Body Count u Boćarskom domu: Zlokobno, brzo i agresivno

    1685

    Body Count

    150Kn – 190Kn
    Datum i vrijeme: Utorak, 19.6.2018. @ 20:00
    Mjesto održavanja: Boćarski dom Zagreb , Prisavlje 2

    U utorak su u Zagrebu nastupili Body Count, predvođeni slavnim frontmenom Ice-T-jem koji je okupljene pozdravio s “Long time no see Croatia!”. Prošlo je dvadesetak godina od njihovog prošlog nastupa u Zagrebu, koji je ušao u svojevrsnu urbanu legendu među domaćom publikom. U međuvremenu, BC su ostali bez još dva originalna člana koji su nenadano preminuli. Gitarista D-Roca je pokosio rak, kao i originalnog bubnjara Beatmaster V-a koji je preminuo još 1996. godine, a basist Mooseman je, sudbinski zlokobno, poput nekog protagonista u jednoj od njihovih pjesama, pao pokošen rafalom kao slučajna žrtva drive-by pucnjave u gangsterskom obračunu.

    Body Count, Ice-T
    foto: Marko Vukušić

    Tako su od postave s prvog albuma ostali samo Ice-T, gitarist Ernie C, te sampler Sean E Sean koji se 2008. vratio u bend nakon nekoliko godina pauze. Ostatak benda danas čine bubnjar Ill Will, kubanski gitarist Juan of the Dead, basist Vincent Price koji svojom impozantnom figurom na bini zastrašuje i više od svog slavnog glumačkog imenjaka, a postavu zaokružuje Little Ice: Ice-T-jev sin u ulozi hype mana zaduženog za animiranje publike i podebljavanje očevog vokala. Preostali originalni članovi još su u sasvim solidnoj formi, posebno omaleni Ernie C koji je neumorno skakao i izvodio svakakve vragolije sa svojom gitarom, a i Ice izgleda barem desetak godina mlađi od svojih šezdeset godina.

    Dojam da su Body Count jedna velika obitelj bio je pojačan i time što je bočni dio bine bio rezerviran za stolice s kojih su koncert promatrali članovi njihove obitelji: supruge, djevojke i djeca, uključujući naravno i Ice-T-jevu suprugu Coco i njihovu dvogodišnju kćerkicu.

    Muziku podržava

    Body Count

    Ice-T ovako definira zvuk Body Counta, koji su stvorili inspirirani svojim omiljenim metal bendovima: zloslutnost Black Sabbatha, kalifornijski metal-punk headbang stil Suicidal Tendenciesa te brzina i preciznost Slayera. Upravo ta definicija je ono što su ponudili sinoć u Zagrebu, pritom su uživo zvučali još zlokobnije, još brže i agresivnije, pa je atmosfera u dvorani Boćarskog doma koja je već i prije njihovog nastupa bila vruća i ljepljiva, za vrijeme koncerta dovedena do usijanja (mnogi su se nadali da će se koncert iz Tvornice preseliti na otvoreno, npr. na Šalatu, ali preživjeli smo i Boćarski). Izostao je ovaj put stage-diving, ali je zato Ice ocjenjivao mosh pit, uspoređujući ga s ostalim gradovima na turneji. Ocjena se tijekom koncerta popela od 8 i pol do 12 (od maksimalnih 10 pretpostavljam).

    Okosnicu koncerta činio je legendarni prvi album. Na sveopće oduševljenje publike, nije izostala ni s tog albuma uklonjena kontroverzna “Cop Killer“, tijekom koje Ice-T nije propustio umetnuti ironiju “I play one on TV”.

    Koncert je počeo obradom Slayera, a “virtualni bis” (Ice je potaknuo publiku na dozivanje nakon kraja “službenog” dijela, premda bend nije zapravo sišao s pozornice) obradom Suicidal Tendenciesa. Za sam kraj je odsvirana ključna stvar s lani objavljenog “Bloodlust”, monumentalna “This Is Why We Ride“, koja sažima povijest i smisao postojanja Ice-T-ja i njegovog benda.

    Kao čovjek koji je karijeru izgradio bijesno psujući društvene nepravde i mračna naličja američkog sna, Ice se na koncertu naravno nije libio komentirati ni trenutnu društveno-političku situaciju, nazvavši aktualnog američkog predsjednika “najglupljim čovjekom na svijetu”.

    Za kraj malo ovih dana aktualnog nogometa. U gužvi, na rubovima spomenutog mosh pita sam zamijetio bivšeg hrvatskog nogometnog reprezentativca Ivana Jurića. Jurić je ako me pamćenje služi, postao najstariji debitant u reprezentaciji kada ga je Slaven Bilić pozvao da pokrpa rupu u veznom redu, no svojom se pojavom i mentalnim sklopom nije baš najbolje uklopio s ostatkom (tadašnje) ekipe. No meni je sinoć palo na pamet kako bi lijepo bilo navijati za reprezentaciju u kojoj igraju i koju vode tipovi koje ćete prije sresti na rock koncertu nego u Ludnici ili sudnici.

    123 Shares
    Muziku podržava