Koncertom na rasprodanom Olimpijskom stadionu u Moskvi, održanom 19. kolovoza, okončan je šest i pol mjesečni “Somewhere Back in Time World Tour 08“. Ovih dana počele su analize još jedne turneje Iron Maidena, pa ćemo jednu od njih, zasnovanu na prikupljanim podatcima tijekom proteklih mjeseci i nekim osobnim dojmovima, pokušati napraviti i mi.
Prvo što treba reći je da je ovom turnejom Iron Maiden po tko zna koji puta potvrdio kako za jednu i jedinu poziciju na metalnom tronu nemaju ozbiljnu konkurenciju. Ali isto tako, ne manje bitno, da su i u samom vrhu kompletne svjetske muzičke scene po svim parametrima.
Generalno, bili oni više ili manje dobri, njihovi su koncerti redom – pravi spektakli. Uopće, dolazak Iron Maidena u neku zemlju postala je stvar prestiža.
A o odanosti fanova suvišno je govoriti, ipak, malo ćemo biti dosadni pa je potkrijepiti nekim brojkama s netom završenog toura. Naime, prema raspoloživim podatcima, zbrojili smo da je na 68 održanih koncerata (jedino je onaj u Zaragozi (12.7.) otkazan) Iron Maiden vidjelo oko 1.700.000 ljudi. 
Podatak je to koji izaziva strašan respekt, pogotovo zna li se da su od 68 koncerata čak 62 (!) rasprodana.
Iako koncert u Splitu spada među samo njih 6 kojima to nije uspjelo, prosječni podaci o 25.000, a ponegdje čak i koja tisuća fanova više, svrstava ga u gornji dom posjećenosti na ovoj turneji.
Pa se tako i mi možemo s pravom dičiti da smo ‘ugostili’ i bili svjedoci istinskog spektakla, te ga podržali u respektabilnom omjeru, kakvog i zaslužuje.
Po toj bi računici ispalo da je splitski (i još pokoji) posjet nekakva ‘srednja vrijednost’, odnosno da je u prosjeku oko 25.000 ljudi nazočilo nastupu Iron Maidena. No, to je tek statistika (koju doduše ne treba u potpunosti preskakati niti podcjenjivati), a činjenica da su 62 koncerta rasprodana govori nešto drugo.
Naime, vrlo se jednostavno da zaključiti kako bi na svakom od tih koncerata bilo više posjetitelja da dvorane i stadioni, ponajprije zbog sigurnosnih razloga, nisu ‘ugostile’ manje ljudi nego im to dozvoljavaju stvarni kapaciteti. Tu bi se sigurno ‘nabrao’ i koji ’tisućak’ ljudi više.
Koliko više, teško je, ili nemoguće predvidjeti, ali sigurno je da bi, recimo Japanci, koji su ‘dobili’ samo dva koncerta sa četiri, odnosno deset tisuća ulaznica, ‘svoje’ cifre možda i udvostručili.
Kad smo krenuli s individualizacijom, recimo da je najviše ljudi, oko 100.000, bilo odmah na prvom koncertu, održanom 1.2. u indijskom Bombaju, pa su tu 72.000 s Wacken Open Aira 31.7. (gdje je po nekim izvješćima održan možda i najbolji koncert), a Iron Maiden je standardno dobro ‘prošao’ u Brazilu, gdje ih je na tri, naravno rasprodana, koncerta gledalo preko 120.000 fanova.
Uz Brazil, Japan, Ameriku, Kanadu, Australiju, europske i još neke zemlje, gdje Iron Maiden već godinama uživa nemjerljivu i općepoznatu popularnost, spomenimo isto tako da su se na ovoj turneju na tu kartu definitivno upisali i neke za koje se možda nije očekivalo (a možda niti znalo) da jednakim, ako ne i većim žarom od ostalih podržavaju ovaj bend.
Kao što su, npr., spomenuti Bombai (Indija), San Jose (Kostarika) ili Bogota (Kolumbija), gdje su održani veliki, stadionski, i opet, rasprodani koncerti. Ili pak se možda nama samo čini da je tome tako. Možda je tamo ‘glad’ za Iron Maiden jača nego kod nas ili u bilo kojoj drugoj, ‘poznatijoj’ zemlji ili kontinentu, gdje bend, opet možda, samo prividno uživa veći ugled.
Kada smo već toliko zemalja spomenuli, podsjetimo još jednom da je Iron Maiden na ovoj turneji svirao u Indiji, Australiji, Japanu, SAD-u, Kanadi, Meksiku, Kostariki, Kolumbiji, Brazilu, Argentini, Čileu, Portoriku, Italiji, Belgiji, Francuskoj, Engleskoj, Portugalu, Španjolskoj, Švedskoj, Finskoj, Norveškoj, Danskoj, Njemačkoj, Grčkoj, Rumunjskoj, Poljskoj, Češkoj, Mađarskoj, Švicarskoj, Nizozemskoj, Rusiji, i – Hrvatskoj.
“Somewhere Back in Time World Tour 08” zatvorio je još jedno poglavlje u povijesti ovog benda.
Ali istovremeno i otvorio jedno novo, koje će biti obilježeno snimanjem novog studijskog albuma, nastavljeno novom, pa opet novom turnejom.
Na kojoj bi Iron Maiden ponovno bilo lijepo vidjeti u Hrvatskoj, jer smo, budimo barem jednom realni i pošteni sami prema sebi, to i zaslužili. Jednako kao i svi koji ih vole u imenovanim, ali i drugim svjetskim državama. To smo dokazali i za to ispunili sve kriterije. I zatvorili sva poglavlja.
