U čast dana Grada Splita (blagdan sv. Dujma i 1700.obljetnica) splitski alternativci su poklonili svome gradu koncert pod nazivom “Dujina ROCK fešta“. Koncert je održan preksinoć (08.05.) na splitskoj Rivi, nastupilo je 8 bendova (svaki po nekih 20min), a program su volile Marijana Batinić i Petra Nižetić.
Ovaj projekt je zbilja vrijedan svake hvale i pohvale, a izazvao je poprilično zanimanje ljudi (koja stotina) s obzirom da je preksinoć nešto naglo zahladilo i s obzirom na to da se 2 dana prije u gradu žeštoko feštalo. Natkrivena bina smjestila se podno Prokurativa, a razglas od 40000W i rasvjeta od 100000W, te mlade alternativne snage u punoj formi i zanosu pokazale kako u Splitu ipak postoji nešto više (i bolje) od onog ljetnog kako-li-se-sad-zove festivala koji se odvija samo par metara dalje.
Onima koji su se već susreli s ovim bendovima, kristalno je jasno o čemu ja pričam. A vi koji ih dosad niste čuli, može vam jedino biti žao i možete se nadati da će netko od njih uskoro gostovati upravo u vašem gradu! E pa krenimo redom…
Dioniz – nažalost, njih sam sinoć propustila, ali slušala sam ih drugom prigodom. To je kao neki rock-metal, momci skroz solidno sviraju, a iz ‘prve ruke’ sam čula da su i sinoć bili reprezentativni.
Čuvari svirala – djeluju u istoj postavi već nekoliko godina, a da ‘ne sviraju zaludu’ svjedoči broj od preko 200 odsviranih koncerata dosad. Njihov repertoar je više nego raznovrstan, naslanja se većinom na hard rock obrade, a prisutni su i njihove autorske pjesme.
No Comment – vjerojatno najstariji sudionici ove fešte, ali uvijek i godinama jednako kvalitetni, a njihovi koncerti jednako dobro posjećeni. Svaki daljni komentar je suvišan…
Frakcija – njihova autorska glazba mogla bi se nazvati art rock, a uz to sviraju jos i obrade Depeche Mode, David Bowie, The Cure… Na prvi moment izgledaju i zvuče malo depresivno, ali u tome i jest čar njihova nastupa, i razlog zasto uvijek odem na njihove koncerte.
Kompleks K – djevojčice vrište kad ugledaju ove mladiće, oni već godinama pune klubove gdje god se pojavili, a ja se pitam kako ih već netko nije otkrio te uočio bar malu sličnost sa RHCP (naravno, tu na glazbu mislim)…
Đubrivo – sviraju neobičnu mješavinu metala, punka i rocka, uz crnim humorom obojene tekstove. A šta kazati za bend koji nudi odgovor na egzistencijalno pitanje: “Zašto sarma ne leti visoko?”. Preludi, prezabavni, prelegende…
Justin’s Johnson – mlade nade hrvatske ska scene, ova vesela sedmorka (sa čak jednim ženskim članom) svira mješavinu svega i svačega (ska, reggae, punk, funk…), te sviraju sve i svašta (truba, trombon, gitara, bubanj…). Zvuče vrlo zabavno i veselo, a svojim plesnim melodijama napravili su odličnu atmosferu i ugodno popunili prostor ispred stagea.
Edip Mamu’ – momci totalno zapaljeni za elektroniku, kombiniraju dub, trip- hop, rock, hip-hop, jungle… Kažu za sebe da su: ‘sinonim za experimentalizaciju’. Tekstovi im se uglavnon odnose na intimne događaje i osjećaje, premda na prvo slušanje i nije baš akcent na tekstu, već više na izgledu i zvuku. Sve skupa, je malo čudno, al isto tako je i dobro!
Petra i Marijana (za ovu prigodu nazvane ‘Tri ure torture’), voditeljski dio fešte, bile su sasvim suvišne, neinovativne i dosadne. Ali budući da su i same rekle kako ‘svakodnevno sureću razne poznate face’, pohvalno je od njih (i zahvaljujem im ovom prigodom) što su ovu nedjeljnu večer ipak odlučile provesti uz nas, a ne te iste face. Ako ništa, onda bar za njihovo dobro.
I tako su se mladi alternativci zahvalili svom starom gradu, besplatno zabavili i uveselili mladu raju, usput promovirali sebe, i sve je to bilo gotovo do ponoći… pa di češ bolje!
