Ovogodišnji, sedmi po redu, Oluja festival ugostio je metal bendove iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Slovenije. U dva dana na stageu se izmjenilo 13 bendova koji su ponudili ono najbolje što ovdašnja metal scena trenutno može dati. Iako Močvara nije bila popunjena kao pri nastupima stranih metal bendova (vjerojatno je cijena od 50 kuna za jedan, odnosno 70 kuna za dva dana ipak bila malo previsoka za hrvatske metalce), atmosfera je bila odlična od samog početka do kraja, te je festival ostavio mnogo bolji dojam od prošlotjednog Metal Challengea.
Festival su otvorili zagrebački blackeri Melkor koji su djelovali poprilično uplašeno, ali uzevši u obzir da im je to bio prvi veći nastup može se reći da su bili skroz ok. Nedugo nakon njih na stage su došli Unholy Inquisition i odličnom kombinacijom blacka i tehničkog deatha dobro zagrijali i pripremili publiku za najupečatljiviji nastup prvog dana – splitski bend Koziak. Njihov nastup je bio totalna zajebancija, od imidža do kominikacije s publikom što je izazvalo podijeljenja mišljenja.
Iako ne volim pretjeranu takvu vrstu muzike stvarno su me ugodno iznenadili Chang FFOS koji su svojim hipnotizirajučim noise nastupom ponudili nešto sasvim drugačije od ostalog. Nakon njih slijede zadarski sastav Evil Never Dies i Tuzlani Toxicdeath koji su iako uz nešto sitno tehničkih i zvučnih problema odsvirali odlično. Prvu večer su zatvorili zagrebački death metalci Usud čiji nastup je svaki puta sve bolji i bolji.
Drugi dan nažalost nisam mogao stići na početak pa sam propustio prva dva benda – Igut i Agonize. Pitavši ljude po Močvari uglavnom sam dobio odgovore da su oba benda bila odlična iako su Igutov nastup podosta skratili. Prvi bend koji sam uhvatio bili su osječki bend War-Head s poprilično energičnim nastupom koji je izazvao podosta banganja i poganja u prvim redovima. Takva atmosfera nastavila se skoro do samoga kraja. Temperatura je dodatno porasla kad su se na stageu pojavili Forlorn Legacy koji su iako uz malo mikrofonije na početku odlično odradili svoj nastup i potvrdili titulu jednog od najboljih hrvatskih metal bendova. Novi vokal se potpuno uklopio i savršeno otpjevao i odvrištao do kraja.
Zvijezde druge večeri bili su Slovenci Dusk Delight. Nakon poprilično dugog čekanja zbog preuređenja stagea posebno za njih zastori su se razmakli i mogli smo početi uživati u najprofesionalnijem bendu na ovom festivalu. Zvuk im je bio odličan (makar možda malo preglasan) i svirka je bila besprijekorna. Na kraju su možda malo zeznuli stvar odsviravši dugački “Iron Maiden Medley” koji je bio jeftin trik za napaliti publiku, no sve u svemu dečkima svaka čast!
Najlošiji potez festivala je bio ostavljanje riječkih blackera Gorthaur’s Wrath za kraj. Nakon skoro sat vremena stanke, u kojoj se Močvara prilično ispraznila, Gorthaursi su ipak odradili svoj nastup pred dosta publike. No većina ljudi, kao i ja, bila je poprilično iscrpljena pa iako njihov nastup nije bio loš nije baš pokazala veliko zanimanje.
Iako su prijašnje Oluje znale okupiti i više ljudi, mislim da je ovogodišnja okupila dosad najbolji set bendova. Onima koji nisu došli stvarno može biti žao jer su propustili jedan vrhunski metal događaj.
Foto: m.j.
