Kontradikshn kod nas ispada kao jedan od najvećih skrivenih dragulja slovenske glazbe, iako to tako ne bi trebalo biti. Dečki su iz Brežica (koje su nadomak Zagreba), sviraju odličnu muziku, a nastupi su im vrući i frenetični što sam se konačno uspio i sam uvjeriti nakon godina i godina lovljenja ih po Sloveniji.
Da, Slovenija je ta neka ‘daleka’ mitska država u kojoj skoro ‘svako selo’ ima lijep i uređen klub (najčešće unutar ‘mladinskih centara’) u kojem se (više manje) redovito održava program. Naravno, imaju ga i Brežice koji mi se čini i na najvišem levelu od tih manjih naselja koje sad dosad posjetio. Prostor je prostran i velik, vjerujem da stane nekih 700-800 ljudi da bi bio dupkom puni, dok je sam stage ogroman. Ukratko, koliko mi je poznato, van velikih centralističkih gradova u Hrvatskoj, tako nešto će jedino imati Zabok s klubom Regenerator.
Bend je nastao 2010., da bi prve značajnije nastupe imali na Demofestu u Banja Luci par godina kasnije. 2016. je uslijedio vrlo dobar album prvijenac “Reframing”, da bi ih korona ponovno natjerala u studio što je rezultiralo odličnim “Ahead of Ourselves” koji mi je bio jedan od najboljih albuma u protekloj godini.
Posebno zbog tog posljednjeg albuma se moja želja intenzivirala u potrazi za njihovim koncertom, da konačno čujem uživo kako zvuči taj electro-synth-punk-industrial uživo, bilo je jasno da su Brežice najbolja opcija, a kad su mi na kućnu adresu stigle i same karte, bilo bi poprilično ne fer otići tamo, zar ne?
I što sam doživio?
Ispred samog mladinskog centra nije bilo slobodnog mjesta za parking što je nagovještavalo da će biti prava domaćinska atmosfera, kad sam ušao unutra krenulo je oduševljenje samim prostorom i njegovim konceptom, a onda je krenuo i sam koncert… Koncert? Rekao bih pravi spektakl…
Dugo me kopkalo kako tu nabrijanost mogu držati uživo. Naravno, trik je da dio tog je nasnimano, a potom oni uživo nadograđuju dodatnim slojevima synthova, gitara i posebno bih istaknuo bubnjeva. Bubnjar je jučer zaradio ‘dodatak na plaću’ jer se ubijao držeći toliko frenetični ritam, a to je radio sa smiješkom toliko uspješno da bi ga (vjerujem) svaki bend htio imati.
Koncert je trajao nešto preko 80-ak minuta, lijepo je krenuo u ‘normalno’ vrijeme (nešto poslije 21 sat), te nije bilo predgrupe što je samo još više olakšalo dolazak i odlazak (na spavanje). Njih trojica su povremeno imali goste, tu je bila Adrijana Jelen, mladi lokalni reper Yung Voodoo, te Tomi Gregel u nekoliko navrata. Taman dovoljno da dodatno začine koncert, baš kako su začinili i album(e).
Svirku su započeli s nekoliko skladbi s prvog albuma, pa potom krenuli na toliko iščekivanu promociju drugog albuma i tako naizmjence do kraja nastupa. Od početka su dignuli ljestvicu vrlo visoko, nabrijanom svirkom, te tu energiju su uspjeli održati sve do samog kraja, bez ikakvog posustajanja.
Negdje pod kraj prve polovice koncerata, krenula su gostovanja u nizu, pa im se tako prva pridružila Adrijana u skladbi “Berlin”, a onda i nastavila s perfektnom izvedbom pjesme “Ne-Bo”. Kakav je to biser od pjesme… “On Demand” je obogatio Tomi na basu, dok je Yung Voodoo naravno otpjevao (kao i na albumu) “No Man’s Land”. Potom su slijedile još mnoge uspješnice benda, da bi se među njima sakrila i jedna nova stvar “Vesolje” koja je baš takva kakvo joj je i ime.
Jedno od najvećih iznenađenja smo dobili početkom bisa kad im se opet pridružio Tomi na basu. Tad su se dečki ostavili synthova i matrica u potpunosti, te otprašili nabrijano rockerski. Prva asocijacija mi je pala da bi tako danas zvučali Motörhead da su se sad osnovali, a ne pred 50-ak godina… Do kraja su uslijedile još dvije pjesme koja su održale taj nivo frenetičnog nastupa.
I što na kraju reći?
Kako i kod nas, tako i Slovenija proživljava renesansu s nizom vrlo interesantnih i intrigantnih bendova, samo nekako imam dojam da oni imaju više mjesta za svirku od naših. Svi ti klubovi uzduž i poprijeko Slovenije su odličan temelj za treniranje svirki, pa tako mnogi od njih i zvuče profesionalno i bez greške jednom kad ih uspijem uloviti.
Što se tiče samog Kontradikshna, tu nemam što više pretjerano reći. Oni su jedan od najboljih slovenskih bendova, vrlo karakterističnog zvuka kojeg vrhunski prezentiraju uživo. To su vjerojatno i prije dokazivali, pa me nimalo ne čudi što se okupilo toliko ljudi i prijatelja na njihovoj domaćoj svirci. Oni su nam uzvratili odličnim, slobodno ću se i izraziti perfektnim koncertom nakon kojeg će mi još danima zujati u ušima… Ali tako to i mora biti, tako znam da sam bio na jednom vrhunskom partyju!
