Vjerujem da je Močvara koncertom u srijedu pokazala da je pripremila odličan program za novu postljetnu sezonu. U prilično popunjenom klubu dočekali su nas Amerikanci indijanskog podrijetla zvani Blackfire. No, u ovom slučaju nas nisu dočekali tipični indijanski ritmovi na kakve smo navikli šećući ulicama, već su se odlučili na nešto radikalniju varijantu – politički angažirani punk-rock.
Na početku večeri su nas dočekali nešto ne pretjerano razigrani Bez Panike. Ove Čakovčane smo imali priliku vidjeti u nekoliko navrata u ovim krajevima, a zadnji veći nastup su imali na ovogodišnjem Martinska festivalu u Šibeniku. Ne mogu iskazati neko pretjerano oduševljenje ovim bendom. Svojim nastupom odavali su dojam da nisu previše zainteresirani da tada još malobrojnu publiku dignu na noge.
Također im nije pomogao ni prilično monoton repertoar koji se sastojao od jednostavnih i presličnih pop punk stvari. U svakom slučaju, vjerujem da su se dečki i cura (ne bi vjerovali, ali sva tri benda te večeri su imali po jednu članicu. Aplauz punk curama, prerijetko ih vidimo u ovim prostorima) mogli malo više potruditi ovaj put.
Nakon njih, na red su došli već gotovo svima poznati The Babies. Vjerujem da ih ne trebam posebno predstavljati, budući da su gotovo svima poznati po svojim energičnim nastupima i odličnim garage-punk zvukom. U Močvari su promovirali svoj novi album “Not Coming Home” i pokazali se u pravom svijetlu s novom basisticom kao pojačanjem. Nakon odlično prihvaćenog prvijenca kojeg su izdali za Dancing Bear, sumnjam da će im ovaj proći nešto manje zapaženo, iako se ovoga puta ne radi o velikoj diskografskoj kući.
No, The Babies imaju izvanredne ideje i znaju ih realizirati, što smo mogli vidjeti i na koncertu. Količina energije je uvijek zavidna, a publika uvijek na kraju oduševljena. Glavna osoba kojoj treba na tomu zahvaliti jest Goran Lautar, gitarist i vokal Bebača koji svojim pokretima izaziva samo još više plesa, te katkad i smijeha.
Glavne zvijezde večeri su otvorili koncert akustičnom stvari pjevajući uz pratnju indijanskog bubnja. Nakon toga su ugrabili svoje instrumente i zaista iznenadili svojim nastupom. Uglavnom, radi se o bendu koji sačinjavaju dva brata i sestra iz Navajo plemena. Njihova glazba je izvrstan punk-rock zvuk u koji su uklopili i tradicionalne elemente. Svojom muzikom se dotiču pitanja ljudskih prava i rasne ravnopravnosti, te brojnim drugim oblicima nasilja i kršenja osnovnih ljudskih potreba i prava.
Između pjesama pjevač često voli iznijeti problematiku koju obrađuje, tako da publika shvati i samu poruku nastupa. Prije koncerta, Zagrepčani su imali priliku i odlušati njihovo predavanje u Mami, budući da Blackfire često održavaju i radionice u gradovima u kojim nastupaju.
Publika se u Močvari zaintrigirala njihovim nastupom i bila dupkom popunjena. No, kako ipak postoji neka granica kada treba završiti s propovjedanjem i fokusirati se na samu glazbu. Iako shvaćam da je upravo pozitivna angažiranost ono što drži ovaj bend, nakon nekog vremena zaista postaje previše naporno. To se vidjelo i prema sve većem smanjivanju broja unutar kluba što se bliže koncert primicao kraju. Očigledno nitko nije bio pripremljen za toliko priče. No, osim same govorancije, njihova muzika je podigla ljude na noge. Vjerujem da je muškom dijelu publike najinteresantnija bila fantastična basistica Blackfirea. Fascinantna žena, nema sumnje.
Dakle, da sumiramo: koliko god drugačiji Blackfire bili i bez obzira na to što su oni bili zvijezde večeri, vjerujem da je svijetla točka ovog koncerta bili The Babies koji zaista zasluženo odlaze na europsku turneju. Kako god da bilo, Močvara nam u budućnosti priprema još noviteta koji će nas zasigurno također ostaviti neravnodušnima.
