U ovako oskudnoj sceni i pomalo praznom kalendaru gostovanja stranih poznatih metalaca u Zagrebu, svima je bio čudan način sramežljivog promoviranja koncerta na kojem nam gostuje legenda Max Cavalera sa svojim bendom. Po gradu sam vidio tek nekoliko plakata i nabrijanih dečkiju koji pričaju o mahanju glavama i ‘jesi čuo onaj masni rif na sedmoj stvari?’.
Druga stvar koja je sve iznenadila bila je mjesto održavanja koncerta. Močvara, kultno mjesto svima je bio čudan izbor jer su ljudi očekivali da bi brazilski metalac mogao napuniti i veću dvoranu. Želja za malo intimnijim koncertom je tako uslišana, ulaznice su rasprodane i već mi je postalo dosadno negativno odgovarati na učestala pitanja: ‘E sori, jel imaš možda koju kartu viška za prodat?’ Predigra je gotova i ulaskom u klub počinje predstava koja ima jedan veliki ALI.
Po točnom rasporedu, u 21 sat na pozornicu su izašli simpatični Talijani Linea 77. Iako jako puno ljudi nije ni znalo da će oni svirati kao predgrupa, oni su svoju ulogu odradili sigurno i moćno, te pokazali da u živo zvuče puno žešće nego na albumu. Nestrpljivu publiku najviše su uspjeli zapaliti obradom Banglesa u pjesmi “Walk Like An Egyptian” i ranije nego što se najavljivali, prepustili su stage Soulflyju.
Uvodnim taktovima logično izabrane “Babylon” s početka zadnjeg albuma “Dark Ages“, na pozornici su se pojavili mladi dečki i karizmatični Max u dresu hrvatske reprezentacije s brojem 9 i imenom Pršo, ali mi je na simpatičan način zapelo za oko da je dres s nekakvog jeftinog štanda.
Prepun kaotičnih dreadova, tetovaža i narukvica koje mu obilato pokrivaju ruke pozdravio je publiku gnjevnim urlicima i pjesmama poredanima kronološki unazad po albumima. “Prophecy“, “Seek’n’Strike” i “Jumdafuckup/Bring It” odveli su nas u dio koncerta gdje se vidi da je Max naglasak odlučio staviti na kasnije Soulfly uratke.
Redanje novih žestica i polaki pad koncentracije publike, razbijen je pomalo prerano odsviranim Sepulturinim hitovima “Roots Bloody Roots” i “Refuse/Resist“. Koliko god se Maxu na tu činjenicu okretao želudac, i dalje se vidi da će te pjesme najviše zapaliti publiku jer je apsolutno cijela Močvara skakala. Od toga trenutka koncert je imao upravo obrnut tijek od poželjnog.
Ljudi su već polako počeli iskorištavati trenutke da odu olakšati mjehur ili udahnuti malo zraka izvan zagušljivog okruženja ispred pozornice. Ritmični rifovi i bubnjevi (svaka čast bubnjaru Joe Nunezu!) više nisu pružali gotovo ništa novo od onog što smo čuli u prvih par pjesama, pa se nerijetko mogao čuti komentar da je drugi dio koncerta bio začuđujuće dosadan.
Zaredale su “Fuel The Hate“, “I Believe“, “Living Sacrifice” i “Frontlines” razočaravajući sve koji su došli čuti pjesme s početka Maxove ‘solo’ karijere. Osim “Tribe” i “Fire“, izostale su note s prvog legendarnog albuma, umjesto kojih su pred kraj odsvirani novijih hitovi “Carved Inside” i “Mars” te malo lakših dijelova na kojima su dečki svirali, a Max po 1000-ti put sa strane pio vodu i polijevao se po licu (vidi se, ostario je i očito nema više toliko snage).
Sve manja želja i volja Maxa da se simpatično nasmije publici ili kaže neku spontanu riječ dovele su nas do kraja regularnog dijela. Nakon par minuta Max se ipak vratio riječima: “Jebeno dobro!”, uzeo bubnjeve u ruke za malo tribal ugođaja, te su odsvirali pjesme “Primitive” i “Eye For An Eye“. Kad su se iz razglasa čuli taktovi instrumentalne “Soulfly V“, svi su znali da je gotovo. Maxov cirkus profesionalno je otišao sa stagea i još jednom otišao put preostalih dijelova Europe.
Kada čitam svoje dojmove ispada da je koncert bio apsolutno ‘smeće’. Mislim da bi to bila preteška riječ i da apsolutno nije istinita. Ipak, nemoguće je ne usporediti ovaj koncert s njihovim zadnjim gostovanjem u Zagrebu kada su na koncertu imali mnoštvo gostiju (Maxov sin Ritchie koji je zamijenio Fred Dursta na “Bleed” i Corey Taylora na “Jumdafuckup”, te Srpski reggae metalci Eyesburn).
Ovog puta bilo kakva improvizacija i opuštenost je izostala, iako je većina upravo to očekivala zbog mjesta na kojem je koncert održan radi, kako su rekli ‘intimnije atmosfere’. Ovako, dobili smo samo još jedan u nizu hladno odrađenih koncerata na Maxovom pohodu na svaki dio zemaljske kugle (pa čak i na Hrvatsku).
Bilo kako bilo, ovaj datum će pametno i korisno (za Zagreb i Hrvatsku) odjeknuti u planiranju turneja preostalih metalaca koji traže gradove gdje su ovakvi koncerti rasprodani (koliko god dvorana bila velika… ili mala).
