Treća rasprodana večer u Tvornici u tjedan dana, Matija Cvek & The Funkensteins poznati su po odličnoj atmosferi i svirkama, i večer je imala ogroman potencijal pozitive. Pred klubom lagana euforija, redovi za ulazak su poduži, traži se a poneki i nude kartu više za rasprodani koncert, valjda su se i dogovorili. Prilazeći klubu sjetio sam se i besmrtne Ekremove “Kroz ulice žena bataljona”.
Svirka je krenula bombastično, s usudio bi se reći jednim od jačih im aduta, s odličnom funky “Na pola puta” (pozdrav Stardustu?), i vidno nestrpljiva publika odmah je živnula do daske. Sa “Super ste! Da se ne osjećate kao treći, ali mi smo ovdje treći put” Matija se prvi put obratio publici i pripremio nas za čežnjom i očajem obojenu “Ne moram ni ja” u življoj plesnijoj izvedbi, koja je samo produljila plesnjak i euforiju. “Je l’ netko poslušao taj novi album?” retorički je Matija ispalio u publiku, odgovor je nepotreban i više nego jasan, i nastavili smo uz mirniju “Na jastuku”.
“Plaža” je krenula s beatbox uvodom i opet rasplesala publiku, a romantična i mazna “Golo tijelo” poslužila je kao pravi stiskavac za prisutne parove i savršeni uvod za “Nasloni se”. Neodoljivo “Dvornikovska” “Praviš me ludim” i sljedeća “Probudi se” s dojmljivim falset ekshibicijama opet su nas rasplesale i uvele u mirniji, ovaj put akustičniji dio svirke. Na pozornici se pridružio prvi gost večeri, producent Ivan Pešut i obogatio izvedbe ionako odličnih “Znat će kralj”, “Vile se ovdje igraju ” i “Potraži me u jeseni”.
Stalni ples, zajedničko pjevanje refrena a često i cijelih pjesama, ozarena i nasmijana ženska lica pretežno ženske publike bili su jasna slika izrazito zabavne i razdragane večeri. Uz odlično raspoložen i usviran sastav i stalne zanimljive goste ovaj živopisan i nepredvidiv nastup otrcani izraz “trebalo je biti tu i to doživjeti… To se ne može opisati riječima” doveo je na potpuno novi nivo.
Za obrade “If I Ain’t Got You” i “Još i danas zamiriše trešnja” na pozornici se pridružio Sergej Božić, od kojih je prvu izveo u duetu s Matijom, a potonju samostalno uz pratnju. Navodno ga je i mentorica Vanna sinoć bodrila iz publike. Nepotrebno je išta dodatno reći o “Drami” i par sljedećih pjesama koje su opet izazvale opći plesnjak i euforiju. Uslijedili su gosti gospel zbor The Messengers na “Hvala” koju su zaveli u gospel veo, i samostalno uz pratnju izveli “Stand Up”. Ostali su i kao dio općeg iznenađenja na “Man In The Mirror” kralja popa, na kojoj im se uz Cveka pridružio i Dino Jelusić na sveukupno, malo je reći, opće oduševljenje cjelokupnog i posebno ženskog dijela publike, a usput rečeno izvedba je bila gotovo besprijekorna.
Dino je nakon toga izveo svoju “The Great Divide”, iza koje je, vjerujem zasluženo, The Funkensteinse počastio epitetom jednih od najboljih sastava s kojima je uživo svirao, pa neka se i to zna.
Treba li uopće komentirati kako su prošle “Ptice”, “Pola sunca” Marije Šerifović, “Trebaš li me” i “Visine”? Novi val opće euforije, suza, grljenja i pjevanje cijele dvorane u glas.Večer je završena uz još dvije s aktualnog albuma “Kraj Save” i “Zalazak” osjećajno u mirnijem tonu.
Uz završne pozdrave publici, druženje i fotografiranje s obožavateljima od strane cijelog sastava po tko zna koji put nekima su završili ovu lijepu večer, a nekima ju vjerojatno i oduljili do dugo u noć. Još jednom su Cvek i ekipa pokazali svoju glazbenu veličinu, i uspjeli su i ovu treću večer u Tvornici učiniti apsolutno posebnom. Ukratko i objektivno, savršena glazbena večer, jedan mali veliki praznik glazbe, nema se tu što drugo reći.
Set lista:
Na pola puta
Ne moram ni ja
Volim
D pjesma
Plaža
Golo tijelo
Nasloni se
Praviš me ludim
Probudi se
Blizu (69)
Znat će kralj
Vile se ovdje igraju
Potraži me u jeseni
If I Ain’t Got You
Još i danas zamiriše trešnja
Drama
Džejms Bond
Generacija
Ja bi preživio
Hvala
Stand Up
Man In The Mirror
The Great Divide
Ptice
Pola sunca
Trebaš li me
Visine
Kraj Save
Zalazak
