Rock u Hrvata je na jako niskim granama, svi se radije predaju ‘užicima’ narodnjaka i takozvanih zabavnjaka. Najbolje se to očituje u diskografskom pogledu jer ove godine gotovo da i nije bilo nekog bombastičnog rock albuma, tek nekoliko prosječnih, koje se ne bi ni spominjalo da imamo širu estradu tog žanra.
My Buddy Moose je djelomice iznimka i iznenađenje jer su izdali odličan album, Vatra i Ramirez tek solidne albume, Overflow se vraća, dok je Bare pomalo razočarao… Mlade snage jednostavno nemaju priliku probiti se do širih masa jer nisu profitabilni izdavačkim kućama, pa zato moraju mukotrpno raditi (koncerti) da bi eventualno dobili neku šansu.
U Hrvatskom zagorju je još i gore, i to iz razloga što se nema gdje svirati. Ima svega par lokacija što je premalo, a takozvane rockerijade su rijetke. Ove godine su svega tri veća koncerta održana u ovome kraju, Hladno pivo u Krapini za festival, Psihomodo pop u Pregradi za vrijeme ‘Berbe grojzdja’ te Let3 u zabočkom disco-clubu Tropic. Kao što možete uočiti, sve su to prekaljeni izvođači koji su oduševili razigranu publiku željnu dobrog rocka. Na žalost, ovo je mnogo premalo…
Pošto je kraj godine, htio sam malo zaokružiti sveukupnu priču, a sada da se vratimo na temu. Tropic je najbolji disco-club u Zagorju što uvelike može zahvaliti odličnoj lokaciji. S vremena na vrijeme, u njemu se održavaju i koncerti, od različitih pop zvijezda do jučerašnjeg Leta3.
Bilo je oko ponoći, i sve je još bilo pusto. U prvi tren sam pomislio da će biti malo ljudi. Malo pomalo, počela se skupljati ekipa, većinom mladi ljudi od dvatesetak godina.
Let3 je oko pola 2 izletio na stage i odmah započeo s instrumentalnom verzijom “Kurcem u čelo” paradirajući velikim voćem. Slijedilo je nekoliko pjesama s njihova dva posljednja albuma – “Jedina” i “Bombardiranje Srbije i Čačka” među koje se uklopio “7 kontinentio“. Između ostalih, tu su bile “999“, “Riječke pičke” s uvodnim govorom Prlje o samoj pjesmi i značenju nje, već pomalo legendarni “Profesor Jakov” s vrlo raspjevanim krajem, emocionalna “Dijete u vremenu”, nabrijane zajebancije “Mala soba” i “Alam Iđazi“…
Nakon toga je Mrle uzeo show i mikrofon u svoje ruke pa je nagovorio da curice mijauču, a dečki laju, otpjevao “Ciklamu” te otplesao ‘Modni ples’ u kojem je imao javno presvlačenje iz početnog floroscentnog ronilačkog odijela u neki šosić koji je podjećao na neandertalsku modu. I ostatak benda se presvukao, ali to ipak nisu učinili kao Mrle, nego su se povukli iza pozornice.
Nastavak je donio nekoliko medleya u kojima su spojili nekoliko pjesama, a poslije njih i narodne “Sokol” i “Ero s onoga svijeta“. Uslijedila je i “Drama” koja je s vremenom postala vrhunac gotovo svakog koncerta Leta3 jer inteligentnim riječima i zaraznim ritmom potpuno trgne publiku da ‘izbaci sve iz sebe’. Završilo je ponovno s “Kurcem u čelo” u koju je uklopljen i “Pnnk”.
Nakon ne baš uvjerljivog nagovaranja publike na bis, Let3 se vratio što je bilo i vrlo logično jer još nisu otpjevali sve svoje hitove. Tako su slijedili “Ženu varam“, te nešto starije “Droga” s riječima Prlje da ovu pjesmu svi vole, a malo je glupava, “Vjeran pas” i “Izgubljeni” moj osobni favorit jer je idealna za live izvedbu, a tijekom nje su već standardno dizali kartone s brojevima. Tada su se ponovno pokupili s pozornice.
Publika je tada shvatila da treba ozbiljnije pozvati bend, pa su uzvratili na početnu šalu o Rijeci te ih prizivali s ‘Riječke pičke’. Nasmijani Letovci su se vratili i odsvirali nezaobilazne “Tazi tazi” i “Naftu“.
Gotovo dva sata glazbe Leta3 pobudilo je nadu da rock u Zagorju nije mrtav, samo da je malo grogiran, te da ga treba probuditi. Odlična svirka, koja ipak nije bila na razini Fiju briju ili koncerta MTV Adrije, namamila je smješke na lica ljudi, koji su mogli sretni i zadovoljni poći kućama, ili kuda ih noge nose.
Nadam se da će sljedeće godine biti više rock događaja u Hrvatskom zagorju s kojih ću vas moći izvještavati jer rock u Zagorju ima poklonika koji često moraju potegnuti do metropole za dobar rock doživljaj jer su oni ovdje, nažalost veoma rijetki.
