Novinar muzike u frontalnom kontaktu s pjevačem i leaderom Marijem, jednog od hrvatskih perspektivnijih mladih bendova što se tiče naše nu metal scene – Zeus Faber. U intervju su dotaknute teme općenitih pozicija mladih alternativnih bandova kao i stanja hrvatskog tržišta u tom pogledu, te skorog koncerta velikana brazilskog, a i svjetskog metala Sepulturi. (info o Zeus Faberu također možete naći u našoj rubrici Mladi bendovi)
Muzika: Za početak reci mi, standard, koliko vas je u bendu, imena, instrumenti, godine itd.
Mario: Postojimo šest godina, tj. bit će na jesen, sviramo od 9. mj. ’97., a u bendu nas je 5: ja, Mario na vokalu, Tvrtko gitara, Vjeran je bubanj, Dalibor bas i Franc je na sempleru, znači na mašinama.
Muzika: Reci mi da li ste pozitivno nabrijani i kaj vama znači to kaj svirate sa Sepulturom, sad u Zg, kak su vas uopće odabrali, kak ste došli do toga?
Mario: Odabrali su nas jer, ja mislim, da je to išla žnjora preko Robya zato što, kao što si rekao, oni sad rade SPV pa mislim da organizator, jebi ga, vidi koji label njih distribuira ovdje. Organizator je došao Robyu, pitao ga dal ima koji bend, Roby je rekao imam, jer ćemo mi sad izdati ploču za Dinaton u 9. mjesecu, ja mislim da je to ta žnjora. Nekad se dobro potrefi, nekad ne, a jebi ga žnjora labelima po tome se ide, nekad to jako loše izgleda kao recimo kada je došao Faith No More, njih je radio Dallas ja mislim i onda su oni trebali dati neki svoj band i dali su Kojote.Tako da će nama na taj način label na label dobro potrefit. A što se tiče značenja, normalno da nam puno znači…ono…dio naše glazbene naobrazbe je bio Sepultura, sada, definitivno onaj zadnji dio, osim možda samplerista nije bio korijen Sepulture onako jako jako rano. Ja sam, osobno, Sepulturu slušao u periodu od Chaos-a do Roots, al’ ono otvarati jednom velikom bendu koncert pogotovo u situaciji kada veliki bandovi dolaze nikad ovdje, a to je znaš ono baš mrak, mrak, jer mi ćemo realno sad svirat…pred…Sepulturom i pred ljudimakojih bi toliko možda bilo na naših 20-ak koncerata, po nekim klubovima gdje prodaš nekih 53 karte, a ovdje će biti, ne znam, 2500, misliš?!
Muzika: Tko vas gura onda, Roby iz Dinatona?
Mario: Pa da mi smo potpisali ugovor za Dinaton i izdat ćemo ploču za Dinaton na jesen ja se nadam što prije, 9-10 mjesec. On je nama tu masno pomogao i to je super, bilo bi još bolje da su ovdje situacije ko’ vani ali to još dugo neće biti moguće, jer vani i da si najveći hipi možeš se ugurati i otvoriti neki veliki koncert.
Muzika: A daj mi reci, pjevat na engleskom, znači to je ipak ideja malo većeg tržišta i exporta. Reci mi tko će vas vani gurati?
Mario: Vani se guramo sami, već godinama, guram nas ja, a na engleskom pjevamo, pa nitko od nas nije slušao glazbu na hrvatskom, to nije sad da se mi tog nešto sramimo, možda je to bad reć tak je, ja nikad nisam u životu imao niti jednu ploču, kazetu ili CD benda na hrvatskom. Mislim jebi ga, kad sam bio mali slušao sam Guns-e, pa je došla Nirvana, pa neki moderni metal i to je to. Glazba koju smo slušali bila je na engleskom. Bilo bi retardirano da mi sad zbog tržišta idemo pjevat na nekom hrvatskom. A prema van se uvijek guramo sami čak je i vanjsko tržište uvijek bilo bitnije nego ovo. Šta ja znam, bili smo u Metalhammer-u dva puta, jednom u Karrang-u i po tim Internet stranicama, čak imam ja, za razliku od većine ljudi neke prilično dobre veze vani, ali da bi se ti probio vani, u jednom trenutku svog života moraš spakirati svoje kofere i otići živjeti van. Svi ljudi će ti reći da se iz Hrvatske ne možeš probijati van, kužiš to je nemoguće. Mislim da mi preko neta tu pričamo u Importaneu, ja imam probu u Karlovcu, tu živimo i da se ti paralelno tu probijaš, znači moraš otići živjeti van. No dobro, mi na tom radimo, u ovim fazama života zbog faxa i svega drugoga, još nismo spremni spakirat se i otić… ne znam iznajmit stan u L.A.-u i tamo tamburat. Makar je i to opaja kroz jedno 2-3 godine. Zapravo, velim ti, čekamo da izdamo album, da konačno imamo ono službeno da smo nešto službeno izdali, da je zaštićeno. Mislim te veze su uvijek išle na osnovu nekog demo-a, šta bi ja napisao sa rukom popis pjesama i dao nekom, ne možeš se ti hrvati sa bendovima čiji je jedan demo realno ovdje bolji od službenog albuma. Kažem ti znam dosta ljudi, bandova itd. uvijek sam se uvaljivao, ono daj čuj, daj pomogni, sredi i tako. Mislim da znaš da te najviše koči ovo gdje mi živimo, koče te te obaveze, fax i još 5 poslova uz to, mislim da kad bi se posvetili glazbi rano, sigurno bi nešto mogli napraviti, jel ono temelji postoje, sad ćemo vidjeti dokle ćemo dogurati.
Muzika: Čujem da si si ok sa producentom System Of A Down-a Rick Rubinom ili menagerom.
Mario: Da mi smo imali vezu sa Bainot-om, menagerom Systema, Deftonas, i onak nekih manjih bandova poput Taproota i to.
Muzika: Pričaj mi malo o tome kak si došao vani do tih silnih kontakata, i pričaj mi o Metalhammeru i Karrangu.
Mario: Ma ja sam uvijek bio blesavi klinac, drugi su mi se stalno smijali il’ nešto i nikad nismo mi svi tu ništa puno brijali.Ja prvi svoj demo band-a koji je bio snimljen u Rijeci ’98 za 100 DM, 4 stvari na kazeti, sam ti ja, kužiš, debila poslao na kuću adresu Fred Dursta. Svi su mi se smijali, al’ ono jebi ga eto, a za Metalhammer, sjećam se nikad neću zaboravit, slao sam na kazeti popis pjesama rukom, totalna katasrofa snimka, ništa se ne čuje, snimljeno za 100 DM, i šalješ još za 50 kn u London , a za 6 mjeseci smo im bili prvi demo, dobili smo 7/10 u Metalhammeru. To je bio prvi band ikad s ovih područja koji je izašao u Metalhammeru. U Karrangu smo bili sa fotkom i sa svime. A ljudi se ovdje ograniče i smatraju najvećim uspjehom gitarijadu u Zaboku, jebi ga možda je to malo glupo od mene i preseravatorski, al’ nas to nikad nije zanimalo, cijenili smo se više od toga, znamo koliko znamo svirati i uvijek smo brijali prema van i realno ak ti pošalješ na 100 adresa CD, zakon od bilo kakvih brojeva je da će ti bar 10 doći natrag. No, uz sve te kontakte ja i dalje nisam spreman još sad ljudima iz banda reći: ej idemo na avion! Fuck to je jeben korak, takvu priliku dobiješ jednom u životu, nek netko od nas zajebe, šta ću vratit se tu, zaposlit i radit ako Bog da. Tako da čekam da budemo ultra spremni, da imamo iza sebe masu pjesama, da izaberemo najbolje, koje bi svirali u živo i onda pičimo van jebi ga!
Muzika: Zeus Faber, kaj znači Zeus Faber, od kud ste to pokupili?
Mario: Pa, Zeus Faber, od onda kad sam dao ime zapravo više nije bitno što znači, ali mi se dobro osjećamo iza tog imena, mislim da ono što sviramo dosta predstavlja to ime, a od onda kad sam dao to ime sam vidio 10 različitih značenja, između ostalog vidio sam i telefonsku karticu, ono Zeus Faber i piše zlatni Kovač neka riba, ono Fuck jebote! A u početku to je bio neki X- File nekog čovjeka s telepatskim moćima tipa slijedite vođu, ono on pomisli da se baciš pod vlak, ti se baciš pod vlak; bez veze ono neki X –File, ono znaš djeca 3. srednje gledaš Scully & Mulder neke epizode i otvorili su neki file i zvao se Zeus Faber; meni je to bilo fora- donjeli smo na probu par imena; najviše smo zaokužili to i to ti je to.
Muzika: Što misliš o hrvatskom tržištu, o hrv. glazbenoj industriji i onako malo globalnije?
Mario: Mislim da je tržište izuzetno usko, a opet velim meni to ne bi bio problem samo da se ne gleda čudno na neke stvari koje nisu, realno nisu čudne, ali primjerice ova glazba koju mi sviramo to je vani distorzirani Pop, mislim šta je tu čudno? Korn npr. Oni prodaju 5 miliona primjeraka, kupuju ih klinci od 5 god., znači to je normalno stanje tržišta. Ovdje to je ono ultra čudno, prevelik je nesrazmjer bandova ovdje i vani; pa jebo te ja gledam američki billboard, ono uđe jedan Marilyn Manson, pa uđe jedan Staind, samo tjedan za tjednom, a ovdje ti bandovi uopće ne dospiju u CD shopove, mora ti frend jebote uzet negdje izvana. Tako da velim ogromni je nasrazmjer i gleda te se ko’ čudaka, a ja uporno izbjegavam tu složenicu, zašto bi mi bili čudni, sviramo nekak ono pjevni vokal, ogromni refreni, distorzija nešto pegla, groovy ritmovi; šta sam ja lud, nisam lud, to je glazba koja vani prolazi, al’ ovdje definitivno malo teže ili ne!
Muzika: E spomenuo si Staind, moaram reć da mi izgledaš ‘ko onaj pjevač iz Stainda….he he he (smijeh s obje strane)
Mario: Ajd hvala, he he, gledao sam Staind neki dan, mislim neki totalno polu-ok band, mislim to je tipično stanje nekog banda koji svira glazbu koja je ultra prožvakana, dobro savršeni su glazbenici super točni al’ opet velim ti, za takvo nešto što nije tako jebeno super i novo vani postoji tržište, a da ovdje dođeš i da si utra iskopirani Staind, a što je zapravo totalna ljigavica u vanjskim pojmovima ovdje ćeš uvijek biti nitko i ništa. Jebi ga vani ima interesa, ovdje ne postoje interes za ništa što nije seljačina. No tako je mala država, dosta konzervativna, zajebano je stanje, za mene je od prvog dana, glavom kroz zid van!
Muzika: Daj mi reci kak je u Karlovcu, di vi svirate. Šta vi radite tamo?
Mario: Pa ništa (smijeh), Karlovac je jedan mali gradić ( smijeh ) na četiri rijeke, poznat po magli, depresiji i ’90 si mogao Karlovac nać u Guinessovoj knjizi rekorda poslije Chichago-a po broju registriranih luđaka po stanovniku. To ti je (he, he – smijeh obostrano) ultra ludilo. Neću ja sad nešto srat previše al’, jebi ga takav je sigurno i Sisak I petrinja, totalno zajebano, nemaš nigdje ništa. Mi imamo tu u okvirima nekakvog kluba studije, probe i dalje plačamo, nemamo svoju rupu al’ nekih 30 čuna 3 čuke tak da nije ovo neznam šta. Niš sve u svemu ne izlazimo niš posebno, ja recimo uz band DJ-am u nekom klubu, bavim se tak isto novinarstvom, nešto organizacija, a ono tratiš dane. Možda je u Zagrebu, Splitu ili Rijeci nešto zabavnije, al Karlovac je jedan od tih gardića drugug nivoa, druge kategorije ili treće kako tko milsi, a mrtvo šta sad!
Muzika: Vjeruj mi kao i većina ostalog. Niš’ daj reci mi nešto kaj bi mogao reći čitateljima, nešto za koncert Sepulture, na što moram dodati da znam dosta ljudi koji idu na koncert Sepulture zbog vas, meni je to full drago, što su ljudi čuli za vas koliko god su mogli čuti.
Mario: Pa gle nama je na neki način ta fama koja je realno krenula izvna, na neki način pomogla na neki odmogla, znaš neki ljudi su nas percipirali kroz neke oči pozerstva ili kroz neke stvari koje uopće nisu potekle od nas al jebi ga. Ma znaš ljudi su zavidni uvijek je Hrvatska bila tako mala zemlja, podmetanje noge, zavist čim netko nešto više napravi, odjebi, sad je on kao glup. A što se tiče undergounda dosta je taj odnos s usta na usta bio jak i sjećam se ljudi koji su išli s jednog kraja zemlje na drugi samo da nas gledaju. Neka pozitivna fama u undergoundu, to nam je pomoglo, a za Sepulturu ljudima mogu samo reć da pogotovo u Hrvatskoj kako svi pizde da se nikad ništa ne događa i onda ne budite pizde i dođite na Sepulturu. Bez obzira dal to slušate ili ne koncerti su rijetki i otiđite neka bude rasprodano, jer jedino kad će se počet koncerti prodavati počet će dolaziti jebeni bandovi. Zato sad trk po katru i vidimo se 29.06. u Tvornici.
Muzika: Mario hvala ti na ovom ugodnom razgovoru, puno sreće tebi i cijelom bandu i sa albumom i sa probijanjem i vani i tu, kao što si rekao vidimo se na Sepulturi.
Mario: Ništa, hvala tebi!
