Heavy metal bend Jelusick, predvođen Dinom Jelusićem, na krilima uspješnog debitantskog albuma „Follow the Blind Man“, sinoć su napunili Tvornicu kulture, a onda ju i osvojili nastupom dužim od dva sata, ambiciozno osmišljenim cjelovečernjim programom gdje su promovirali album, dovodili goste, ali i sjajno osmislili set listu na kojima su se našli i bivši mu bend Animal Drive i nekoliko covera koji sjajno pašu publici.
Jelusića je teško nazvati nadom jer ga znamo već 20ak godina, ali on jest jedan od najjačih hrvatskih muzički dragulja u svijetu koji iza sebe već ima fantastičnu karijeru, no i dalje je potentniji od toga na kojoj je razini i to je užitak gledati jer sve je bolji, kao i oni koji se uključe u njegov bend što ga čini i atraktivnim kolegom. Sve skupa je vođeno friends&family društvom i to priči daje posebnu draž.
Uzmimo u obzir da pričamo o metalu, dakle maloj niši (iako kod nas dosta jakoj) te da Dino pjeva na engleskom, što sve skupa umanjuje bazu fanova kod nas, no njegov faktor x i predanost karijeri osiguravaju atraktivnost koncerta.
To kreće od samog početka. Najavljen za 21h, Tvornica se već više manje popunila, a dočekao nas je zastor koji je sakrio stage čime se pojačala anticipacija. Nekih 20ak minuta nakon, žestoko je krenuo cjelovečernji metal program kojeg čine debitantski Jelusick album “Follow the Blind Man” (koji se našao na 2. mjestu na muzika.hr listi najboljih albuma 2023.), a kojem se kako bi se produžila večer dodaju pjesme bivšeg mu benda Animal Drive kao i coveri “The Look” od Roxette i “Burn” Deep Purplea, da bi sve skupa imalo okus Whitesnake i Pantera mashupa, uz izvrstan vokal Jelusića i jako puno začina kao što je dovođenje brass sekcije, pjevanja s maskom, penjanja po konstrukciji i solo dionica svih članova benda, odnosno gitarističke zvijezde u nastajanju Ivana Kellera, Luke Brodarića na basu te Marija Lepoglavca na bubnjevima. Uz jako puno detalja, vizualizacije, “ja se presvlačim kao Beyonce” Dine, atraktivnih (iako i stereotipnih) rola članova benda na stageu, ovo je show za ljude i koji ne briju na metal, i to je njihov najveći potencijal. Od nedostatka možemo istaknuti kako fale hitovi, iako publika dobro zna repertoar i pjeva na jače stvari, mišljenja sam da neke pjesme trebaju još sazreti, a sljedeći materijali bi mogli pojačati cijelu ovu igru.
Sam Dino predstavio se kao “overachiever” – izrazito radišna persona koja uvjerljivo vodi pozornicu, pjeva, svira klavijature, a od samog starta do kraja u komunikaciji je s publikom i drži energiju na nivou. I sam je izjavio kako su od pet ujutro u Tvornici na pripremama, a to se i vidjelo. Rad i predanost se uvijek prepoznaje, a toga, na sreću u ovoj priči, ima na pretek. Ovdje se ambicija susreće s potencijalom.
U fotogaleriji nastavku pogledaj atmosferu.
