Bliži se kraj Multikulturalne zagrebačke sezone, posljednji zagrebački koncert u sklopu Croatia Osiguranje World Music Ciklusa održan je ove nedjelje u Lisinskom. Veliki afrički glazbenik održao je uz podršku svojeg deseteročlanog benda koncert pred solidno popunjenom dvoranom. Preostaje još jedino Ibrahim Ferrer u Splitu, ali to je priča koja tek slijedi. Vratimo se onoj afričkoj priči Mory Kantea.
Spomenuta solidno popunjena dvorana odnosi se na nekih oko tri četvrtine dvorane koliko je posjetitelja odlučilo doći čuti Mory Kantea. U najavama koncerta iskorišten je najjači adut, ali i jedino što je istaknuto za njega, a to je veliki i najpoznatiji hit “Yeke Yeke”. Izgleda da to ipak nije bilo dovoljno kako bi se privuklo dovoljno posjetitelja koji bi popunili dvoranu, a detaljnije upoznavanje s Mory Kanteom kroz promotivne sadržaje je izostalo.
Početak koncerta, prvenstveno zbog prilično sterilnog ugođaja koji pruža Velika dvorana u Lisinskom, odavao je atmosferu jedne velike slušaonice. Mory Kante skupa s bendom izašao je na stage, svi su uredno sjeli i počeli svirati. Tako je to u poprilično mirnoj atmosferi trajalo pjesmu, pa još jednu, pa još jednu… Situacija je postajala pomalo bizarna, od afričke glazbe očekuje se živost, jaki ritmovi i ples kao u transu, a dešava se situacija u kojoj svi sjede i slušaju, bend djeluje pomalo odsutno i izolirano, a i nekolicinu posjetitelja koji se dižu i žele zaplesati hostese mole da sjednu. Osjećaj kao da se nalazite u pogrešnom filmu.
U jednom trenutku, nakon valjda četiri ili pet stvari, to je shvatio i Mory Kante i zaključio da to više tako ne ide. To nije Afrika i to nije ono po što publika dolazi kad dolazi na koncert afričke glazbe. Stoga je uzeo mikrofon i na vrlo lošem engleskom (inače je cijeli koncert, koliko je komunicirao s publikom to činio na francuskom kojeg nažalost gotovo nitko nije razumio) počeo pozivati publiku uzvicima ‘Get up! Get up!’ i mašući rukama svima da se ustanu. Kako su ljudi počeli ustajati, tako su se dešavale i promjene na stageu – jedan od perkusionista se pojavio s bubnjem oko vrata i počeo se motati po stageu. Mory je došao do njega i započeli su zajednički show! Show koji je podignuo atmosferu na razinu kakva je trebala biti otpočetka.
Zajedničkim snagama predstavili su sve sposobnosti dotičnog perkusionista kad je Mory pjevao kratke dionice, a perkusionist ih je za njim ritmički, ali i melodijski, koliko mu je to instrument dopuštao, ponavljao. Tako su se njih dva igrali a u sve su uključili i ostatak benda koji je počeo svirati na što je u dvorani počeo opći ples i pljeskanje u ritmu glazbe. U međuvremenu su Mory i spomenuti perkusionist obilazili ostale izvođače i od svakog kroz zabavu izvukli nekoliko zabavnih detalja – plesa, skakanja, valjanja po stageu i slično. Nastavila se tako živa atmosfera kroz sljedećih nekoliko pjesama, čak su i dvije (back) vokalistice iz publike na stage izvukle jednog posjetitelja uživljenog u ples i s njime zaplesale nekoliko trenutaka na stageu.
Uz nekoliko izrazito ritmičnih stvari u dvorani je konačno raspoloženje bilo na razini i svi su se gibali u ritmovima Afrike. “Afrika zarobljena u sterilnom okruženju koncertne dvorane” s početka koncerta oslobodila se i pokazala svoje čari. Slobodno se može izreći dojam kako je potpuni promašaj Afriku, prirodu i slobodu koju ona predstavlja, zatvoriti u dvoranu, sputati je okovima zapadne civilizacije i ne dozvoliti joj da se razvije u svom punom sjaju. Jest da je Lisinski mjesto s vrhunskim akustičkim uvjetima, ali Mory Kante bi puno bolje legao u nekom otvorenom prostoru, prostoru pod vedrim nebom, prostoru kakvog Zagreb vjerojatno ne posjeduje, poput pulske Arene ili solinske Gradine (Ethnoambient festival).
Tako, ipak osuđeni na dvoranu, glazbenici su nakon showa koji su savršeno uspješno priredili, ponovno se smirili i odsvirali još par stvari sjedeći što je malo primirilo i publiku, ali ipak se osjećala živost koju su uspjeli izazvati, te se nakon možda sat i petnaest minuta svirke pokupili. Naravno, za bis su ostavili ono čime su i najavljeni – “Yeke Yeke”. “Extended verzija” imala je dugačak uvod i odsvirana uživo zvuči zaista odlično. Ipak, nije najsvjetliji dio koncerta, imali su oni jačih aduta u rukavu koje smo čuli za vrijeme koncerta. Nakon toga, cvijeće za Moryja i kraj… Kraj koji je još malo potrajao uz ponovni poziv publici na ritam dlanovima, te Moryjevo pjevanje u “plemenskom stilu” uz pratnju samo perkusionista. Da je barem sve skupa trajalo još malo duže, nekako je prebrzo završilo.
