Sinoć sam se osjećala kao žena dijete – ozbiljna, s nešto manje entuzijazma nego na prethodnim Urbanovim koncertima. Možda zbog zasićenja ili jednostavno previše tulumarenja, cupkala sam uz šank u, meni posebno dragom Boogaloou, pomalo nervozna jer koncerti Urbana & 4 uvijek počinju kasnije od predviđenog, a ja užasno mrzim kašnjenje!
No, nešto sitno minuta iza 23 sata, s prvim taktovima poželjela sam se zatrčati u masu i u deliriju urlati zajedno s bendom, ali nisam, iako je osjećaj još uvijek tu.
Cijeli dan pjevušim meni najdraže “Ruke“, a pomisao na koncert mami mi osmijeh na lice. I to je moj najvažniji, naravno, ne i jedini kriterij kvalitete, jer kada neki vizualno-glazbeni događaj u meni probudi topao osjećaj ushićenja i sreće, onda se neke frustrirajuće okolnosti, tehničke nepravilnosti i slično puno lakše zanemare.
Vozeći se prema sinoćnjem odredištu nabasala sam na razgovor s Urbanom u eteru Radija 101 pa sam i prije koncerta znala što mogu očekivati. Nakon dva nastupa u Rijeci, jednom, na kojemu su odsvirane ne tako često svirane stvari i drugom, za publiku koja na koncerte dolazi zbog ‘hitova’, u Zagrebu smo bili počašćeni odličnim presjekom prije navedenih varijanti. U razgovoru se Urban pomalo žali kako u posljednje vrijeme svaštari i muči se s pitanjem da li mu je uopće dozvoljeno baviti se svime za što ima kreativan interes.
I moram priznati da se to osjetilo i na samome koncertu te među članovima benda – vrlo jasno se vide promjene, a to bi na kraju trebalo rezultirati i nekim novim materijalom. Pojavili su se novi projekti, ovdje konkretno mislim na Sašu Markovskog i njegovu Sintezu (iako će i sam Urban u bližoj budućnosti raditi neku vrst opere za HNK u Rijeci).
Njihov nastup, kao predgrupe, svakako pridodaje pluseve cjelokupnom dojmu jer osim članova iz Četvorke uplela se tu jedna violinistica, jedna pijanist i ponešto elektronike. Ekipa se ovaj put i dodatno potrudila oko scene pa su svi oni, koji su uspjeli ugrabiti ulaznicu za koncert uživali u jednako ugodnom vizualnom doživljaju – možda su i zlato, ruže te dodatna rasvjeta rezultat Urbanovog svaštarenja?!
No, bilo kako bilo, bend je drugi puta zaredom rasprodao koncert u Boogaloou i pritom cijela stvar nije niti malo izgubila na kvaliteti. Izuzetno fluidan dvosatni koncert nikoga nije ostavio ravnodušnim jer zbog malo boljeg redoslijeda pjesama na kraju nam se nije činilo da je sve što smo čuli “Retro”.
Za kraj, spelujem ispriku svima onima koji ovaj izvještaj smatraju previše subjektivnim, ali kako je Urban u jednom davnom interviewu rekao da je ok što neki misle da on piše osnovnoškolsku poeziju jer ju on niti ne smatra genijalnom, nego jednostavno ponekad osjeti da ima nešto za reći, napiše nekoliko pjesama i izda album; tako sam i ja imala potrebu ne napisati suhoparan novinarski izvještaj, nego prenijeti osjećaj koji se stvori kada netko uistinu voli ono što radi.
izvještava: Ana Faber
foto: t.c.
