Srijeda u klubu Hacienda u Vodicama je cijelo ljeto rezervirana za zvučna DJ imena, pa su tako nakon Ian Pooleyja i Bob Sincaira, 27.7. na red došli i Shapeshifters. Relativno povoljna cijena ulaznice od samo 50kn, te sama atraktivnost Haciende kao kluba privukli su velik broj posjetitelja, tako da je bilo taman dovoljno slobodnog mjesta jedino za cirkulaciju zraka, prijeko potrebnog večerima ovoga tipa.
Za one koji nisu upoznati s ovim DJ duom, malo da vas informiram o njima… Shapeshifterse čine Max i Simon koji zadnjih 8 godina zajedno nastupaju, puštaju house s elementima funkyja i s dosta utjecaja old schoola, a kao neke od uzora spominju Sancheza i Morales. Ove godine su ‘pokupili’ čak dvije nominacije za Brit Awards, i to za najbolji singl i najbolje producente. Najveći uspjeh postižu svojim singlom “Lola’s Theme” koji već godinu dana ‘pali i žari’ svim diskotekama i plesnim podijima, a njihov posljednji uradak “Back To Basics” trenutno je odlično plasiran na većini top-ljestvica.
A za one koji nisu upoznati sa klubom Hacienda, sad ću da vas upoznam malo i s ‘njom’. Nalazi se tik do glavne ceste na ulazu u Vodice, a kao klub funkcionira već dugi niz godina, i neprestalno se modernizira te uvodi razne novitete, tako da su izgled kluba i posluga u njemu bezprijekorni. Ali prilikom posjeta ove godine ostala sam neugodno iznenađena nekim od ‘noviteta’, i to običnim sitnicama, ali zbog kojih čovjek poželi više nikad ne otići tamo.
Npr. djevojke mogu doći odjevene kako god požele, dok su muškarcima zabranjene majice bez rukava, te kape, pa makar one bile i najmoderniji modni dodatak. Izbor cuge je velik, ali za prosječnog posjetitelja ipak malo preskup, tako za 0,33l moje omiljene pive (za koju će te u trgovini izdvojiti 8kn, u bircu 15kn, u konkurentskom klubu 20kn) tamo će te izdvojiti čak 25kn. I onda jednom kad već nabavite to svoje piće, ne smijete ga osloniti gdje želite, nego samo na mjesta predviđena za to. Isto vrijedi i za vaše osobne stvari (npr. torbica), a ukoliko se ne držite toga vrlo brzo će vas golemi security sa ‘žičicom’ u uhu upozoriti na to. 
I ukoliko se vaši maniri dobrog provoda razlikuju od onih koje tamo nadređeni smatraju prihvatljivim, po kratkom postupku biti će te biti zamoljeni da napustite klub. Primjera je puno, a zbog jednog od njih ja nemam nijednu fotografiju s ovog eventa! Naime, moj ‘fotograf’ se malo ‘izblamirao’… a da ja ne bi njega dalje blamirala, taj primjer ću pustiti vašoj mašti na volju…
A što se cijele večeri tiče, svaka čast dečkima iz Shapeshiftersa… od trenutka kad sam ušla u klub (01,00) do trenutka kad sam izašla iz njega (05,00) oni su bili vidno i više nego odlično raspoloženi, rasplesani, zadovoljni publikom, i nisu skidali osmijeh sa lica. Gledavši njih bilo mi je sasvim jasno kako posao može biti spoj ugodnog s korisnim. I u svakom trenutku se moglo osjetiti koliko ti momci vole to što rade.
Uspješno su balansirali između raznolike publike, i svoje raznolike glazbe. Više vlastitoga, nešto ‘posuđenoga’, dosta nabrijanog, manje sporijeg, ali u svakom slučaju, ja to zovem onim najpravijim, komercijalnim houseom! I koliko god da takav house zna biti ‘ofucan i grez’, ovaj to svakako nije bio.
Plesni ritam je bilo imperativ, a nakon nekog ‘hita’ (kojih svakako nije nedostajalo), slijedio bi red chillanja, pa opet malo hitova… a kulminacija večeri svakako je postignuta u 03.45 kada su Shapeshiftersi pustili (a publika pjevala na sav glas) već spomenuti hit “Lola’s Theme”… i tako uz stihove “…turn my world around…”, i moj svijet se okreće naopaćke, i jedino bitno u njemu postaje ples, ples i samo ples…
