram priznati dosta bezobrazno naredio da se jednog od fotografa ukloni iz tog prostora.
Pogađate, riječ je o sirotom Hrvatu. Panika i 20-minutno polu-policijsko ispitivanje iza pozornice zbunjenom kolegi objasnilo je da njegov fotoaparat ima ‘nepoželjnu malu narančastu lampicu koja pokazuje da je uključen fokus za zoom‘. Eto, shvatite to kako hoćete, ali nakon bezbrižnog slikanja dečkiju iz Mastodona i trojice iz Toola, pokazalo se da Maynard baš i nije imao razumijevanja.
Unatoč uvjeravanjima tih osobnih agenata da to nikako nismo mogli znati, pa i djelomične podrške austrijskih kolega Menarta iz Sony BMG, rezultat svega bile su izbrisane sve slike s naše kartice i činjenica da ovaj izvještaj nismo u mogućnosti potkrijepiti vizualnim dokazima. Šteta. Oprostite…
Bilo kako bilo, početni dio koncerta, pjesme “Forty Six & 2“, “Jambi” i “Schism” protekle su u našoj nevjerici i pokušaju da koncentraciju opet prebacimo na koncert. Odlične projekcije sa uobičajenim Tool elementima razmjenjivale su se iza njih, zanimljiv laserski show na “10000 Days” koji je tjerao ljude da im pogled skrene sa pozornice i super zvuk opet su obilježili njihov nastup.
Adam Jones je opet kroz cijeli koncert napravio možda 3 i pol korak i dva okreta glavom, Maynard se previja i izvodi svoj poznati ples gol do pasa i sa sunčanim naočalama, Justin je slaveći rođendan jedini bio pristupačan, nasmijan i razbacan, a Danny je i dalje veći od svih njih zajedno.
Osobno najbolji dijelovi koncerta bili su mi pjesme “Lateralus” i “Aenema“, a taj pomalo hladni odnos bend-publika Maynard je povremeno prekidao čestitkama Arnoldu Schwarzennegeru na novom mandatu, ispričavanjem što nosi masku jer ‘vi volite svoje cigarete, ja volim svoje grlo‘ i mijenjanjem teksta na zadnjoj pjesmi u “Today is Justin’s birthday, happy birthday!“.
Na kraju se njima opet, po tko zna koji put, ne smije ništa zamjeriti na koncertu, jer to oni rade onako kako samo oni znaju i mogu. Želje za svačijom set listom nikada neće ispuniti, ali kombinacija dugih i razvučenih uvoda s onom njihovom žestinom i dalje Toolu daje onu njihovu specifičnost.
“See you next summer” bile su jedne od zadnjih riječi, a mi smo se zaputili prema Zagrebu uz smijeh nad proživljenim i sprdanjem s činjenicom da smo ‘jedni od rijetkih koji su ušli u konflikt s nedodirljivim Maynardom’.
Set-lista:
Stinkfist
Forty Six & 2
Jambi
Schism
Lost Keys
Rosetta Stoned
Swamp Song
Wings For Marie
10,000 Days
Lateralus
Vicarious
Aenema
foto Mastodon: Borna Ćubela
